U prethodnom smo članku istražili koncept Osovine otpora, Iranske mreže proiranskih skupina koje Teheran podupire diljem Bliskog istoka. Objasnili smo kako te skupine, poput Hezbollaha, Hamasa i Hutista, služe kao ključni instrument iranske vanjske politike, omogućujući mu projiciranje moći i suprotstavljanje regionalnim protivnicima bez izravne vojne intervencije. No, kako bismo u potpunosti shvatili stratešku genijalnost ovog modela, važno je dublje zaroniti u to kako se on razlikuje od klasičnih vojnih angažmana i zašto je za Iran često mnogo učinkovitiji i "jeftiniji" od angažiranja privatnih vojnih kompanija (PMC-ova).
Na prvi pogled, proiranske skupine dijele neke funkcionalne sličnosti s PMC-ovima. One omogućuju Iranu da "outsourca" vojne operacije, smanji izravne troškove i broj žrtava među vlastitim vojnicima te osigura "plausible deniability" – mogućnost poricanja izravne odgovornosti za akcije tih skupina. Također, pružaju fleksibilnost i služe kao alat za projiciranje moći izvan iranskih granica. Međutim, ključne razlike čine Iranov model jedinstvenim i, u određenim aspektima, nadmoćnijim.
Ideologija naspram profita: Temelj lojalnosti i motivacije
Dok su privatne vojne kompanije prvenstveno vođene financijskom dobiti, a njihovo osoblje je motivirano plaćom, proiranske skupine počivaju na mnogo dubljim temeljima. Osim financijske podrške, njihova pokretačka snaga je duboka ideološka i vjerska povezanost. Mnoge od tih skupina, posebice šijitske, dijele iransku viziju revolucionarnog islama i imaju zajedničke neprijatelje – Izrael, Sjedinjene Države te sunitske ekstremiste. Ta ideološka kohezija osigurava razinu lojalnosti, motivacije i dugoročne predanosti koju je gotovo nemoguće kupiti novcem. Iran ne mora samo "plaćati za uslugu", on se oslanja na zajedničku viziju i borbu, što rezultira mnogo predanijim borcima koji su spremni i na najveće žrtve.
PMC-ovi se angažiraju putem specifičnih, često kratkoročnih ugovora. S druge strane, Iran je godinama, čak i desetljećima, gradio duboke i trajne odnose sa svojim satelitskim organizacijama. Ova veza nadilazi puko financiranje i obuku. Iran ulaže u izgradnju institucija, pruža političku podršku, a nerijetko i socijalne usluge u zajednicama iz kojih te skupine potječu. Takva sveobuhvatna integracija stvara iznimno snažne veze koje je iznimno teško prekinuti ili narušiti vanjskim utjecajima. Lojalnost se ne kupuje, već se gradi kroz dugotrajno partnerstvo.
Neprocjenjivo lokalno znanje i ukorijenjenost
Dok su PMC-ovi često vanjski akteri u područjima u kojima djeluju, što može ograničiti njihovo poznavanje lokalnog terena, kulture i političke dinamike, proiranske skupine su duboko ukorijenjene u lokalnim zajednicama. One se sastoje od domicilnog stanovništva ili su godinama prisutne u regiji. To im daje neprocjenjivo lokalno znanje, pristup obavještajnim podacima iz prve ruke i sposobnost infiltracije u društvene strukture – prednosti koje su za klasične PMC-ove gotovo nedostižne. Ova ukorijenjenost čini ih mnogo učinkovitijima u ostvarivanju ciljeva u složenim i fragmentiranim društvenim kontekstima.
Iako Iran ulaže značajna sredstva u svoju "Osovinu otpora" – procjenjuje se da se radi o stotinama milijuna, pa čak i milijardama dolara godišnje – ta se ulaganja pokazuju iznimno isplativima i efikasnima. Angažiranje visokokvalificiranih PMC-ova je izrazito skupo. S obzirom na ideološku motivaciju i oslanjanje na lokalne resurse, Iran ne mora plaćati "premium" cijene. Osim toga, podrška se često pruža u obliku oružja, obuke i logistike, a ne isključivo u gotovini, što dodatno optimizira troškove. Ova dugoročna ulaganja stvaraju održivu mrežu koja je sposobna djelovati na različitim frontama uz relativno niže operativne troškove.
Proiranske skupine daleko su više od običnih plaćenika; one su rezultat dugogodišnje strateške izgradnje i ulaganja u ideološke, društvene i vojne veze. Funkcioniraju kao Iranovi "PMC-ovi", ali s ključnom prednošću: njihova motivacija nije isključivo financijska, već duboko ideološka i sektaška. To Iranu pruža mnogo stabilnije, lojalnije i, dugoročno gledano, "jeftinije" posrednike koji su duboko ukorijenjeni u regionalnu dinamiku. Zbog ovih karakteristika, iranska "Osovina otpora" ostaje snažan i jedinstven instrument za projekciju moći na Bliskom istoku, čineći ga ključnim akterom u regionalnoj sigurnosti i geopolitičkim strategijama. (Eugen Antić)