Vitomir Begović
Usprkos konkretnom upozorenju, primjedbama, argumentima i prijedlozima, u konačnom prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o radu, koji je Vlada uputila u proceduru donošenja u Hrvatski sabor, ostaje i nadalje niz kontradiktornih rješenja posebno s aspekta sigurnosti i zdravlja radnika.
Člankom 10. izmjena i dopuna zakona pod određenim uvjetima uvodi se mogućnost da radnik koji je zaposlen i radi u punom radnom vremenu kod jednog poslodavca, može dodatno raditi na temelju ugovora o dodatnom radu za drugog poslodavca.I takav rad između ostalog moguće je obavljati na izdvojenom radnom mjestu, uz nemogućnost kontrole propisanog ograničenja tjednog radnog vremena.
Istovremeno provedena istraživanja (kojih na žalost u Hrvatskoj nema, a ne koriste druga) ukazuju da smanjenje ukupnog broja radnih sati ima pozitivne implikacije za mentalno i fizičko zdravlje, te ravnotežu poslovnog i privatnog života. Što čine drugi? Rad četiri dana tjedno posljednjih godina provjeren je i primjenjen u Velikoj Britaniji, Belgiji, Švedskoj i Islandu, a 2023. takvi projekti započet će u SAD-u, Irskoj, Kanadi i Novom Zelandu.
U Velikoj Britaniji 86 posto tvrtki koje sudjeluju u istraživivanju iskazalo je da je iznimno vjerojatno ili da će vjerojatno razmotriti usvajanje politike trajnog četverodnevnog tjedna. Od zaposlenika se očekuje da zadrže isto radno opterećenje kao i u petodnevnom radnom tjednu u zamjenu za istu plaću. Prisutna je i druga praksa skraćivanja radnog vremena,odnosno broija sati na radu.Nasuprot tome u Hrvatskoj se uvodi mogućnost povećanja broja sati rada a time i radnog opterećenja, što može uzrokovati osobne sigurnosne i zdravstvene probleme, ne samo kratkoročno, već i dugoročno.
U obrazloženju uz članak 7. izmjena i dopuna zakona, između ostalog se navodi:“Odredbom se potpunije i jasnije određuje pojam rada na izdvojenom mjestu rada, te se isti određuje kao rad koji se ne obavlja u prostoru poslodavca, već se obavlja od kuće, odnosno u domu radnika ili u nekom drugom prostoru slične namjene, a koji nije prostor poslodavca. Rad na daljinu definiran je kao poseban oblik rada koji se uvijek obavlja putem informacijsko komunikacijske tehnologije, pri čemu poslodavac i radnik ugovaraju pravo radnika da samostalno određuje gdje će raditi. Pri tome, takvo mjesto može biti promjenjivo i može ovisiti o volji radnika, zbog čega se kod takve vrste rada neće primjenjivati obveze koje poslodavac u smislu propisa o zaštiti na radu ima prema radnicima koji rade na izdvojenom mjestu rada“.
Međutim, prema odredbi čl. 19. st. 1. Zakona o zaštiti na radu,poslodavac je odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu radnika u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima.
Nadalje, u skladu s čl. 41. st. 1. Zakona o zaštiti na radu,poslodavac je obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu. Dakle, poslodavac je dužan izdvojeno mjesto rada tretirati kao i svako drugo mjesto rada.
Predmetno, obrazloženje koje je Vlada uputila u II čitanje uz predložene izmjene i dopune Zakona o radu to neuvažava,što m ože uzrokovati probleme sigurnosti, zdravlja, kao i pravne i financijske posljedice.
Propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju uređena je mogućnost prijavljivanja ozljede na radu tijekom rada na daljinu ili rada od kuće u skladu s člankom 41. stavkom 4. važećeg Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti. U skladu s navedenom odredbom uz prijavu o ozljedi na radu odnosno zahtjev za utvrđivanjem ozljede na radu te medicinsku i drugu dokumentaciju kojom se može dokazati da je nastanak ozljede i mjesto nastanka ozljede uzročno-posljedično vezano uz obvezu i proces rada, odnosno obavljanja djelatnosti, potrebno je također priložiti i ugovor o radu kojim se, u skladu s propisima o radu, dokazuje status radnika na izdvojenom mjestu rada, kao i potvrdu poslodavca s evidencijom o radnom vremenu te zapisnik o inspekcijskom nadzoru nadležnog tijela, ako je nadzor obavljen ili drugi dokaz kojim se mogu utvrditi uvjeti rada na izdvojenom mjestu rada koji su uređeni propisima o radu i zaštiti na radu (primjerice zapisnik o provedenom unutarnjem nadzoru, izvješće o provedbi mjera zaštite na radu na izdvojenom mjestu rada i sl.).
Zanimljivo je obrazloženje predlagača izmjena i dopuna Zakona o radu vezano uz jedan prijedlog iz saborske rasprave da se „propiše oslobođenje od odgovornosti poslodavca za štetu koju radnik pretrpi na izdvojenom mjestu rada, posebice ako radnik samostalno bira mjesto rada“.
Ministarstvo i Vlada odgovaraju da „Prijedlog nije moguće prihvatiti jer odgovornost poslodavca za ozljedu koja se u slučaju izdvojenog mjesta rada, može dogoditi na radu ne rješava ovaj propis, već Zakon o zaštiti na radu, i to u skladu s relevantnim direktivama iz područja zaštite na radu“.Ovakav odgovor samo potvrđuje potpunu neusklađenost povezanih i međuovisnih propisa iz rada,zaštite na radu i zaštite zdravlja.
Zabrinjavaju i odgovori koji se daju poslodavcima da nemaju nikakve dodatne obveze vezane uz rad na izdvojenom mjestu rada ?!
Indikativno je da je u okviru EU kampanje za zdrava radna mjesta 2020-2022. „Smanjenje opterećenja“ Europska agencija za sigurnost i zdrvklje na radu, prezentaciji ukazala na poremećaje mišićno-koštanog sustava povezanih s radom na daljinu te obveznu potrebu primjene raznih modela procjene rizika.
Dakle, neprijeporna je, zdravo razumska potreba, ali i preporuka svima poduzeti odgovarajuće mjere primjenjujući dobra iskustva i praksu drugih zemalja, procjeniti rizik na svakom mjestu rada, i mjerama prevencije spriječiti ne samo mogući nastanak ozljede već i zaštititi zdravlje radnika.
Zalaganje za sprečavanje ozljeda na radu, profesionalnih i drugih bolesti može uspjeti jedino promicanjem pristupa koji u središte proizvodnog procesa stavlja čovjeka,sigurnost i zaštitu zdravlja kao osnovno radno i ljudsko pravo.
Zato predloženo rješenje u izmjenama Zakona o radu ne može dobiti prolaznu ocjenu, i mora ići na popravni.
Kako su život, zdravlje i očuvanje radne sposobnosti radnika vrednote od posebnog društvenog interesa ,propise iz područja zaštite na radu i zaštite zdravlja potrebno je dosljedno primjenjivati, ali i težiti višoj razini mjera prevnecije i zaštite od minimalnih zahtjeva,kako to uostalom na to upućuje i članak 15. aktualnog Zakona o zaštiti na radu.