Eugen Antić
Nakon munjevite operacije u Venezueli, američki predsjednik Donald Trump pokrenuo je diplomatsku i vojnu ofenzivu. Javno je zaprijetio vojnom intervencijom Kolumbiji zbog suradnje s narkokartelima, dok je istovremeno oživio plan o preuzimanju Grenlanda kao strateškog imperativa za kontrolu Arktika. Ipak, najoštrija upozorenja upućena su Havani: najavljena je potpuna blokada i "promjena režima" ako Kuba odmah ne prekine veze s neprijateljskim stranim silama. Dok svijet promatra ove poteze, postavlja se pitanje može li Washington srušiti kubanski sustav koji se desetljećima pripremao za ovaj trenutak.
Ako je Venezuela pala u nekoliko sati, postavlja se pitanje može li Washington primijeniti isti model — munjevitu vojnu intervenciju i instaliranje lojalne vlade — na otoku koji mu je trn u oku još od 1959. godine. Iako su ideološki bliske, Kuba i Venezuela predstavljaju dva potpuno različita sigurnosna izazova zbog monolitne strukture kubanskog sustava.
DGSP i MININT – mozak i štit kubanske revolucije
Za razliku od Venezuele, gdje su postojale pukotine u zapovijedanju, sigurnost predsjednika Miguela Díaz-Canela i premijera Manuela Marrera Cruza počiva na monolitnom sustavu. Glavnu ulogu ima Dirección General de Seguridad Personal – DGSP (Glavna uprava za zaštitu i sigurnost), elitna komponenta unutar Ministarstva unutarnjih poslova (MININT). Za profesionalce u sektoru sigurnosti, DGSP predstavlja vrhunac preventivne zaštite jer je duboko integriran u obavještajni aparat koji nadzire svaki segment društva. MININT ne štiti lidere samo fizički, već aktivno eliminira prijetnje kroz stalni nadzor i protuobavještajni rad, čime se onemogućuje bilo kakva infiltracija stranih specijalnih postrojbi ili PMC operativaca.
FAR i "Avispas Negras" – operativna ruka otpora
U slučaju da američka prijetnja preraste u vojnu akciju, na scenu stupaju Kubanske revolucionarne oružane snage (FAR). Vojska na Kubi nije samo obrambena sila, već ideološki stup države. Poseban izazov za napadače predstavljaju elitne postrojbe poput "Crnih osa" (Avispas Negras), koje su specijalizirane za asimetrično ratovanje u uvjetima potpune izolacije. Njihova zadaća je osiguranje decentraliziranog lanca zapovijedanja i zaštita lidera unutar mreže podzemnih bunkera. Dok je u Venezueli bilo moguće brzo doći do vrha, kubanski FAR je dizajniran da nastavi borbu čak i ako glavni grad bude odsječen, pretvarajući otok u nepremostivu utvrdu.
Tehnološki pritisak i strategija "Electronic Blackouta"
Unatoč disciplini DGSP-a i snazi vojske, Trumpova administracija oslanja se na nadmoć u elektroničkom ratovanju. Ako Washington primijeni model viđen u Caracasu, cilj će biti totalna informacijska blokada koja bi MININT i DGSP ostavila bez mogućnosti koordinacije. U svijetu u kojem vojne sile i privatne vojne tvrtke (PMC) koriste napredne dronove i kibernetičko oružje, kubanska lojalnost bila bi stavljena na kušnju kroz potpunu energetsku i komunikacijsku izolaciju. Trumpov "strateški imperativ" na Arktiku i Karibima sugerira da će SAD koristiti sva raspoloživa sredstva kako bi slomio monolitni sustav koji mu prkosi više od šest desetljeća.
Rizik od globalnog odgovora
Kuba je za Rusiju i Kinu strateška svetinja. Dok je Venezuela bila važna zbog nafte, Kuba je važna zbog svog geografskog položaja koji omogućuje nadzor nad cijelim jugoistokom SAD-a. Svaki pokušaj nasilne promjene vlasti u Havani mogao bi izazvati odgovor Moskve koji ne bi bio ograničen samo na Karibe. Ipak, Trumpov manevar u Venezueli pokazao je da SAD trenutno testira granice do kojih su suparnici spremni ići. Ako Havana ostane bez venezuelanske nafte i ruske financijske injekcije, njezina "tvrđava" mogla bi se početi urušavati iznutra, što bi Washingtonu otvorilo prostor za instaliranje podobnije administracije bez ispaljenog metka.
Instaliranje nove vlasti u sjeni prijetnji
Krajnji cilj Trumpovih ultimatuma je instaliranje proameričke vlade koja bi Kubu, ali i Kolumbiju, čvrsto vezala uz interese Washingtona. Korištenje kubanske dijaspore kao baze za novu administraciju dio je šireg plana o čišćenju "dvorišta" od stranih utjecaja, prvenstveno ruskih i kineskih. "Vječni zakon moći" nalaže da se u trenucima globalne nestabilnosti sfere utjecaja redefiniraju silom. Ako je pad Caracasa bio prvi korak, Havana se sada suočava s ultimatumom koji ne ostavlja prostora za pregovore, već samo za potpunu transformaciju ili izravni sukob.
Trumpova prijetnja intervencijom od Kolumbije do Kube, uz pretenzije na Grenland, označava početak nove ere američkog imperijalizma. Iako sustav koji čine DGSP, MININT i FAR predstavlja vrhunac zaštite poretka na Kubi, razvoj asimetričnog ratovanja i američka odlučnost mijenjaju pravila igre. Sudbina Havane sada ovisi o tome može li njezin obavještajni i vojni aparat izdržati pritisak sile koja više ne priznaje suverenitet onih koji joj stoje na putu energetske i nacionalne sigurnosti.
Foto: Robin Canfield / Unsplash