Rano jutros, svjetsku je javnost potresla vijest da su Sjedinjene Američke Države i Izrael pokrenuli koordinirane vojne udare na ciljeve u Iran. Operacija je, prema službenim izjavama, usmjerena na neutralizaciju vojnih i strateških kapaciteta koji se smatraju izravnom prijetnjom regionalnoj i globalnoj sigurnosti. Događaj predstavlja jednu od najozbiljnijih eskalacija napetosti na Bliskom istoku u posljednjem desetljeću te otvara niz sigurnosnih, političkih i gospodarskih pitanja.
Prema dostupnim informacijama, napadi su izvedeni u ranim jutarnjim satima, a eksplozije su zabilježene u više iranskih gradova, uključujući i glavni grad Teheran. Meta su, prema američkim i izraelskim izvorima, bili vojni objekti, infrastruktura povezana s raketnim sustavima te lokacije za koje se sumnja da su dio iranskog nuklearnog programa. Izraelske vlasti operaciju opisuju kao preventivni udar usmjeren na sprječavanje neposredne prijetnje, dok američka administracija govori o velikim borbenim operacijama s ciljem dugoročnog odvraćanja. Iran je napad okarakterizirao kao čin agresije i najavio razoran odgovor, čime se dodatno povećava rizik brze i nekontrolirane eskalacije.
Iran je napad okarakterizirao kao čin agresije te je gotovo odmah najavio „razoran odgovor“. Iranski dužnosnici poručili su da će odgovor biti proporcionalan i odlučan, a u javnom prostoru pojavile su se informacije o mogućem lansiranju balističkih projektila i bespilotnih letjelica prema izraelskom teritoriju. Iako su do jutarnjih sati prijetnje potvrđene, nije bilo službenih potvrda o izravnim pogocima na teritoriju Izraela. Međutim, u Izraelu su aktivirane sirene za uzbunu i podignuta je razina pripravnosti civilne zaštite i proturaketnih sustava, što ukazuje na ozbiljnu procjenu neposredne opasnosti od iranskog raketnog odgovora.
Sigurnosne implikacije za regiju
Eskalacija izravnog sukoba između navedenih država nosi potencijal širenja nestabilnosti izvan teritorija Irana. U takvom scenariju moguće je uključivanje savezničkih i partnerskih aktera u Iraku, Siriji i Libanonu, kao i destabilizacija sigurnosne situacije u Perzijskom zaljevu. Posebno osjetljivo pitanje odnosi se na sigurnost pomorskih pravaca i energetskih tokova, budući da bi svaki ozbiljniji poremećaj u opskrbi naftom i plinom mogao izazvati nagli rast cijena energenata i dodatno opteretiti globalno gospodarstvo. Posljedično, brojne države i sigurnosne institucije već podižu razinu pripravnosti i provode dodatne procjene rizika, osobito u segmentu zaštite kritične infrastrukture.
Suvremeni sukobi ne odvijaju se isključivo na klasičnom bojištu, nego i u informacijskom i kibernetičkom prostoru. Očekivano je intenziviranje dezinformacijskih kampanja, propagandnih poruka i pokušaja manipulacije javnim mnijenjem, kako unutar zahvaćenih država tako i globalno. Kibernetički napadi na financijske institucije, energetske sustave i komunikacijsku infrastrukturu predstavljaju realnu prijetnju koja može imati prekogranične posljedice. Upravo zato sigurnosna struka naglašava potrebu za jačanjem otpornosti sustava, učinkovitom kriznom komunikacijom i međunarodnom suradnjom u području kibernetičke sigurnosti.
Globalne posljedice
Na geopolitičkoj razini, aktualni razvoj događaja dodatno produbljuje polarizaciju međunarodnih odnosa i može dovesti do redefiniranja postojećih savezništava. Dugoročne posljedice ovisit će o intenzitetu iranskog odgovora, spremnosti uključenih aktera na diplomatsku deeskalaciju te ulozi velikih sila u stabilizaciji situacije. U ovom trenutku prevladava neizvjesnost, a dinamika događaja može se mijenjati iz sata u sat.
Napad SAD-a i Izraela na Iran predstavlja ozbiljnu prekretnicu u sigurnosnoj dinamici Bliskog istoka. Iako su ciljevi operacije predstavljeni kao preventivni i usmjereni na odvraćanje prijetnji, rizik šire regionalne destabilizacije ostaje visok. Hoće li prevladati diplomatski kanali ili daljnja vojna eskalacija, odredit će smjer buduće sigurnosne arhitekture regije i u značajnoj mjeri utjecati na globalnu stabilnost.
Eugen Antić