Ilustracija: Bitka kod Wagrama, gravura Jacquesa-Françoisa Swebacha
Eugen Antić
Najnoviji film Ridleyja Scotta o Napoleonu u kojemu sve pršti od pogubljenja giljotinom, uhićenja neistomišljenika, juriša konjice i pješadije, vojnih formacija, topovskih udara, osvajanja tvrđava, uništavanja ratnih brodova i topničkih bitnica..., potaknuo je i nas na jedan članak o jednom od najvećih vojskovođa i francuskom caru Napoleonu Bonaparteau i njegovim osvajanjima.
Napoleon Bonaparte rođen je na Korzici 1769. godine. Mogli bi reći da se našao na pravom mjestu u pravo vrijeme pa se tako brzo uspinje po vojnoj hijerarhiji tijekom Francuske revolucije te postaje general. Dolazi do vlasti 1799. godine putem državnog udara i postavljanjem sebe kao Prvog konzula Francuske. Uspostavio je Konzulat, politički režim gdje je on imao značajnu moć. Uspostavljen je "Code Napoleon" (Napoleonov zakonik), koji je utjecao na pravni sustav mnogih europskih zemalja. Godin 1804. krunio se kao car Francuza u katedrali Notre-Dame u Parizu, a njegovo Prvo Carstvo formalno je proglašeno 1804. godine. Proveo je niz vojnih kampanja kako bi proširio svoje carstvo. Pobijedio je u bitkama kod Austerlitza (1805), Jene (1806), Wagrama (1809) i mnogim drugima te je proglašen za nepobjedivog vojnog vođu. Stvorio je saveze i postavljao svoje marionetske vladare diljem Europe.
Kontrolirao je veliki dio kontinenta i nametnuo svoje ideje o vojsci, politici i društvu. Njegov poraz je započeo kad se Francusko Carstvo suočilo se s teškoćama, uključujući neuspjehe u Rusiji (1812) i bitke kod Leipziga (1813). Nakon toga Napoleon biva protjeran na otok Elbu, ali se vratio u Francusku tijekom vladavine nazvane "Sto dana" i u bitki kod Waterlooa (1815) biva trajno poražen. Opet nakon toga biva izgnan, ali ovaj put na otok Svetu Helenu, gdje je proveo ostatak svog života. O njegovom naslijeđu dalo bi se puno diskutirati, no njegovo Carstvo ostavilo je dubok i trajan utjecaj na Europu. Njegov zakonik i mnoge druge reforme imale su dugoročne posljedice u mnogim europskim društvima.
Kako je osnovano Napoleonovo carstvo?
Prvo Francusko Carstvo, koje je također poznato kao Napoleonovo Carstvo, osnovano je 18. svibnja 1804. godine kada je Napoleon Bonaparte proglasio sebe carem Francuza nakon krunidbe u katedrali Notre-Dame u Parizu. Carstvo je trajalo do 11. travnja 1814. godine kada je Napoleon potpisao akt o abdikaciji, primoran na to nakon savezničkih vojnih poraza i pritiska koji su slijedili njegove neuspjehe u Rusiji i Njemačkoj. Nakon abdikacije, Napoleon je poslan u izgnanstvo na otok Elbu, a Francuska je uspostavila Bourbonsku dinastiju.
Napoleon se privremeno vratio u Francusku tijekom "Sto dana" 1815. godine, ali je ponovno poražen u bitci kod Waterlooa, nakon čega je bio izgnan na otok Svetu Helenu, gdje je proveo ostatak svog života. Time je završila njegova politička karijera i razdoblje Prvog Francuskog Carstva. Napoleon Bonaparte bio je centralna figura u vođenju vojnih kampanja Prvog Francuskog Carstva, a mnogi od njegovih generala bili su ključni zapovjednici.
Neki od najistaknutijih zapovjednika tijekom Napoleonove vladavine su Michel Ney koji je bio poznat kao "Bravest of the Brave" (najhrabriji među hrabrima op.a.), i jedan je od najvažnijih francuskih generala tijekom Napoleonovih ratova. Bio je poznat po hrabrosti na bojištima, no imao je i svoje ekscentrične trenutke. Nakon Napoleonove abdikacije, Ney je pokušao zadržati vlast u Francuskoj i bio je uključen u nekoliko kontroverznih političkih poteza. Auguste-Frédéric-Louis Viesse de Marmont (1774, - 1852.), bio je francuski maršal.
U Francuskim revolucionarnim ratovima sudjelovao je kao topnički časnik, istaknuvši se pri opsadi Toulona 1793. godine pa ga Napoleon postavlja za svog ađutanta i s njim odlazi u Italiju. U Napoleonovom pohodu na Egipat već je brigadni general i zapovijeda odredom pri osvajanju Malte. Istaknuo se i u tzv. Bitki kod piramida 1798. godine, a još više kao guverner Aleksandrije, izdržavši opsadu i napade britansko-turske flote cijele 1799. godine unatoč gladi i kugi koji su desetkovali stanovništvo grada.
U Napoleonovim ratovima postavljen je za zapovjednika francuskih snaga u Dalmaciji na čijem je čelu osvojio Dubrovnik, spriječivši ruske i crnogorske snage da ga zauzmu prije Francuza. Joachim Murat bio je maršal Francuske i vojni zapovjednik. Igrao je ključnu ulogu u brojnim bitkama i kampanjama. Bio je i Napoleonov šogor i maršal Francuske, a bio je poznat po svom osobitom stilu vođenja vojske. Nakon pada Napoleona, Murat je pokušao zadržati svoju vlast u Kraljevini Napulj, ali su ga Talijani smatrali ekscentričnim zbog njegovog ponašanja, uključujući njegovo nošenje upečatljivih odora i ljubav prema spektaklu.
Louis Davout je bio jedan od najpoznatijih francuskih maršala i bio je poznat po svojoj vojničkoj disciplini i zahtjevnom ponašanju. Bio je vrlo precizan i pedantan, ponekad do razine ekscentričnosti. Njegova strogost i zahtjevi od vojnika činili su ga poznatim, ali neki su ga smatrali ekscentričnim zbog njegove neprilagođenosti. Sudjelovao je u bitkama poput Austerlitza i Wagrama. Jean Lannes je bio još jedan od Napoleonovih bliskih suradnika i maršala, poznat po svojoj hrabrosti u bitkama poput Austerlitza i Esslinga. Eugène de Beauharnais bio je usvojeni sin Napoleona i maršal Francuske. Sudjelovao je u brojnim bitkama, uključujući i one tijekom Napoleonovih ratova u Italiji. Jean-Baptiste Bernadott, francuski maršal koji se istaknuo tijekom Napoleonovih ratova, ali postao je posebno ekscentričan kada je napustio francusku službu. Nakon što je postao krunski princ Švedske, preuzeo je ime Karl Johan i postao kralj Švedske. Njegov prelazak iz francuske službe u švedsku kraljevsku obitelj bio je prilično neočekivan.
Velika vojna mašinerija i napredna artiljerija
Napoleonovo Prvo Francusko Carstvo raspolagalo je snažnom vojnom silom koja je bila iznimno mobilna, dobro organizirana i opremljena. Neke od bitnih karakteristika francuske vojske tijekom Napoleonove vladavine su veliki broj vojnika, mobilnost, napredna artiljerija, disciplina i taktička genijalnost, Code Napoleon, savezi i kontrola nad Europom. Napoleon je imao na raspolaganju velik broj vojnika zbog svoje sposobnosti brze mobilizacije i regrutacije. Njegova vojska često se sastojala od dobro obučenih profesionalnih vojnika, ali i vojnika regrutiranih iz općeg stanovništva. Francuska vojska bila je poznata po svojoj brzoj mobilnosti, često se koristeći taktike manevriranja kako bi iznenadila neprijatelja. Korištenje konjice, posebno lakih konjanika, bilo je jedno od obilježja francuskih vojnih operacija.
Francuska vojska koristila je modernu i učinkovitu artiljeriju. Napoleon je razumio važnost artiljerije u ratovanju i uložio je u njezinu modernizaciju i razvoj. Francuska vojska koristila je različite vrste artiljerijskog oružja tijekom svojih ratnih pohoda. Najpoznatiji model topova povezan s Napoleonovim osvajanjima je top poznat kao "Napoleonov top" (francuski: Canon l'An XI, što znači Top iz 11. godine op.a.). Napoleonov top bio je top kalibra 12 funti (121 mm) i bio je vrlo učinkovit na bojištu. Bio je pokretan i lako prenosiv, što je omogućavalo brzu mobilnost na bojištu. Ovaj top postao je standardna artiljerijska oprema za francusku vojsku. Prije Napoleonova topa, francuska artiljerija koristila je Gribeauval topove. To su bili topovi manjeg kalibra, uključujući Canon de 8 Gribeauval (top kalibra 8 funti), koji su se koristili tijekom ranijih razdoblja francuskih ratova.
Osim topova, francuska artiljerija koristila je i haubice različitih kalibara. Haubice su bile posebno korisne za gađanje neprijateljskih linija iznad prepreka. Napoleon je bio poznat po svojoj taktičkoj genijalnosti i korištenju topničke sile u okviru šire strategije. Organizirao je baterije topova u koncentrirane skupine, koristeći ih za podršku pješadiji, zaustavljanje neprijateljskih napada i slanje razornih udara na ključna mjesta na bojištu. Napoleon je često imao veliki broj topova u svojoj vojsci kako bi podržao njegove taktičke manevre i strategije. Napoleonova inovacija u organizaciji i taktičkom korištenju topništva doprinijela je njegovim vojnim uspjesima i postavila temelje za modernu artiljeriju i taktiku. Bio je majstor taktičkog ratovanja, a njegova vojska bila je poznata po disciplini i sposobnosti brze prilagodbe na bojištu. Njegova taktička genijalnost često mu je omogućavala pobjedu čak i u situacijama gdje je brojčano bio nadmašen.
Pravni sustav koji je uveo, poznat kao Code Napoleon (Napoleonov zakonik), pomogao je u organizaciji vojske i postavljanju jasnih pravila i reda unutar nje. Napoleon je stvorio saveze i postavljao marionetske vladare u mnogim europskim zemljama, što mu je pružalo dodatne resurse i vojnu podršku. Kontrola nad ključnim dijelovima Europe omogućavala mu je usklađivanje snaga na različitim frontama. Sve ove karakteristike doprinijele su vojnom uspjehu Napoleonova Carstva tijekom njegove vladavine. Međutim, dugotrajni ratovi, vojni neuspjesi, ekonomski teret i međunarodni otpor naposljetku su doveli do sloma francuske vojne mašinerije.
Tijekom Napoleonove vladavine, veličina francuske vojske varirala je ovisno o različitim razdobljima i vojnim kampanjama. Donosimo nekoliko ključnih podataka o veličini francuske vojske u nekim važnim bitkama. Francuska vojska u bitki kod Austerlitza 1805. imala je oko 68 000 vojnika. U bitki kod Jene 1806. francuska vojska brojala je oko 96 000 vojnika. U bitki kod Auerstedta 1806. paralelno s Bitkom kod Jene, francuska vojska pod zapovjedništvom maršala Davouta brojala je otprilike 26 000 vojnika. U bitki kod Wagrama 1809. Francuska vojska imala je oko 180 000 vojnika.
Procijenuje se da je u invaziji na Rusiju 1812. francuska vojska brojala oko 600 000 vojnika. Međutim, velik dio ovih snaga izgubljen je tijekom povlačenja, a samo mali broj vojnika vratio se u Francusku. U bitci kod Leipzig-a 1813., francuska vojska imala je otprilike 180 000 vojnika. Tijekom Bitke kod Waterlooa 1815., veličina francuske vojske pod Napoleonovim zapovjedništvom bila je oko 73 000 vojnika. Konjičari su često koristili sablje kao svoje glavno oružje u konjičkom jurišu. Francuski konjičari, poput lakih konjanika (Chasseurs à Cheval), često su koristili modele sablji s lakšim oštricama.
Također su bili opremljeni pištoljima, često model "pistolj za konjičare" (pistolet à la cavalerie), koji je bio kompaktniji i lakši od pješačkih pištolja. Ovisno o vojsci i vremenskom razdoblju, konjičari su također koristili koplja, a neki su imali sablje pričvršćene za puške kako bi omogućili brže prijelaze s oružja. Pješadija je koristila muškete kao glavno vatreno oružje. Tipičan model bio je francuski "Charleville," mušket kalibra 17,5 mm. Muškete su imale glatku cijev i koristile su se za izravno gađanje neprijateljske pješadije. Pješadija je bila opremljena bajunetom (nož s oštrim vrhom, prilagođen za probijanje neprijateljskih redova op.a.), a radi se o hladnom oružju koje se montiralo na mušketu i koristilo u napadima iz neposredne blizine. Pješadija je također koristila pištolje, te je često nosila pješačke mačeve i bodeže kao rezervno hladno oružje.
Koji su razlozi pada Prvog Francuskog Carstva?
Razlozi za pad Prvog Francuskog Carstva i Napoleona Bonapartea su mnogobrojni i kompleksni. Najbitniji ključni elementi koji su doprinijeli njegovom uništenju su vojni neuspjesi, saveznici i koalicije, ekonomski pritisak, ratni umor, Napoleonova ambicija, Bitka kod Waterlooa, abdikacija i izgnanstvo...
Napoleonovo Carstvo doživjelo je niz vojnih neuspjeha, uključujući poraz u Rusiji 1812. godine. Veliki gubitak vojnika tijekom povlačenja iz Rusije oslabio je francuske snage. Mnoge europske države ujedinile su se protiv Napoleona kako bi ograničile njegovu ekspanziju i osigurale ravnotežu moći. Saveznici, uključujući Rusiju, Prusku, Veliku Britaniju, Španjolsku i Austriju su često surađivali kako bi se suprotstavili francuskim snagama. Financijski teret stalnih ratova i potreba za financiranjem vojnog stroja stavili su veliki pritisak na francusko gospodarstvo. Financijski problemi često su pridonosili neuspjesima i unutarnjim nemirima. Dugotrajni ratovi između Francuske i drugih europskih država stvorili su ratni umor među francuskim vojnicima i stanovništvom. Neprestane mobilizacije i ratna opterećenja nisu bile održive na dugi rok. Napoleonova ambicija za širenjem carstva i održavanje kontrole nad europskim državama često ga je dovodila u sukob s drugim zemljama. Njegovi pokušaji uspostavljanja kontrola nad različitim dijelovima Europe stvarali su otpor među europskim narodima. Ključni trenutak u padu Napoleona bio je poraz u Bitci kod Waterlooa 1815. godine.
Napoleon je pokušao povratiti vlast tijekom Sto dana, ali savezničke snage pod vodstvom vojvode Wellingtona i Feldmaršala Blüchera porazile su ga u odlučujućoj bitci. Nakon poraza kod Waterlooa, Napoleon je prisiljen abdicirati. Izgnan je na otok Svetu Helenu, gdje je proveo ostatak svog života, čime je okončana njegova politička karijera. Kombinacija vojnih poraza, međunarodnog pritiska, ekonomskih problema i unutarnjih nemira kumulirala je u konačnom padu Prvog Francuskog Carstva. Napoleon je ostavio trajan pečat na europskoj povijesti, ali njegova ambicija za osvajanjem i održavanjem moći na kraju je dovela do njegovog političkog sloma. Napoleon Bonaparte umro je na otoku Sveti Helena 5. svibnja 1821. godine. Njegovo tijelo bilo je pokopano na Svetoj Heleni, u dolini Longwood, na mjestu poznatom kao Dolina Zavjetne uspravnice (Valley of the Willows).
Međutim, 1840. godine, Napoleonovo tijelo preneseno je u Francusku po zahtjevu francuskog kralja Luja Filipa. Napoleon Bonaparte ponovno je pokopan u Les Invalides, pariškom kompleksu koji uključuje muzej i mauzolej, 15. prosinca 1840. godine. Mauzolej, poznat kao "Dome des Invalides", postao je njegovo konačno počivalište. I ako vas put ikada odvede u Pariz svakako posjetite "Dome des Invalides". Htjeli vi to ili ne, svakako ćete mu se pokloniti, jer ćete morati pognuti glavu kako bi vidjeli njegov grob. Francuzi su to doista fantastično napravili. Naime, grob se nalazi u okrugloj kupoli, a može se vidjeti s galerije.
Kakva je današnja percepcija javnosti prema Napoleonu?
Točan broj francuskih vojnika koji su poginuli tijekom Napoleonove vladavine nije lako odrediti s potpunom preciznošću, jer su ratovi tijekom tog razdoblja bili dinamični, s promjenjivim gubicima i teškoćama u vođenju točnih vojnih evidencija. Međutim, procjene kažu da je riječ o doista velikoj brojci. Pozamašan broj vojnika izgubio je živote tijekom neuspjele invazije na Rusiju 1812. godine. Hladnoća, glad, bolest i ruski otpor pridonijeli su značajnim gubicima.
Bitka kod Leipziga također je bila ključna točka s velikim gubicima za francusku vojsku. Bitka kod Waterlooa, koja je označila kraj Napoleonove vladavine, također je rezultirala velikim gubicima za francusku vojsku. Neke procjene ukazuju da je broj poginulih francuskih vojnika tijekom Napoleonovih ratova bio u milijunima. Osim bitaka, važno je uzeti u obzir i gubitke zbog bolesti, gladi i teških uvjeta tijekom vojničkih pohoda. Napoleonova vojna kampanja bila je karakterizirana dugotrajnim i opsežnim ratovima diljem Europe, što je rezultiralo velikim gubicima i utjecalo na široki spektar vojnika i njihovih obitelji. Kad je u pitanju današnja percepcija javnosti o Napoleonu Bonapartu, onda ona varira zato što on ima složenu baštinu i zato što njegova figura izaziva različite reakcije među ljudima.
Njegova figura često polarizira mišljenja među Francuzima. Neki ga smatraju genijem, vojnim strategom i reformatorom koji je oblikovao modernu Francusku. S druge strane, neki ga kritiziraju zbog autokratskih tendencija, militarizma i gubitka života u ratovima. Njegove promjene u pravosuđu, administraciji i zakonodavstvu (Code Napoleon) ostavile su dugotrajan utjecaj. Napoleonovo Carstvo ostavilo je pečat na francuskoj povijesti, a neki ga smatraju važnim dijelom nacije. I dalje postoje razne povijesne i kulturne manifestacije povezane s Napoleonovim naslijeđem. Kritičari pak naglašavaju njegovu crnu stranu vladavine, uključujući autokratske metode, cenzuru, vojne kampanje s velikim gubicima i vraćanje robovlasništva u francuskim kolonijama.
U suvremenoj Francuskoj postoje rasprave o tome kako interpretirati i predstaviti Napoleonovo naslijeđe. Pitanja o odnosu prema kolonijalnom nasljeđu i povijesnom kontekstu Francuske revolucije često su predmet diskusija. Na kraju neki ga vide kao čovjeka koji ima nekoliko dobivenih bitaka i koji je zbog toga briljantni vojskovođa i heroj, neki ga vide kao čovjeka koji je izgubio rat te ga zbog toga osuđuju i kritiziraju kao i zbog cijene koja je plaćena u ratovima, a to su milijuni žrtava. No neosporno je to da on doista jeste bio jedan od najvećih vojskovođa u povijesti čovječanstva i da može stati sučelice s Aleksandrom Velikim, Gajom Julijem Cezarom, Đingis Khanom, Hannibalom Barcom, Saladinom, Odom Nobunagom.., a s tim će se mnogi i složiti.