14.2.2022.

Prekinuti s praksom promjene propisa samo radi promjene

Vitomir Begović                      

I za ovu godinu Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, socijalne politike i obitelji najavljuje daljnju izmjenu određenih podzakonskih propisa: Pravilnika o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu (NN, br. 50/19),  Pravilnika  o pregledu i ispitivanju radne opreme (NN, br. 16/16), Pravilnika o ispitivanju radnog okoliša (NN, br. 16/16) i Pravilnika o obavljanju poslova zaštite na radu (NN, br. 126/19).

Činjenica je da je navedne propise, zajedno s izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu, trebalo uskladiti krajem 2018.godine, u trenutku reorganizacije poslova u području zaštite na radu, podjelom nadležnosti između ministarstva i novoosnovanog Državnog inspektorata.

Nakon proteka tri godine to se zaboravilo, stanje je ostalo kao i ranije, a nove izmjene, za pretpostaviti je, neće obuhvatiti potrebu reforme unutar sustava državne uprave i racionalne podjele poslova između pojedinih tijela. U tom slučaju ako ne pristupi cjelovitim promjenama, upitni su razlozi djelomične promjene tih propisa.
Međutim, ono što je daleko važnije: u planu nije usklađivanje pojedinih neusklađenih propisa, koji su mijenjani ili su doneseni s nedorečenim ili suprotstavljenim rješenjima: Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o izradi procjene rizika (NN,br. 129/19), Pravilnik o zaštiti na radu za mjesta rada (NN,br.105/20) i Pravilnik o zaštiti na radu radnika izloženim statodinamičkim, psihofiziološkim i drugim naportima na radu (NN, br.73/21).

Pored toga, u tijeku je već osma godina kojom sustav državne administracije potvrđuje neučinkovitost i nezainteresiranost da uredi važno područje usko vezano za zaštitu na radu, a to je zaštita zdravlja na radu. Nema Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada, Pravilnika o postupcima pružanja prve pomoći, sredstvima, vrsti i količini sanitetskog materijala koji mora biti osiguran na mjestu rada te načinu i rokovima osposobljavanja radnika za pružanje prve pomoći te Pravilnika o  najmanjem broju sati koje je poslodavac obvezan ugovoriti sa specijalistom medicine rada, a koje specijalist medicine rada mora provesti na mjestu rada. Ukoliko tome dodamo i izostanak donošenja Nacionalne strategije zaštite mentalnog zdravlja, koje je posebno ugroženo pojavom pandemije stanje postaje neodrživo i krajnje zabrinjavajuće, te ukazuje na izostanak koordiniranog i sinergijskog djelovanja zaduženih resora unutar Vlade.
U zaštiti na radu i zaštiti zdravlja radnika težište je potrebno usmjeriti na donošenje nedostajućih propisa, njihovo kompletiranje, međusobnu usklađenost i razgraničenje poslova i nadležnosti  u sustavu državne uprave, a zatim na praćenje i ustrajnost u provedbi propisa, informiranje i edukaciju, i to svih dionika; od poslodavaca, stručnjaka zaštite na radu, radničkih predstavnika, inspektora, zdravstvenih djelatnika do sudaca, a ne na iscrpljivanje kroz učestale promjene  propisa radi promjena, čime se narušava stabilnost pravnog sustava, uzrokuje nedovoljno poznavanje propisa i njihove primjene te stvara nesigurnost u ovom području, koje su posljedice nesreće, ozljede i bolesti.
Drugačiji smjer kojim treba djelovati kad su u pitanju propisi  potvrđuju i riječi Radovana Dobronića, predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji je između ostalog rekao: „Stabilnost sustava podrazumijeva stabilnost propisa. Općenito nije dobro da se temeljni zakoni mijenjaju “svaku godinu, godinu i pol jer promjena, ako se ozbiljno shvati, zahtijeva i prilagodbu. I to ne samo onih koji su zaduženi da ih provode nego i adresata. Slikovito rečeno, ako svake godine mijenjate propis kako se voze automobili pa jedne godine kažete da svi voze desnom stranom, a nakon dvije godine kažete da se mora voziti lijevom stranom, treću godinu ljudi već neće znati koji propis je na snazi.
Pitanje je primjenjuju li suci dobro propise, kao i državni službenici, a i investitorima je primamljivija zemlja koja propise ne mijenja često“, zaključio je predsjednik Vrhovnog suda.

Na prethodno navedeno  upozorenje već smo ranije  i sami ukazivali u člancima vezanima uz problemtiku zaštite na radu,a ovo samo potvrđuje ispravnost takvog stava.
Vrijeme je da u području zaštite na radi i zaštite zdravlja radnika uspostavimo stabilan, razumljiv, primjenjiv i učinkovit pravni okvir, koji će omogućiti  i poticati ključne dionike na unapređivanje sigurnosti i zdravlja na radu, a to je posebno značajno u okolnostima brzih promjena u svijetu rada i pojave novih rizika.