U noći s 21. na 22. veljače 2006. Ujedinjeno Kraljevstvo suočilo se s najvećom pljačkom gotovine u svojoj povijesti – spektakularnim napadom na Securitasov gotovinski centar u Tonbridgeu, tijekom kojeg je kriminalna skupina ukrala čak 53 milijuna funti. Iako je riječ o jednom od najpoznatijih slučajeva u sigurnosnoj industriji, Tonbridge Heist i danas se analizira kao izniman primjer kombinacije ljudskih propusta, psihološke prisile i vrhunske kriminalne organizacije. Posljedice pljačke značajno su utjecale na razvoj privatne sigurnosti, potaknule tehničke i proceduralne reforme te redefinirale temelje zaštite gotovinskih logističkih centara u Europi.
Tonbridge Heist nije bio tek „velika pljačka“. Bio je to događaj koji je razotkrio slabosti tadašnjih sustava zaštite, pokazao koliko je ljudski faktor ranjiv kada kriminalci ciljaju obitelj zaposlenika, i natjerao sektor da uvede nove sigurnosne standarde koji su kasnije prihvaćeni i izvan Velike Britanije.
53 milijuna funti: najveća pljačka gotovine u britanskoj povijesti
Pljačka je izvedena s iznimnom razinom planiranja i hladnokrvnosti. Kriminalci su najprije oteli menadžera gotovinskog centra i njegovu obitelj, koristeći se lažnim policijskim vozilima i uniformama kako bi stvorili dojam službene operacije. Nakon što su uspjeli izolirati žrtve i slomiti njihov otpor prijetnjama, prisilili su menadžera da im omogući pristup objektu i olakša ulazak u skladište gotovine. U samome gotovinskom centru skupina je brzo vezala i onesposobila četrnaest zaposlenika, držeći ih pod nadzorom dok je glavni dio ekipe punio pripremljeni kamion novcem.
Iako je u objektu bilo gotovo 200 milijuna funti, napadači su uspjeli ponijeti samo dio, no i taj dio 53 milijuna, predstavljao je nezapamćen iznos. Zanimljivo je da je značajan dio ukradene gotovine bio u potpuno novim apoenima koji su tek trebali biti pušteni u optjecaj, što je kasnije pomoglo policiji u praćenju serijskih brojeva. Unatoč tome, ogromna većina novca nikada nije pronađena.
Kriminalna skupina koja je djelovala kao specijalna jedinica
Istraga je pokazala da su počinitelji mjesecima pripremali operaciju. Pratili su navike zaposlenika, raspored smjena i dinamiku rada unutar gotovinskog centra. Posebnu pažnju posvetili su tome kako menadžeri ulaze i izlaze iz objekta te kako se kreću izvan radnog vremena, što im je omogućilo da identificiraju najranjiviji trenutak za otmicu. S vremenom su došli i do informacija iznutra, što je sugeriralo mogućnost da je netko od zaposlenika imao udjela u pripremi.
Skupina je koristila profesionalno izrađene lažne policijske oznake, sofisticiranu komunikacijsku opremu i prilagođena vozila koja su im omogućila brz pretovar i bijeg. Operaciju su vodili s gotovo vojničkom disciplinom. Zbog takve razine organizacije, policija je u prvim danima nakon pljačke vjerovala da se radi o kriminalcima s vojnim ili sigurnosnim iskustvom. Iako je većina članova skupine kasnije uhićena i osuđena, tijek istrage potvrdio je da je riječ o jednoj od najprofesionalnijih kriminalnih operacija u suvremenoj Europi.
Reakcija sektora: što se nakon pljačke moralo promijeniti?
Tonbridge Depot Heist nije bio prva ozbiljna prijetnja Securitasu, već su sredinom 1990-ih njihova skladišta u Liverpoolu i Manchesteru bila meta napada u kojima su kriminalci uspjeli ukrasti više od 2 milijuna funti. Ti raniji incidenti već su upozoravali na ranjivost gotovinskih centara i internih procedura, ali Tonbridge je pokazao koliko mogu biti razorne posljedice kada je operacija dobro organizirana i financijski motivirana.
Nakon Heista u Tonbridgeu, sektor je krenuo u opsežne reforme: uvedene su stroge kontrole pristupa, dvostruki nadzor u ključnim zonama, automatizirani sustavi zaključavanja koji se ne mogu deaktivirati pod pritiskom i kontinuirano praćenje zaposlenika. Regulatori i privatne zaštitarske tvrtke shvatili su da sama fizička sigurnost nije dovoljna, potrebno je zaštititi i “čovjeka u sustavu”, odnosno onog koji ima ključ, kodove ili operativni pristup.
Tonbridge Depot Heist ostao je jedan od najpoznatijih kriminalnih događaja u Europi, ali istodobno i jedan od najpoučnijih. Ova pljačka nije promijenila samo pristup britanskog sektora privatne sigurnosti, nego je utjecala i na europske standarde, potaknula regulatorne reforme i ubrzala tehničku modernizaciju gotovinskih logističkih sustava. Pokazala je dvosjekli karakter ljudskog faktora – istodobno najvažnijeg resursa i najveće ranjivosti svakog sigurnosnog sustava. Iako je prošlo gotovo dva desetljeća, lekcije iz Tonbridgea i dalje su temeljna referenca u educiranju zaštitara, menadžera sigurnosti i svih stručnjaka koji se bave visokorizičnim operacijama.
Eugen Antić
Foto: Theguardian.com - Kent Police/CCTV/EPA