Eugen Antić
Današnji događaji u Venezueli označavaju brutalan povratak izravne vojne sile kao primarnog sredstva geopolitičke promjene na zapadnoj hemisferi. Američki predsjednik Donald Trump izvijestio je javnost o opsežnim udarima koji su kulminirali hvatanjem Nicolasa Madura i njegove supruge Cilie Adele Flores de Maduro u samom središtu moći. Ovaj trenutak predstavlja kraj dugogodišnjeg diplomatskog nadmetanja i uvođenje kinetičke sile u srce Južne Amerike. Time je teorija o sferama utjecaja o kojoj pišemo već dugo vremena prešla s papira u krvavu stvarnost, redefinirajući odnose snaga na cijelom kontinentu u samo nekoliko sati.
Venezuela je desetljećima bila glavno uporište otpora američkoj hegemoniji u regiji, oslanjajući se na čvrsta strateška partnerstva s Rusijom, Kinom i Iranom. Međutim, optužbe za narko-terorizam i posjedovanje najvećih svjetskih rezervi nafte učinile su Madurov režim metom koju je Washington odlučio eliminirati po kratkom postupku. Današnji udari na vojne komplekse i eliminacija državnog vrha ne ostavljaju prostora za nagađanja o namjerama Sjedinjenih Američkih Država. Washington je ovim činom ponovno proglasio cijelu Latinsku Ameriku svojom isključivom zonom utjecaja, vraćajući duh "Monroeove doktrine" u njezinu najstrožem obliku, što je odmah izazvalo paniku u savezničkim prijestolnicama poput Havane i Manague.
Odjeci u Moskvi, Pekingu i Braziliji
Reakcije globalnih sila pokazuju dubinu ovog geopolitičkog potresa i strah od daljnje eskalacije na svjetskoj razini. Rusija je ovaj napad doživjela kao izravan udarac na svoj najvažniji strateški oslonac u blizini američkih granica, pa se očekuje da će Moskva pokušati odgovoriti asimetričnim pritiskom na drugim bojištima. Kina reagira s oprezom i pragmatizmom, fokusirajući se primarno na osiguranje svojih golemih ekonomskih investicija i naftnih koncesija koje je sklopila s prethodnim režimom. Brazil se pak nalazi u najtežoj poziciji jer je američka vojna intervencija potpuno marginalizirala njegovu ulogu regionalnog medijatora, ostavljajući predsjednika Luiza Inácio Lula da Silva u poziciji promatrača dok se moć ponovno definira isključivo vojnom silom u njegovu neposrednom susjedstvu.
Sudbina Kube i Nikaragve nakon pada pokrovitelja
Pad Caracasa pokrenuo je opasan efekt domina koji izravno ugrožava opstanak preostalih ljevičarskih režima u regiji. Kuba se sada suočava s totalnom izolacijom i energetskim kolapsom jer je nestao njezin glavni opskrbljivač naftom, što bi moglo izazvati najgoru krizu od raspada Sovjetskog Saveza. Nikaragva je također ostala bez diplomatskog i financijskog štita, a njezino je vodstvo svjesno da se "vječni zakon moći" vratio u Srednju Ameriku snagom koja nadilazi ekonomske sankcije. Washingtonov potez efektivno je "odsjekao glavu" ruskom i kineskom utjecaju u regiji, ostavljajući Havanu i Managuu kao izolirane otoke u moru kojim ponovno apsolutno dominira američka mornarica.
Nafta kao pokretač vječnog zakona moći
U samom središtu ovog sukoba nalaze se resursi koji pokreću svjetsku ekonomiju i diktiraju smjer geopolitike. Kontrola nad venezuelanskim naftnim poljima Washingtonu daje neviđenu polugu moći nad globalnim energetskim tržištem i izravno slabi utjecaj OPEC-a na svjetske cijene. Ovom intervencijom Sjedinjene Američke Države nisu samo promijenile vlast u jednoj državi, već su osigurale ključni energetski bazen koji će im omogućiti dominaciju u nadolazećim desetljećima. Borba za resurse ponovno se pokazala kao najsnažniji magnet za velike sile, dokazujući da se principi moći ne mijenjaju, već se samo prilagođavaju novim prilikama na terenu.
Današnji događaji u Venezueli jasno poručuju svijetu da se vječni zakon moći i dalje ispisuje snagom oružja i kontrolom ključnih resursa. Dok se dim još uvijek diže iznad Caracasa, međunarodna zajednica svjedoči kraju jedne ere i početku nove u kojoj se sfere utjecaja ponovno crtaju bez oklijevanja. Sudbina cijelog kontinenta od danas je neraskidivo vezana uz dominaciju koja ne dopušta tuđi utjecaj u svom "dvorištu". Ovaj događaj ostaje trajna lekcija o tome kako se sudbine naroda mijenjaju u trenu kada veliki igrači odluče da su njihovi interesi vaniji od međunarodnih dogovora.
Foto: Jonathan Mendez / Unsplash