U prethodnom članku pisali smo o islamističkim terorističkim skupinama i o procjeni prijetnje koju ove skupine predstavljaju Europi i svijetu, a u ovom nastavljamo o proiranskim skupinama i Iranovom utjecaju na Bliskom istoku kroz "Osovinu otpora". Kada govorimo o dinamici moći na Bliskom istoku, često se fokusiramo na države i njihove vojske. Međutim, značajan dio utjecaja Irana u regiji ne leži samo u njegovoj vlastitoj vojnoj snazi, već i u širokoj mreži proiranskih skupina.
Te organizacije, koje primaju financijsku, vojnu i logističku podršku od Teherana, čine ono što Iran naziva svojom "Osovinom otpora". Ova neformalna koalicija ključna je za iransku vanjsku politiku, omogućujući joj projiciranje moći, suprotstavljanje suparnicima i osiguravanje strateških interesa bez izravnog ulaska u otvorene sukobe.
"Osovina otpora" koncept je koji obuhvaća različite militantne i političke organizacije diljem Bliskog istoka koje Iran podržava kako bi se suprotstavio utjecaju Sjedinjenih Država i Izraela u regiji. Ona služi Iranu kao strateška dubina i način da proširi svoj utjecaj te da djeluje preko posrednika, često izbjegavajući direktnu konfrontaciju. Ove skupine dijele iranski cilj smanjenja zapadnog utjecaja i otpora Izraelu, iako se njihove ideologije i primarni ciljevi mogu razlikovati.
Ključne proiranske skupine i njihova uloga
Iranov utjecaj proteže se kroz raznoliku mrežu aktera na Bliskom istoku, od Libanona do Jemena, gdje igra ključnu ulogu u regionalnoj dinamici moći. U Libanonu, Hezbollah predstavlja najmoćnijeg i najvažnijeg iranskog saveznika unutar Osovine otpora. Ova šijitska politička stranka i militantna skupina osnovana je početkom 1980-ih uz iransku pomoć. Hezbollah djeluje kao snažna odvraćajuća sila protiv Izraela na sjevernoj granici Libanona, ali također ima značajan utjecaj u unutarnjoj politici zemlje. Njegovi borci aktivno su sudjelovali u regionalnim sukobima, posebice u sirijskom ratu, gdje su podržavali proiranske snage i režim Bašara al-Asada.
U palestinskim područjima, Iran podržava dvije ključne sunitske islamističke organizacije – Hamas, koji kontrolira Pojas Gaze, te Palestinski islamski džihad (PIJ). Iako su ove skupine sunitske, njihova oružana borba protiv Izraela usklađena je s iranskom strategijom otpora, što ih čini važnim akterima u iranskoj regionalnoj politici. Hamas i PIJ predstavljaju primarne snage u palestinskim područjima i ključni su za ostvarivanje iranskih ciljeva u sukobu s Izraelom.
U Jemenu, Hutisti, poznati i kao Ansar Allah, predstavljaju zaiditski šijitski pokret koji kontrolira velik dio zemlje, uključujući glavni grad Sanu. Iran ih podržava u građanskom ratu protiv međunarodno priznate jemenske vlade i koalicije predvođene Saudijskom Arabijom. Njihova sposobnost da ometaju međunarodni pomorski promet u Crvenom moru, napadima na brodove povezane s Izraelom i zapadnim zemljama, pokazuje kako Iran koristi svoje posrednike za utjecaj na globalne trgovinske rute i šire regionalne interese. Tako se iranski utjecaj kroz ove različite aktere širi i učvršćuje, oblikujući kompleksnu mrežu moći i interesa u regiji.
Šijitske milicije u Iraku
Nakon američke invazije na Irak 2003. godine i kasnije borbe protiv ISIS-a, u zemlji su se razvile brojne šijitske paravojne skupine, među kojima su najistaknutije Kata'ib Hezbollah i Asa'ib Ahl al-Haq. Mnoge od tih skupina imaju duboke veze s iranskom Islamskom revolucionarnom gardom (IRGC) i njezinom elitnom jedinicom Quds Force. Iako su neke od njih djelomično integrirane u iračke sigurnosne snage, često djeluju samostalno, usmjeravajući svoje napore protiv američkih snaga i izraelskih interesa u regiji, dok istovremeno podupiru iranske operacije u susjednoj Siriji.
U Siriji je Iran regrutirao i obučavao različite šijitske milicije, među kojima su Liwa Fatemiyoun, sastavljena uglavnom od Afganistanaca, i Liwa Zainebiyoun, koju čine pretežno Pakistanci. Ove milicije odigrale su ključnu ulogu u podršci režimu Bašara al-Asada te su bile od velike važnosti za osiguravanje iranske prisutnosti i utjecaja u Siriji. Ta zemlja je, sve do nedavno, predstavljala vitalnu kopnenu vezu u iranskoj Osovini otpora, čime su ove paravojne snage postale ključni instrument iranske strategije u regiji.
Zašto Iran podržava ove skupine?
Podrška proiranskim skupinama ima višestruke strateške ciljeve za Teheran. Prije svega, kroz ove skupine Iran projicira svoju moć i širi utjecaj diljem Bliskog istoka, suprotstavljajući se rivalima poput Saudijske Arabije i Turske. Ova mreža posrednika služi kao snažno odvraćajuće sredstvo protiv potencijalnih napada na Iran, osobito od strane Izraela i Sjedinjenih Država. Napadima na izraelske ili američke interese preko svojih saveznika, Iran može izbjeći izravnu konfrontaciju i smanjiti rizik od direktnog sukoba.
Većina ovih skupina dijeli iranski cilj suprotstavljanja Izraelu i podržavanja palestinskog "otpora", čime Iran održava stalni pritisak na izraelske granice. Osim toga, kroz podršku ovim skupinama Iran širi svoju revolucionarnu šijitsku ideologiju, posebno među šijitskim zajednicama u regiji, što dodatno učvršćuje njegov utjecaj. Proiranske skupine također pružaju Iranu sigurnosnu dubinu, omogućujući mu da se bori protiv neprijatelja daleko od vlastitih granica i tako štiti svoj teritorij. Ova strateška mreža stoga predstavlja ključni element iranske vanjske politike i sigurnosne strategije.
Proiranske skupine vitalni su instrument iranske vanjske politike, oblikujući složenu mrežu utjecaja na Bliskom istoku. One omogućuju Teheranu da sudjeluje u regionalnim sukobima i izaziva svoje protivnike, ponajprije Izrael i Sjedinjene Države, bez izravnog vojnog angažmana. Razumijevanje dinamike i uloge ovih skupina ključno je za analizu stabilnosti i sigurnosti u jednoj od najturbulentnijih regija svijeta. (Eugen Antić)
Foto:Unsplash