Umirovljeni general-pukovnik Mate Laušić, ključna figura hrvatskog sigurnosnog sustava i prvi šef osiguranja predsjednika Franje Tuđmana, preminuo je 12. svibnja 2025. u 76. godini života nakon moždanog udara. Njegova karijera obuhvaćala je razdoblja od osiguranja velikih međunarodnih događaja do sudjelovanja u Domovinskom ratu, a ostavio je dubok trag i u razvoju privatne sigurnosne industrije. Prisjećamo se njegovih razmišljanja kroz dva intervjua za časopis "Zaštita".
U intervjuu za časopis "Zaštita", naslova Predsjednika Tuđmana štitili smo čak i bombama!, autora Antuna Krešimira Buterina, Laušić je otvoreno govorio o izazovima osiguranja predsjednika Tuđmana tijekom turbulentnih godina stvaranja neovisne Hrvatske. Naglasio je kako su modeli osiguranja od 1991. do 1996. bili posve različiti od današnjih, prilagođeni tadašnjim okolnostima i prijetnjama. Laušić je istaknuo da su morali pronaći kompromis između tadašnjih saveznim pravilima i potrebe za funkcioniranjem kao samostalna država.
U drugom intervjuu, naslova Zaštitari nisu kipići, nego drugi ešalon policije!, autora Antuna Krešimira Buterina, Laušić se osvrnuo na ulogu privatnih zaštitara, ističući potrebu za boljom suradnjom između zaštitarskih tvrtki i policije. Naglasio je da zaštitari nisu samo pasivni promatrači, već aktivni sudionici u održavanju sigurnosti, te je pozvao na podizanje ugleda zaštitarske profesije kroz edukaciju i profesionalizaciju.
Mate Laušić ostaje upamćen kao pionir hrvatskog sigurnosnog sustava, čovjek koji je svojim znanjem i iskustvom oblikovao standarde osiguranja najviših državnih dužnosnika i promicao važnost profesionalne sigurnosti. Njegova predanost službi i vizija sigurnosti ostavit će trajni utjecaj na buduće generacije stručnjaka u tom području.
Sprovod u krugu obitelji, komemoracija u Generalskom zboru
Sprovod generala Laušića vjerojatno će biti održan u najužem obiteljskom krugu, dok će se komemoracija organizirati u prostorijama Hrvatskog generalskog zbora. Mate Laušić bio je dugogodišnji visoki dužnosnik obrambenog i sigurnosnog sustava Republike Hrvatske, s bogatom profesionalnom karijerom.
Od 1971. do 1991. radio je u policiji na poslovima suzbijanja kriminaliteta, gdje je obnašao niz dužnosti: od šefa odsjeka za borbu protiv krijumčarenja, preko inspektora za kontrolu zakonitosti rada u MUP-u, do pomoćnika načelnika zagrebačke kriminalističke policije.
Kao šef osiguranja predsjednika Tuđmana pojavio se još u studenom 1990., a od prosinca 1991. postao je načelnik Uprave Vojne policije Ministarstva obrane, na kojoj je dužnosti ostao do umirovljenja krajem 2002.
Odlikovan je Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom bana Jelačića, Redom hrvatskog trolista, Redom hrvatskog pletera, Spomenicom domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5 i 10 godina uzorne službe te medaljama “Bljesak” i “Oluja”.
Nakon izlaska iz sustava, Laušić je radio kao predavač na temama osobne i poslovne sigurnosti, kriminalistike i poslovne inteligencije. Posljednjih godina bavio se sigurnosnim procjenama i planiranjem zaštite pomorskih luka, kulturne baštine, kritične infrastrukture i obrazovnih ustanova, a savjetovao je i niz tvrtki u javnom i privatnom sektoru.
Suautor je knjiga Jeste li još uvijek sigurni da ste sigurni? (suautori Saša Petar, Bono Marjanović), 2008. i Sigurnost na službenom putu (suautori Saša Petar, Bono Marjanović). 2009. Uredio je knjigu Vojna policija u Domovinskom ratu (1998.). (E. A., R. Z.)