Eugen Antić
Četrnaest napada na vozila jedne od najvećih talijanskih sigurnosnih grupacija u samo dvije godine nije samo talijanska statistika. To je signal o trendu, razini organiziranosti kriminalnih skupina i pritisku kojem je izložen sektor prijevoza novca u Europi. U vremenu kada se kriminalne mreže prilagođavaju brže nego ikada, ovakvi podaci nadilaze nacionalne okvire.Za Hrvatsku, koja se dosad uglavnom suočavala s takozvanim „tihim upadima“ i oportunističkim krađama, pitanje više nije hoće li se trendovi preliti preko granice, nego u kojem obliku i pod kojim okolnostima bi se to moglo dogoditi.
Četrnaest napada u razdoblju od dvije godine znači da se ozbiljan incident događa u prosjeku svaka dva mjeseca. To ukazuje na kontinuitet djelovanja organiziranih kriminalnih skupina, njihovu sposobnost logističkog planiranja i detaljnog izviđanja te spremnost na korištenje eksploziva, blokada prometnica i koordiniranih zasjeda.
Takva učestalost pokazuje da se ne radi o izoliranim incidentima, nego o obrascu. Ako kriminalne skupine djeluju u zemlji s razvijenim sigurnosnim protokolima, modernim blindiranim vozilima i snažnom policijskom infrastrukturom, logično je zapitati se gdje bi mogle tražiti povoljnije operativne uvjete. Kriminal ne poznaje granice, ali vrlo dobro poznaje procjenu rizika.
Kakvu poruku šalje priopćenje Gruppo Battistollija?
Službeno priopćenje talijanske grupacije nakon posljednjeg napada nosi nekoliko jasnih poruka. Prije svega, naglašeno je da "pljačka nije uspjela", čime se šalje poruka "otpornosti sustava". Istodobno je istaknuta potreba za daljnjim ulaganjima u obuku, tehnologiju i preventivne protokole, što pokazuje da sigurnost nije statična kategorija, već proces stalne prilagodbe.
Kompanija je također naglasila važnost suradnje s državnim institucijama i potrebu za dodatnim nacionalnim resursima. Time se jasno poručuje da privatni sektor, bez obzira na veličinu i snagu, ne može sam nositi teret sve sofisticiranijih prijetnji. Za hrvatske zaštitare to znači da ni najveći sustavi nisu imuni, ali i da su disciplina, procedura i koordinacija s policijom presudni za sprječavanje najgorih ishoda.
Hrvatski kontekst: drugačiji modus operandi – ali isti rizik
Hrvatska zasad nije bilježila spektakularne eksplozivne napade kakvi su viđeni u Italiji. Međutim, zabilježeni su slučajevi takozvanih „walk-in“ upada u prazna vozila tijekom distribucije novca, što pokazuje da kriminalci analiziraju i iskorištavaju proceduralne slabosti.
Iako se radi o drugačijem modusu operandi, suština je ista: testiranje sustava i traženje najslabije točke. Ako bi kriminalne skupine procijenile da su reakcijska vremena sporija, tehnička oprema slabija ili obuka neujednačena, postoji realna mogućnost promjene taktike. U sigurnosnom sektoru vrijedi jednostavno pravilo – gdje je procijenjeni rizik manji, a potencijalni plijen velik, interes raste.
Tri stupa preventivne otpornosti za hrvatski sustav
Dok se u Italiji sigurnosna bitka vodi teškim oklopom i vojnim eksplozivom, u Hrvatskoj bi fokus morao biti na preventivnoj inteligenciji i tehnološkom obeshrabrivanju. Suočeni s prijetnjama koje ne poznaju granice, stručnjaci predlažu tri ključna smjera djelovanja koji bi domaći sustav učinili neprobojnim za moderni organizirani kriminal.
Tehnološko obeshrabrivanje putem sustava „uskraćivanja plijena“: uvođenje sustava inteligentne neutralizacije novčanica, bilo putem trajne tinte ili brzosušeće sigurnosne pjene, više ne bi smjelo biti stvar izbora pojedine tvrtke, već obvezni industrijski standard. Temeljna logika ovog pristupa je ekonomska: ako kriminalna skupina kroz detaljno izviđanje dozna da je novac unutar vozila nemoguće iskoristiti nakon proboja zaštite, vjerojatnost samog napada drastično opada. Tehnologija ovdje vrši dvostruku funkciju – ona primarno čuva živote zaštitara jer uklanja jedini motiv za napad, pretvarajući milijunski plijen u bezvrijednu gomilu obojenog papira u trenutku bilo kakvog nasilnog pokušaja otvaranja.
Dinamičko planiranje ruta i implementacija AI logistike: najveća operativna slabost u Hrvatskoj trenutno je „navika“ i predvidljivost. Iskustva pokazuju da kriminalne skupine mjesecima pasivno prate vozila, bilježeći precizne obrasce poput vremena dolaska pred određeni bankomat ili stalnih ruta kretanja koje dispečeri rijetko mijenjaju. Korištenje naprednih softverskih rješenja za nasumično generiranje ruta u realnom vremenu jedini je način za prekidanje tih obrazaca. Umjetna inteligencija može u sekundi promijeniti putanju vozila na temelju gustoće prometa ili sumnjivih zastoja, čime napadačima onemogućuje planiranje precizne zasjede kakve redovito viđamo na talijanskim cestama.
Hibridna suradnja kroz javno-privatno partnerstvo: sigurnost transporta vrijednosti više ne može biti isključiva briga privatnih tvrtki, već zahtijeva uspostavu izravnih, digitalnih kanala za razmjenu podataka s državnim sigurnosnim institucijama. Potrebno je stvoriti sustav u kojem operativni centri zaštitarskih tvrtki s policijom dijele informacije o takozvanim „sumnjivim indikatorima“ – poput neuobičajene pojave dronova iznad ruta kretanja ili krađe specifičnih teških vozila koja bi mogla poslužiti za blokade. Brza i automatizirana komunikacija s MUP-om presudna je za reakciju unutar prvih pet minuta napada, što je često jedina razlika između uspješnog odbijanja pljačke i gubitka plijena.
Što hrvatske zaštitarske tvrtke moraju učiniti sada
Poruka iz Italije za Hrvatsku nije poziv na paniku, nego na sustavnu pripremu, jer po svemu sudeći, predstoji nam sigurnosno 'vruće ljeto' u kojem će otpornost naših sustava biti na najvećem iskušenju dosad. To podrazumijeva detaljne sigurnosne analize postojećih procedura, realne i kontrolirane stress-testove, preispitivanje ruta i protokola te jačanje unutarnjih kontrola i provjera zaposlenika.
Jednako je važna intenzivnija razmjena informacija s policijom i sigurnosnim službama kako bi se pravodobno prepoznali obrasci ponašanja koji upućuju na izviđanje ili pripremu napada. Ključno pitanje nije jesmo li trenutno meta, nego koliko smo spremni ako to postanemo.
Četrnaest napada na jednu veliku talijansku grupaciju u dvije godine predstavlja upozorenje cijelom europskom sigurnosnom sektoru. Organizirani kriminal nije nestao, nego se prilagodio i usavršio svoje metode.
Za hrvatske zaštitare i sigurnosne stručnjake to znači da sigurnost ne smije počivati na pretpostavci da se spektakularni napadi događaju negdje drugdje. Razlika između tihog upada i eksplozivne zasjede ponekad ovisi samo o procjeni kriminalnih skupina gdje je lakše djelovati. Ako talijansko iskustvo ima jednu jasnu pouku, onda je to da se otpornost sustava gradi prije nego što dođe do prvog velikog testa.