Eugen Antić
Tržište privatne zaštite u Latinskoj Americi doživljava snažnu i dugoročnu ekspanziju, dosegnuvši 2026. godine, prema dostupnim industrijskim procjenama, vrijednost od oko 7 milijardi američkih dolara. Rast industrije izravno je povezan s porastom složenih i višeslojnih sigurnosnih prijetnji, od prodora organiziranog kriminala u lučku infrastrukturu Ekvadora do stalne potrebe za zaštitom rudarskih konvoja i energetskih projekata u Peruu. Za profesionalce u sektoru privatne zaštite ova regija funkcionira kao svojevrsni laboratorij za testiranje suvremenih doktrina zaštite u uvjetima visoke kinetičke ugroze, gdje se operativna granica između civilne i paravojne sigurnosti često zamagljuje.
Za razliku od europskog konteksta, u kojem privatna zaštita većinom djeluje unutar jasno definiranih regulatornih okvira i u relativno stabilnoj suradnji s državnim institucijama, u Latinskoj Americi taj se sektor razvija prvenstveno iz nužde. Potražnja za privatnim sigurnosnim uslugama potaknuta je realnim osjećajem nesigurnosti stanovništva i poslovne zajednice, ali i potrebom stranih investitora da osiguraju kontinuitet i zaštitu poslovanja u nestabilnom okruženju. Upravo zbog toga industrija privatne zaštite u ovoj regiji predstavlja spoj sigurnosne potrebe, tržišnog potencijala i postupne, ali sve izraženije profesionalizacije. Iako su razlike među državama značajne, zajednički nazivnik ostaje činjenica da privatna zaštita ima sve važniju ulogu u svakodnevnom životu i ekonomiji Latinske Amerike.
Tržištem dominiraju globalni sigurnosni lideri koji su uspjeli prilagoditi svoje operativne standarde zahtjevnim lokalnim uvjetima. Prosegur zadržava vodeću poziciju u Brazilu i
Argentini, zapošljavajući desetke tisuća ljudi, osobito u segmentima transporta novca i tehničke zaštite. Allied Universal, uključujući integrirane kapacitete G4S-a, ima snažnu
prisutnost u Kolumbiji, gdje se fokusira na zaštitu kritične infrastrukture, logističkih čvorišta i industrijskih zona. Securitas se u regiji profilirao kao sinonim za integrirana tehnološka rješenja, razvijajući hibridne modele sigurnosti koji kombiniraju naprednu video-analitiku i digitalni nadzor s operativnim timovima, često kroz suradnju s lokalnim partnerima. Posebnost Latinske Amerike čine i snažne domaće zaštitarske tvrtke, nerijetko osnovane ili vođene od strane bivših visokih časnika vojske i policije, koje imaju dominantnu ulogu u državama poput Venezuele i Nikaragve.
Oklop, vatrena moć i naoružanje kao standard
Zaštitna oprema u dijelovima regije doseže razinu koja je donedavno bila rezervirana gotovo isključivo za vojne i specijalne policijske postrojbe. Zbog raširene uporabe automatskog i poluautomatskog oružja među kriminalnim kartelima i oružanim skupinama, pancirni prsluci visoke balističke zaštite, uključujući razinu IV prema NIJ standardu, sve se češće koriste u visokorizičnim operacijama poput transporta novca i zaštite vrijednih tereta u Meksiku i Brazilu. Operativci su obično naoružani poluautomatskim i automatskim puškama (najčešće kalibra 5,56 mm ili 7,62 mm), pištoljima standardnog kalibra kao sekundarnim oružjem te, u specijaliziranim konvojima ili VIP zaštiti, snajperskim i kratkim automatskim sustavima za intervenciju.
Blindirana vozila više nisu ograničena na luksuzne limuzine, već se sve češće radi o robusnim terenskim platformama s balističkom zaštitom razine B6 ili B7, opremljenima sustavima za automatsko gašenje požara, run-flat gumama te višesenzorskim sustavima nadzora koji omogućuju 360-stupanjsku situacijsku svjesnost, uključujući termalni spektar.
U pojedinim visokorizičnim područjima, osobito na ruralnim rutama Kolumbije i Ekvadora, tehnička zaštita vozila uključuje i sustave za ometanje signala daljinski aktiviranih eksplozivnih naprava (IED jammers). Takva oprema ne predstavlja univerzalni standard, ali je postala važan dio sigurnosnog arsenala u specifičnim operativnim scenarijima, dok kombinacija pancirnog prsluka, vozila i naoružanja definira trenutni standard visokorizičnog privatnog osiguranja u regiji.
Jaz između elite i baze
Položaj zaštitara u Latinskoj Americi 2026. godine obilježen je izraženim razlikama u primanjima, uvjetima rada i razini izloženosti riziku. Prosječna godišnja plaća osnovnog zaštitara u Kolumbiji iznosi oko 33,8 milijuna kolumbijskih pesosa, što odgovara iznosu od približno 8.000 američkih dolara i osigurava tek osnovnu egzistenciju u većim urbanim sredinama. Suprotno tome, tjelohranitelji i operativci angažirani u visokorizičnim segmentima tržišta, poput zaštite rudnika, energetskih objekata ili VIP osoba, mogu ostvariti višestruko veće prihode, osobito u kratkoročnim i iznimno rizičnim ugovorima, gdje dnevnice mogu doseći i nekoliko stotina američkih dolara.
Uvjeti rada često su ekstremni. Dugotrajni boravak u blindiranim vozilima, izloženost visokim temperaturama i stalna prijetnja oružanog napada doveli su do porasta sudskih
sporova i pritiska na zakonodavce. Kao rezultat toga, u državama poput Brazila i Meksika započete su reforme radnog zakonodavstva koje se odnose na zaštitu zdravlja i prava
zaposlenih u privatnoj sigurnosti.
Edukacija i standardizacija u doba hibridnih prijetnji
U industriji privatne zaštite sve je izraženija potražnja za visoko obrazovanim i certificiranim kadrovima. Međunarodno priznate kvalifikacije, poput certifikata koje izdaje
ASIS International, sve se češće smatraju važnom prednošću pri zapošljavanju i napredovanju na menadžerske i nadzorne pozicije, osobito u velikim i međunarodnim
kompanijama, iako u pravnom smislu nisu obavezne. Paralelno s time, Brazil i Kolumbija od 2026. godine uvode strože protokole psihosocijalnog praćenja zaštitara zbog dugotrajne
izloženosti stresu i nasilju.
Edukacija zaštitara više se ne svodi isključivo na rukovanje vatrenim oružjem. Suvremeni zaštitar u Latinskoj Americi mora biti osposobljen za upravljanje bespilotnim sustavima,
prepoznavanje kibernetičkih prijetnji te vođenje kriznih situacija u okruženju u kojem je reakcija državnih službi često odgođena ili ograničena. Poseban naglasak stavlja se na
TCCC obuku, odnosno pružanje hitne medicinske pomoći u borbenim uvjetima, što je postalo ključno znanje u područjima pogođenima nasiljem kartela.
Dronovi i AI kao multiplikatori snage
Zbog nedostatka kvalificiranog ljudstva i visokog operativnog rizika, tehnička zaštita postupno preuzima primat nad isključivo fizičkom prisutnošću. U 2026. godini uporaba dronova opremljenih termalnim kamerama postaje standardna praksa u nadzoru rudarskih kompleksa, naftovoda i teško dostupnih infrastrukturnih objekata u Gvajani i Peruu. Umjetna inteligencija u video-analitici omogućuje rano prepoznavanje sumnjivih obrazaca ponašanja u logističkim centrima i industrijskim zonama, čime se smanjuje izloženost ljudstva na najopasnijim točkama.
Integracija fizičke i kibernetičke sigurnosti postaje ključni element zaštitarskih strategija, budući da kriminalne skupine sve češće pokušavaju kompromitirati nadzorne i komunikacijske sustave prije izvođenja oružanih napada na transport novca, goriva ili dragocjenosti.
Latinska Amerika u 2026. godini ostaje jedno od najzahtjevnijih operativnih okruženja za privatnu zaštitu. Profit se ostvaruje kroz specijalizacije, tehnološku nadmoć i sposobnost
prilagodbe ekstremnim uvjetima. U svijetu rastuće nesigurnosti, model privatne zaštite razvijen u ovoj regiji – temeljen na naoružanim, tehnološki opremljenim i obavještajno
osviještenim timovima – sve se češće promatra kao najava globalnih trendova.
Sigurnost više nije samo trošak poslovanja, već temeljni preduvjet opstanka na tržištu na kojem se konkurencija mjeri sposobnošću upravljanja rizikom.