Prošle smo godine, inspirirani univerzalnim vrijednostima Evanđelja, naglasili nužnost pravde, poštenja i predanosti kao temelja sigurnosne profesije. Tada smo poručili da bismo trebali biti "zadovoljni svojom plaćom", misleći pritom ne samo na materijalno, već i na etičko i moralno ispunjenje.
Dok ispraćamo još jednu godinu punu sigurnosnih izazova, želimo pogledati izvan algoritama i protokola. Želimo pogledati u oči našim čuvarima, zaštitarima, zaštitarima tehničarima, privatnim detektivima, policajcima, vojnicima, gorskim spašavateljima, vatrogascima, analitičarima, službenicima i svim pripadnicima žurnih i sigurnosnih službi.
Ove blagdane, fokus stavljamo na čovjeka—najvitalniji, ali i najranjiviji resurs u sustavu sigurnosti. Nema tog pametnog sustava ili visokotehnološkog zida koji može nadomjestiti budnost, intuiciju i hrabrost ljudskog bića.
Ali, koliko pazimo na snagu i zdravlje tog ljudskog bića?
Teret nevidljivog štita: heroji na prvoj liniji
Rad u sektoru javne i privatne sigurnosti – bio on u policiji, vojsci, zaštitarskim službama, vatrogasnim postrojbama, hitnoj pomoći ili bilo kojoj žurnoj službi – inherentno je težak. To je poziv stalne opreznosti, brze reakcije i spremnosti da se, kada svi bježe, vi jurišate prema opasnosti. Vaša predanost predstavlja nevidljivi štit koji svakodnevno omogućuje normalan život zajednice.
No, taj štit nosi i veliku težinu. Iza hrabrosti i profesionalizma krije se teret visokog stresa, potencijalne traume, izloženosti kriznim situacijama i često narušenog privatnog života zbog smjenskog rada i stalnog dežurstva. U našoj kulturi, gdje se otpornost često pogrešno tumači kao sposobnost da se teret nosi sam, problemi poput izgaranja (burnout), anksioznosti i posttraumatskog stresa ostaju nevidljive rane. Oni utječu na performanse, na donošenje odluka, a u konačnici, na sigurnost cijele zajednice. Prečesto se vaša žrtva uzima zdravo za gotovo, a tiha patnja postaje profesionalna dužnost.
Nije samo velika trauma ono što lomi. Lomi i kronična iscrpljenost—onaj treći dan smjene u kojoj ste propustili rođendan djeteta, onaj osjećaj krivnje dok pokušavate uskladiti posao i obitelj, ili onaj trenutak kada se budite i shvaćate da ne možete pronaći više entuzijazma za novi dan. To su tihi trenuci u kojima vaš nevidljivi štit postaje pretežak. To je opasnost koja ne dolazi izvana, već polako razara iznutra.
Naša zajednička obaveza: gradimo kulturu brige
Zato se pitamo, nastavljajući poruku od prošle godine: "A nama, što je nama činiti?" Ma, mi to znamo, ali nije na odmet na to podsjetiti one na vrhu. Naš zadatak u 2026. godini mora biti jačanje otpornosti ne samo sustava, već i ljudi u tom sustavu. Odgovornost za dobrobit i mentalno, i fizičko zdravlje svakog pripadnika javne i privatne sigurnosti leži na svima nama, od najvišeg rukovodstva do kolege do nas.
Rukovodstvo mora pokazati svoju snagu ne samo u kriznim situacijama, već i u svakodnevnom prepoznavanju granica. To znači aktivno poticanje odmora, a ne prešutno očekivanje herojstva koje dovodi do izgaranja. Lider s integritetom je onaj koji će reći: "Odmori se, sutra si potrebniji odmoran." Ne smijemo dopustiti da se brižnost promatra kao administrativni trošak, već kao strateška investicija u operativnu izvrsnost.
Organizacije, tvrtke i resorna ministarstva moraju osigurati da se briga o mentalnom i fizičkom zdravlju ne doživljava kao luksuz ili birokratska obveza, već kao kritičan operativni trošak i temelj funkcionalnosti sustava. To podrazumijeva uspostavljanje i financiranje dostupnih programa psihološke pomoći, destigmatizaciju traženja savjeta i omogućavanje okruženja gdje je odmor i oporavak dopušten i potican bez osude. Moramo aktivno njegovati kulturu gdje je izražavanje poteškoća znak snage, a ne slabosti, te gdje rukovodstvo služi kao primjer u prepoznavanju granica.
Kolegijalna podrška je također neizmjerno važna. Biti dobar kolega znači biti budan na signale iscrpljenosti i voljan ponuditi pomoć ili ruku, te osigurati da nitko ne prolazi kroz teškoće sam bilo one mentalne ili fizičke. Konačno, svaki profesionalac, bez obzira na čin ili funkciju, mora preuzeti odgovornost za vlastito zdravlje; hrabrost leži i u sposobnosti da se povučete, odmorite i napunite baterije prije nego što bude prekasno, jer je to jedini način da ostanete pouzdani i sposobni za služenje drugima.
Ovi blagdani vrijeme su za obitelj, mir i oporavak. Neka nam oni posluže kao podsjetnik da se pravda i poštenje moraju primjenjivati i prema vama samima. Kada se brinete za sebe, vi ste bolji čuvari, bolji partneri i bolji profesionalci.
Želimo vam miran, ispunjen i blagoslovljen Božić. Neka nova 2026. godina donese ne samo profesionalni uspjeh već i unutarnji mir, zdravlje i obnovljenu snagu. Imajte na umu: vaša posvećenost nikada ne prolazi nezapaženo, a vaša je dobrobit naš zajednički prioritet.
Sretan Božić i uspješna nova 2026. godina!
Eugen Antić