Eugen Antić
Gledajući seriju Iskonska Amerika (American Primeval), teško je ostati ravnodušan prema prikazu rađanja jedne nove nacije, ali i prema nasilju koje se krije iza svakog pokušaja uspostave društvenog poretka. Serija me potaknula na razmišljanje o paravojnim milicijama - skupinama koje niču kada državna vlast oslabi, povjerenje u institucije nestane, a ljudi se, vođeni strahom i očajem, odluče sami organizirati.
Posebno me zaintrigirao podatak o Brighamu Youngu, vođi mormona koji je osnovao teritorijalnu miliciju poznatu kao Legija Nauvoo. Iako nikada nisam čuo za nju, paravojne milicije i njihovo djelovanje, posebno one suvremenih korijena, nisu mi nepoznati. Njezina me priča podsjetila na iskustva iz naše regije, gdje su tijekom ratnih godina djelovale razne paravojne postrojbe - među njima i zločinačka milicija tzv. SAO Krajina u Hrvatskoj.
Iz te usporedbe proizašlo je niz pitanja: koliko je danas u svijetu aktivnih paravojnih formacija, kako se ponašaju prema lokalnom stanovništvu, zašto nastaju i može li se njihov nastanak spriječiti prije nego što prerastu u prijetnju?
Danas, gotovo dva stoljeća nakon Legije Nauvoo, svijet je i dalje ispunjen oružanim skupinama koje tvrde da brane narod, vjeru ili naciju, ali u praksi najčešće služe sebi i onima koji ih financiraju. Povijest se, čini se, neprestano ponavlja: gdje nestane povjerenje u državu, tu nastaje neka milicija.
Legija Nauvoo – od Illinoisa do Utaha
Legija Nauvoo osnovana je 1841. godine u gradu Nauvoo u Illinoisu kao lokalna mormonska milicija pod vodstvom Josepha Smitha, a kasnije Brighama Younga. Illinois je tada dopuštao formiranje teritorijalnih obrambenih postrojbi, pa su Mormoni tu zakonsku mogućnost iskoristili kako bi zaštitili svoju zajednicu, koja je već ranije bila progonjena u Missouriju. U kratkom vremenu Legija je narasla do zavidne snage - brojala je nekoliko tisuća ljudi, bila organizirana poput prave vojske i imala vlastitu zapovjednu strukturu.
No kako je jačala, tako je postajala i sve sumnjivija okolini. Susjedi i lokalne vlasti počeli su je doživljavati kao “državu u državi”. Napetosti su kulminirale 1844. godine, kada je Joseph Smith ubijen, a vlasti Illinoisa raspustile Legiju. Nakon toga, Mormoni su napustili Illinois i pod vodstvom Brighama Younga krenuli prema zapadu, u pustinju koja će kasnije postati savezna država Utah. Ondje su, 1849. godine, ponovno osnovali Legiju Nauvoo, sada kao teritorijalnu miliciju Utaha.
Ova “druga” Legija Nauvoo djelovala je nekoliko desetljeća i postala ključni instrument obrane i kontrole teritorija mormonske zajednice. U sukobu s federalnim vlastima, poznatom kao Utahski rat, Legija se suprotstavila američkoj vojsci, što je dovelo do njezina konačnog ukidanja 1870-ih godina. Unatoč tome, njezina je povijest ostala simbol prijelomne točke: trenutka kada zajednica u strahu uzima oružje u svoje ruke i prelazi granicu između samoobrane i pobune.
Paralelni obrasci danas - suvremene paravojne sile
Kada danas pogledamo globalnu kartu sukoba, vidimo da se fenomen Legije Nauvoo ponavlja u različitim oblicima. Prema podacima međunarodnih organizacija, u svijetu je aktivno više od 400 paravojnih formacija i naoružanih skupina koje djeluju izvan kontrole država. Neke od njih su lokalne i male, dok druge raspolažu vojnom snagom usporedivom s regularnim vojskama.
U Sudanu, milicija poznata kao Rapid Support Forces vodi krvavi rat protiv sudanske vojske, dok u Jemenu pokret Ansar Allah, poznat kao Houthiji, kontrolira sjever zemlje i upravlja teritorijem kao da je neovisna država. U Iraku, Popular Mobilization Forces imaju formalni status, ali i duboku povezanost s iranskim interesima. U Africi, nasljednici Wagnerove skupine djeluju kao plaćenička vojska u Maliju, Libiji i Srednjoafričkoj Republici, dok u Mjanmaru etničke paravojske poput Kachin Independence Army i United Wa State Army kontroliraju velike dijelove teritorija.
Sve te skupine nastaju tamo gdje država slabi, a sigurnost prestaje biti pravo i postaje privilegija. U tom vakuumu, oružje postaje jedino sredstvo utjecaja, a paravojne formacije i milicije zamjena za zakon.
Kroz što prolazi lokalno stanovništvo
U područjima gdje djeluju paravojne milicije, svakodnevni život stanovnika pretvara se u neprestanu borbu za preživljavanje. Ljudi su izloženi nasilju, silovanjima, sakaćenju, pljački, otmicama i prisilnim mobilizacijama. Humanitarna pomoć često ne dolazi do onih kojima je najpotrebnija, jer milicije kontroliraju distribuciju i koriste je za vlastitu korist. Škole i bolnice se zatvaraju, polja ostaju neobrađena, a ekonomija se urušava.
U Sudanu su sukobi između vojske i RSF-a raselili milijune ljudi, dok su u Jemenu čitavi gradovi pod stalnom opsadom. U Kongu i Mjanmaru, milicije ubiru “poreze” i upravljaju lokalnim rudnicima, pretvarajući nasilje u sustavnu ekonomiju. Stanovništvo živi između dvije stvarnosti - jedne koju formalno predstavlja država, i druge, mnogo opasnije, kojom vladaju ljudi s oružjem.
Kako nastaju paravojne milicije - glavni uzroci i mehanizmi
Paravojne milicije ne pojavljuju se iznenada. One su posljedica dubokih društvenih, političkih i ekonomskih lomova. Najčešće nastaju kada država izgubi sposobnost da štiti svoje građane, pa ljudi, vođeni strahom ili ideologijom, preuzimaju tu ulogu sami. U mnogim slučajevima to počinje kao organizacija za samoobranu, ali s vremenom prerasta u strukturu moći koja se hrani nasiljem.
Etnonacionalne podjele, korupcija, siromaštvo i vanjsko uplitanje dodatno pogoršavaju situaciju. Mladi bez posla i perspektive lako postaju dio takvih skupina, jer milicija nudi ono što država ne može - osjećaj pripadnosti, moći i svrhe. Ponekad su u igri i vanjski interesi: strane sile koje financiraju lokalne grupe radi ostvarivanja svojih političkih ciljeva. Paravojna milicija, u tom smislu, nije uzrok nego simptom, znak da je društvo izgubilo povjerenje u sustav koji bi trebao štititi sve građane jednako.
Kako spriječiti njihovo nastajanje - što djeluje kratkoročno i dugoročno
Prevencija nastanka milicija moguća je samo ako se djeluje na više razina istodobno. Ključno je vratiti povjerenje u institucije i osigurati da građani vide državu kao zaštitnika, a ne prijetnju. To podrazumijeva funkcionalnu policiju, neovisno pravosuđe i lokalne vlasti koje odgovaraju ljudima, a ne interesnim skupinama.
Ekonomska stabilnost igra jednako važnu ulogu. U zemljama koje izlaze iz rata, programi zapošljavanja bivših boraca i mladih često su presudni, jer svako oružje koje ne pronađe novi smisao lako se vrati u upotrebu. Važno je i ograničiti dotok oružja te sankcionirati one koji financiraju i opskrbljuju milicije. U dugoročnom smislu, jedini lijek protiv oružanih skupina jest inkluzivno društvo, u kojem se svaki građanin osjeća sigurno i priznato, bez obzira na etničku, vjersku ili političku pripadnost.
Iako kao primjer uzimamo Legiju Nauvoo iz 19. stoljeća, valja naglasiti da su paravojne skupine postojale mnogo prije nje, još od antičkih vremena, kroz srednjovjekovne plaćeničke trupe i vjerske redove s vojnom ulogom. Od Legije Nauvoo do suvremenih paravojnih formacija poput Rapid Support Forcesa, povijest nas uči da svaka paravojska nastaje iz iste motivacije: želje da se narod zaštiti od nepravde. No ta se želja često izrodi u novu nepravdu, jer svaki monopol sile stvara vlast, a ne zaštitu. Ta lekcija odjekuje i danas, od Sudana do Jemena i Mjanmara , pokazujući da, dokle god ljudi ne vjeruju institucijama i traže sigurnost izvan zakona, ciklus paravojnih skupina nastavlja se, pod novim imenima i novim uniformama.
Borba protiv njih ne vodi se oružjem, nego povjerenjem, jer tamo gdje postoji pravda i sigurnost, oružje postaje suvišno, a ideja o paravojnim milicijama gubi svaku smisao.
Foto: Alexander McKinley / Unsplash