Novo istraživanje koje su proveli Svjetska organizacija za zaštitu prirode (WWF), Institut za život, hranu i hortikulturne znanosti i uređenje okoliša - Agrocampus Ouest (Francuska), Sveučilište Britanske Kolumbije (Kanada), Zaklada Charles Darwin (Galapagos) i Nacionalni institut za ribarstvo (Ekvador) upozorava na ozbiljne prijetnje koje klimatska kriza donosi zemljama u razvoju. Očekuje se znatan pad biomase riba do 2100. godine, u nekim tropskim regijama do 30 i 40%, što će najviše osjetiti zajednice koje ovise o ribarstvu kao glavnom izvoru hrane i prihoda.
Navedena studija istražuje utjecaje klimatskih promjena na mali gospodarski ribolov u zemljama u razvoju, a koristi se klimatskim modelima te lokalnim ekološkom znanjem koje je istraženo u zajednicama ribara. Primarno se procjenjuju utjecaji klimatskih promjena i potencijalne strategije prilagodbe malih gospodarskih ribara iz Ekvadora, otočja Galapagos, Južne Afrike i Filipina.
Ozbiljne posljedice čak i kod globalnog zatopljenja od 1,5°C
Prema rezultatima istraživanja, klimatske promjene imaju iznimno izražene negativne posljedice na većinu vrsta riba koje se love u malom gospodarskom ribolovu, uključujući one komercijalno najvažnije kao što su srdele, inćuni i tuna. Čak prema “blažem scenariju” u kojem će se globalno zatopljenje ograničiti na 1,5°C, mnoge morske vrste bit će u opasnosti od gubitka staništa i izvora hrane.
„Nadolazeća desetljeća mnogim će vrstama donijeti borbu s visokim temperaturama koje će nadilaziti granicu topline unutar koje one mogu napredovati i razvijati se. To će uvelike utjecati na populacije i obrasce raspodjele morskih vrsta. Manje ribe znači manje hrane i manje prihoda za one ljude čiji životi ovise o moru. Posljedice toplijih oceana će na male ribare, koji su zaslužni za polovicu svjetske proizvodnje ribe, imati velik i neproporcionalan utjecaj“, izvještava Philipp Kanstinger, WWF-ov stručnjak za mora i oceane.
Tuna nestaje s Filipina
Studija također otkriva da će ribarstvo u zemljama najbližima ekvatoru biti najteže pogođeno zatopljenjem i povećanjem kiselosti oceana. U nekim će zemljama do 2050. godine ulov biti upola manji. „Od zemalja obuhvaćenih istraživanjem, najteže će pogođeni biti Filipini gdje se kod tradicionalnog načina lova tune na udice predviđa ogroman pad u količini ulovljene ribe. Tuna je nutritivno vrlo bogata i ima veliku komercijalnu vrijednost na međunarodnim tržištima, što će biti teško nadoknaditi ribolovom ostalih vrsta. Ako tuna nestane s obala te otočne države, ljudi koji ovise o njoj, ali i ostaloj ribi, će postepeno gubiti glavni izvor hrane i prihoda, što će ugroziti njihov opstanak. Hitno je i nužno razviti strategije prilagodbe klimatskim promjenama kao i planove za njihovu implementaciju. Potrebno je naglasiti i koliko je važno da se svi relevantni dionici uključe u stvaranje tih strategija i podrže ih“, nastavlja Kanstinger.
Ribari potvrđuju: klimatska kriza je već ovdje
Primjeri pokazuju da je mali gospodarski ribolov već sad pod snažnim utjecajem klimatske krize. Neka od najčešćih opažanja ribara uključuju neobično visoke temperature mora, smanjenu dostupnost ribe zbog pada brojnosti ribe u morima ili promjena u njihovoj distribuciji te promjene unutar samih vrsta koje se prate
Ribari sve češće prijavljuju ozbiljne ekstremne vremenske uvjete poput poplava i jakih vjetrova. Sve tri zemlje se već suočavaju sa smanjenim ulovima uzrokovanim smanjenjem ribljih stokova i promjenama u distribuciji ribe. Distribucija ribe se mijenja jer se ribe sele od plićih prema dubljim, hladnijim vodama, zbog čega malim ribarima postaju nedostupne.
Ribari također svjedoče promjenama u morskim ekosustavima, pri čemu ih najviše zabrinjava umiranje i nestanak koraljnih grebena, ključnih mrijestilišta i rastilišta riba, a uz to su i dom za čak 25% cjelokupnog morskog života. Upravo su oni najteže pogođeni utjecajima klimatskih promjena na mora i oceane.
Socio-ekonomske posljedice klimatske krize su bez presedana. Ribari se boje hoće li moći uzdržavati sebe i svoje obitelji zbog smanjenja ribljih stokova. Zabrinuti su i za vlastitu sigurnost koju svakodnevno ugrožavaju sve daljim putovanjima po morima u potrazi za ribom, gdje su ekstremni vremenski uvjeti sve češći.
„Nastave li se naše emisije CO2 kretati sadašnjom putanjom, možemo očekivati masovno izumiranje morskih vrsta i uništenje brojnih morskih ekosustava. Ako nastavimo ne poduzimati ništa, pretrpjet ćemo ogromne gubitke. Milijuni ljudi ostat će bez sredstava za život i neće se imati čime prehraniti“, upozorava Kanstinger.
Nužno je bolje upravljanje ribarstvom
WWF navedenim istraživanjem dolazi do zaključka da sektor malog gospodarskog ribolova nema adekvatne mehanizme za prilagodbu klimatskim promjenama. Morski ekosustavi se mijenjaju kontinuirano i nevjerojatno brzo, a mali ribari i dalje ovise o njima. Ako se mali gospodarski ribolov ne uspije prilagoditi promjenama, cijeli sektor će se srušiti. Znanstvenici procjenjuju da bi održivo upravljanje ribarstvom, ako se provodi na globalnoj razini, moglo povećati biomasu ribe u oceanima za 60%, ali samo ako se globalno zagrijavanje zadrži unutar 1,5°C. Potrebno je hitno djelovati kako bi se budućnost oceana, ali i društva usmjerila ka uspješnijim i otpornijim ishodima.
„S predviđenom populacijom od skoro 10 milijardi ljudi do 2050., trebat ćemo više morskih resursa nego ikad prije. Trenutne okolnosti nam to ne omogućuju. Iz tog razloga se moramo okrenuti održivom upravljanju ribljim stokovima, smanjenju odbačenog ulova, povećanju potražnje za malim i brzorastućim vrstama riba, prebacivanju na održivi uzgoj proizvoda iz ribarstva, uzimajući u obzir promjene koje klimatska kriza uzrokuje u našim morima i društvima. Jedino na taj način možemo popraviti trenutačnu situaciju“, upozorava Kanstigner.
WWF-ove preporuke za bolje upravljanje ribarstvom i strategije za bolje prilagođavanje na klimatske promjene pozivaju na veću odgovornost i prilagodljivost ribarskog sektora, usvajanje participativnih praksi (npr. zajedničko upravljanje) te veću socijalnu osjetljivost, uključujući ravnopravnost spolova. Također zahtijevaju bolje i učinkovitije praćenje ribolovnih aktivnosti, ulaganje u bolju sigurnosnu opremu i znanstvena istraživanja.
Europski potrošači mogu pomoći
„Potrošači mogu biti dio promjene. Važno je smanjiti konzumaciju neodrživih proizvoda iz ribarstva, posebice ako na tržištu postoje održive alternative, bilo da se radilo o ulovu ili uzgoju. Održivim i odgovornim izborima pomoći ćemo u očuvanju morskih ekosustava koji osiguravaju egzistenciju 800 milijuna ljudi diljem svijeta. Iako ne vidimo što se zbiva ispod površine mora, iz njih ne možemo vaditi više ribe no što se može oporaviti. Toga moramo postati svjesni ukoliko želimo osigurati hranu za budućnost koja nas čeka“, zaključio je Danijel Kanski, voditelj morskog programa u WWF Adriji.