Eugen Antić
Gledajući jednu televizijsku emisiju, jedan je sugovornik primijetio kako se čini da se jedino Kina ponaša kao zrela osoba u dječjem vrtiću, a tema je bila o novim tehnologijama. Ta opaska potaknula je zanimljivu raspravu i dovela nas do sljedećih razmišljanja. U svijetu geopolitičkih turbulencija, gdje globalne sile često djeluju kao nestašna djeca u igri moći, Kina se mnogima čini kao izuzetak. Dok SAD i Rusija često pribjegavaju vojnoj sili ili unilateralnim potezima, Kina se pozicionira kao "zrela i odgovorna" sila, koja svoje ciljeve ostvaruje kroz ekonomsku moć, diplomaciju i strateško strpljenje. Međutim, postavlja se pitanje: je li ova predodžba u potpunosti točna? Ili Kina, unatoč svom prividno zrelom pristupu, također koristi prljave metode, samo na drugačiji način?
Kina je u posljednjih nekoliko desetljeća postala globalni ekonomski div, što je rezultat pažljivo osmišljene strategije. Inicijative poput Belt and Road Initiative (Pojas i put) pokazuju kako Kina koristi ekonomsku moć za stvaranje ovisnosti i jačanje svojih političkih veza. Umjesto širenja utjecaja kroz vojnu prisilu, Kina gradi ceste, mostove, luke i željezničke pruge, čime uspostavlja dugoročne veze s drugim zemljama.
Primjer ovog pristupa može se vidjeti u Pakistanu, gdje je Kina uložila milijarde dolara u infrastrukturu kroz Kinesko-pakistanski ekonomski koridor. Iako ove investicije donose razvoj, one često ostavljaju zemlje u dužničkim problemima, što Kina koristi za politički utjecaj.
Diplomacija i multilateralizam: Kineski "zreli" pristup
Kina se često predstavlja kao zagovornik međunarodne suradnje. Aktivno sudjeluje u organizacijama poput Ujedinjenih naroda, WTO-a i G20, gdje promiče svoje interese diplomatskim putem. Za razliku od SAD-a, koji često djeluje unilateralno, ili Rusije, koja koristi vojnu silu, Kina preferira mirne i postupne poteze.
Na primjer, u pitanju Tajvana, Kina se oslanja na ekonomski pritisak i diplomatsku izolaciju, umjesto direktne vojne intervencije. Sličan proračunat pristup vidljiv je u Južnom kineskom moru, gdje Kina polako i sustavno gradi vojne baze na spornim otocima, izbjegavajući otvorene sukobe. Strateško strpljenje omogućuje Kini da gradi svoj utjecaj bez izazivanja prevelikog otpora. Ovaj pristup čini je proračunatom i "zrelom", ali istovremeno izaziva zabrinutost među susjedima i globalnim silama.
Kontroverze: Tamna strana kineske "zrelosti"
Iako Kina može izgledati kao odgovorna sila, njezina politika nije bez kontroverzi. Optužbe za kršenje ljudskih prava prema Ujgurima i Tibetancima, kao i stroga cenzura informacija, pokazuju autoritarnu stranu kineskog režima. Ovi postupci ukazuju na duboko ukorijenjenu kontrolu koja ne mari za individualne slobode, a koja je u suprotnosti s imidžem „zrele sile“.
Nadalje, ekonomska ekspanzija Kine često ima dvostruke kriterije – mnoge zemlje uključene u Belt and Road Initiative završavaju u nepovoljnom položaju, s velikim dugovima i smanjenim suverenitetom. Primjer Šri Lanke, koja je bila prisiljena predati luku Hambantota Kini na 99 godina, jasno pokazuje kako ovakvi odnosi mogu završiti. Kaže stara izreka, „Tko s vragom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju“, a upravo se tako osjećaju zemlje koje su u početku gledale na kineske investicije kao priliku, da bi kasnije shvatile da su to skriveni troškovi.
Osim toga, kineska praksa postavljanja uvjeta kroz ekonomsku pomoć često izaziva optužbe za kolonijalizam. Zemlje u razvoju, privučene velikim kineskim investicijama, često se suočavaju s gubitkom suvereniteta i ovisnošću o Pekingu. Time Kina uspijeva graditi politički utjecaj bez direktne upotrebe vojne sile, no cijena za mnoge partnere postaje visoka.
Kineska „zrelost“ u ovom kontekstu pokazuje se kao proračunata i strateška, ali s moralno problematičnim elementima koji postavljaju pitanje koliko je odgovornost zaista dio te „zrelosti“.
Usporedba s drugim globalnim silama
Usporedba s drugim globalnim silama pokazuje različite pristupe međunarodnim odnosima. SAD često djeluje kao "svjetski policajac", intervenirajući u sukobima diljem svijeta, što može izgledati neodgovorno ili agresivno. Rusija, s druge strane, koristi vojnu silu i prijetnje, kao što su slučajevi Ukrajine i Gruzije, kako bi ostvarila svoje ciljeve, što je u suprotnosti s kineskim pristupom. Europska unija nastoji djelovati diplomatski i kroz suradnju, ali često ostaje razjedinjena i nesposobna za brze odluke.
Međutim, kineska "zrelost" dolazi s cijenom, a ta cijena se plaća kroz gubitak sloboda i suvereniteta drugih zemalja. Njena metoda širenja utjecaja nije agresivna poput ruske ili impulsivna poput američke, ali je često manipulativna i izgrađena na temelju nejednakih odnosa snaga.
Kina bez sumnje ima pristup koji je u mnogim aspektima „zreliji“ od drugih globalnih sila. Njena sposobnost da postiže svoje ciljeve kroz ekonomsku moć, diplomaciju i strateško strpljenje čini je trenutno jedinstvenom na svjetskoj sceni. Međutim, njena politika nije bez mrlja, a njeni postupci često imaju dvostruke kriterije. U konačnici, Kina možda jest „zrela osoba u dječjem vrtiću“, ali to ne znači da je igra uvijek poštena, jer budimo iskreni, poštenih danas nema. Njeno strateško djelovanje nosi sa sobom rizik za slobodu i suverenitet drugih zemalja, ostavljajući otvorenim pitanje može li njezina metoda dugoročno opstati bez otpora i posljedica.
Foto: Zachary Keimig / Unsplash