Eugen Antić
U svijetu u kojem tehnologija neprestano napreduje, sve češće se postavlja pitanje može li umjetna inteligencija postati prijetnja globalnoj sigurnosti. Popularni filmovi poput "Nemoguća misija: Konačna odmazda" dodatno potiču strah od scenarija u kojima AI preuzima kontrolu nad nuklearnim arsenalom. No, je li umjetna inteligencija zaista najveća prijetnja? Ili, kako povijest pokazuje, prava opasnost leži u nama samima - u ljudskoj nepredvidivosti, političkim sukobima i moralnim dilemama?
U prošlom stoljeću svjedočili smo brojnim situacijama u kojima su ljudske greške gotovo dovele do katastrofe. Primjerice, nemojmo zaboraviti sovjetskog časnika, potpukovnika Stanislava Petrova, koji je spriječio potencijalni nuklearni rat 1983. godine nakon što je odlučio ignorirati lažni alarm koji je ukazivao na američki nuklearni napad. Slično tome, tijekom kubanske raketne krize 1962., ljudska suzdržanost i diplomatski napori spriječili su globalnu katastrofu. Ovi incidenti jasno pokazuju koliko je tanka granica između mira i uništenja.
Danas je situacija jednako složena. Sukobi poput onog između Rusije i Ukrajine podsjećaju nas na to koliko su svjetske sile spremne koristiti nuklearne prijetnje kao sredstvo političkog pritiska. Umnožavanje nuklearnog oružja dodatno povećava rizik, osobito kada oružje dospije u ruke država ili organizacija s ograničenom kontrolom i ekstremističkim stavovima. Trenutačno više od devet zemalja posjeduje nuklearno oružje, a to su Rusija, Sjedinjene Američke Države, Kina, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Indija, Pakistan, Izrael (procjene ukazuju na oko 90 bojevih glava, iako zemlja službeno ne potvrđuje posjedovanje nuklearnog oružja op.a.) i Sjeverna Koreja. Ovom popisu samo je pitanje trenutka kada će se priključiti još koja država, primjerice Izrael. Napetosti između njih predstavljaju trajnu prijetnju globalnoj sigurnosti.
Tehnološki izazovi i AI
S druge strane, umjetna inteligencija donosi novu dimenziju rizika. Iako sustavi na bazi AI-ja mogu pomoći u analizi podataka i sigurnosnim protokolima, postoji opasnost od zlonamjerne upotrebe ili tehničkih kvarova. AI sustavi mogu postati alat za manipulaciju ili pogrešne procjene ako nisu pravilno regulirani. No, važno je naglasiti da AI ne djeluje autonomno — ona je alat kojeg kontrolira čovjek. Za razliku od ljudi, AI nema emocije, ego ili političke motive — čimbenike koji su često odgovorni za eskalaciju sukoba.
Prava prijetnja leži u ljudskoj naravi. Ego, strah, nacionalizam i neznanje često igraju presudnu ulogu u donošenju odluka o nuklearnom oružju. Povijest nas uči da smo mi sami odgovorni za stvaranje i kontrolu oružja koje može uništiti cijele nacije.
O tome ćete čitati u tekstu naslova "Oppenheimerova sjena: Jesmo li sigurni da smo učinili pravu stvar?", povodom 80 godina od testiranja prve atomske bombe i njezine kasnije upotrebe u Hirošimi i Nagasakiju, a koji će biti obavljen u tiskanom izdanju časopisa Zaštita. U konačnici, ljudska nepredvidivost i moralna dvosmislenost čine nas najvećim rizikom.
Iako su scenariji iz filmova često fascinantni i zastrašujući, prava prijetnja nuklearnog doba nije tehnologija već čovjek. Naša odgovornost kao društva leži u razvoju međunarodnih sporazuma, obrazovanju o opasnostima nuklearnog oružja i promicanju globalne suradnje. Umjetna inteligencija, uz pravilnu regulaciju, može postati saveznik u očuvanju mira, dok mi kao ljudska rasa moramo preuzeti odgovornost za vlastite postupke.
Na kraju, pravo pitanje nije hoće li umjetna inteligencija preuzeti kontrolu nad nuklearnim arsenalom, kao što sugerira najnoviji film "Nemoguća misija: Konačna odmazda", već hoće li čovječanstvo naučiti upravljati vlastitim slabostima prije nego što one postanu nepovratne.
Photo by Jezael Melgoza on Unsplash