U noći sa 17. na 18. studenoga 2025. u zagrebačkom neboderu Vjesnika izbio je snažan požar koji je zahvatio više katova jedne od najprepoznatljivijih poslovnih zgrada u gradu. Plamen koji se probijao kroz tamu, gust dim vidljiv iz udaljenih dijelova Zagreba i dramatična povlačenja vatrogasaca iz unutrašnjosti zgrade obilježili su najteži incident u povijesti ovog nekoć medijskog centra Hrvatske.
Riječ je o objektu koji je desetljećima bio simbol izdavačke moći, novinske tehnologije i arhitektonske modernosti, a sada se suočava s neizvjesnom budućnošću. Prva dojava o požaru stigla je nešto prije ponoći, oko 23:30, nakon čega su na teren odmah upućene vatrogasne snage. Po dolasku, ekipe su zatekle razvijeni požar na više etaža, uključujući 6., 9. i 12. kat zgrade. Vatrogasci su u početnoj fazi ušli u unutrašnjost nebodera pokušavajući presjeći širenje vatre, ali su zbog naglog pogoršanja situacije i opasnosti od vertikalnog širenja kroz instalacijske kanale morali napustiti unutarnju navalu te nastaviti s gašenjem izvana. Na intervenciji je ukupno sudjelovalo šezdeset i šest vatrogasaca s dvadeset vozila, a njihova je borba trajala satima dok nije postignuta kontrola nad plamenom.
Zzrok požara u trenutku pisanja još uvijek nije službeno utvrđen. A požar još uvijek nije ugašen.
Arhitektonska vrijednost i povijesna uloga zgrade
Neboder Vjesnika izgrađen je 1972. godine prema projektu arhitekta Antuna Ulricha, a s visinom od 67 metara i 16 katova ubrzo je postao jedno od obilježja zagrebačke
modernističke arhitekture. Konstrukcija je djelo inženjera Mirka Fijembera, a njegov karakteristični plašt od reflektirajućeg stakla u narančasto-smeđim tonovima donio mu je
nadimak „Čokoladni toranj“. Ulrichova ideja bila je inspirirana američkim uredskim neboderima poput Lever Housea u New Yorku, a sama realizacija projekta trajala je gotovo
deset godina zbog financijskih i organizacijskih poteškoća.
Zgrada je desetljećima služila kao središte nekada golemog medijskog sustava Vjesnika, u kojem su djelovale brojne uredničke redakcije, administrativni odjeli i modernizirana
tiskara u prizemlju. U zlatno doba tiskarstva Vjesnikov kompleks bio je simbol tehnološkog napretka, ali je nakon gašenja dnevnog lista 2012. godine postupno izgubio
većinu izvorne funkcije. Prostor je prepušten djelomičnoj neiskorištenosti, a problemi s održavanjem, osobito sa staklenom fasadom, sve su se više gomilali. Pored nebodera, u
sklopu kompleksa 1987. podignut je i takozvani „položeni neboder“, projekt arhitekta Duška Rakića, koji je služio kao multifunkcionalni poslovni prostor.
Požar koji je zahvatio neboder Vjesnika predstavlja ozbiljan udar na prostor koji je desetljećima utjelovljavao hrvatsku novinarsku i medijsku povijest. Iako su vatrogasne
snage spriječile širenje požara koje bi moglo rezultirati katastrofalnijim posljedicama, činjenica da se vatra razvila na više etaža i uspjela probiti vertikalne barijere otvara pitanja
o stanju instalacija, održavanja i cjelokupne sigurnosne slike jednog takvog objekta. Pred nadležnim institucijama sada je zadatak temeljite istrage uzroka, procjene oštećenja i
planiranja daljnjih koraka.
Ovakav događaj nameće nam tematske smjernice: potrebu stalne procjene rizika u visokim poslovnim objektima, važnost redovitog održavanja, posebice u starijim konstrukcijama, te
odnos prema modernističkoj arhitektonskoj baštini. Vjesnikov neboder, kao simbol jedne epohe, sada stoji pred ključnim pitanjem – hoće li biti obnovljen, srušen, prenamijenjen ili
će čekati neku novu sudbinu. U svakom slučaju, požar je jasno pokazao da sustav zaštite mora biti jednako moderan i ažuran kaokao i arhitektura koju štiti.