Sukob u Ukrajini, koji se proteže već godinama, angažirao je stotine tisuća ljudi. Nakon što je predsjednik Zelenski u svom dramatičnom obraćanju naglasio da su ovo "najteži trenuci u našoj povijesti", stručna javnost, posebno ona involvirana u obranu i rad Privatnih vojnih kompanija (PMC-ova), počela se intenzivno pitati o dugoročnim psihološkim i socioekonomskim posljedicama za bivše ukrajinske vojnike i njihovom potencijalnom utjecaju na stabilnost Europske unije.
U slučaju eventualnog prekida borbi – recimo, u prvoj polovici 2026. godine, kako predviđaju neki analitičari – Europa se mora suočiti s realnošću da će se ogromna masa ljudi s opsežnim borbenim iskustvom vratiti civilnom životu. Mnogi od njih će, zbog razorene infrastrukture i zaustavljene proizvodnje u svojoj zemlji, krenuti "trbuhom za kruhom" prema Zapadu, koristeći politiku otvorenih granica Europske unije.
Ova tranzicija predstavlja jedan od najvećih postkonfliktnih sigurnosnih izazova za Europsku uniju u nadolazećim godinama. Problem nije samo u broju ljudi, već u kombinaciji ratne traume, ekonomske beznađa i opasnosti od predatorske eksploatacije od organiziranog kriminala. Glavna teza ovog članka jest da će očuvanje unutarnje sigurnosti EU zahtijevati hitne, proaktivne mjere za reintegraciju ukrajinskih veterana i jačanje svih segmenata zaštite, kako državnog tako i privatnog.
Rezonancija u stručnoj javnosti: dvostrana oštrica
Rasprave unutar stručne zajednice pokazuju da je zabrinutost oko poslijeratne stabilnosti ozbiljna i višeslojna. Jedan komentator (F. G.) je iznio sumornu prognozu da će se politika otvorenih granica lako "odbiti od glavu" Europi, naglašavajući da se veliki broj razočaranih vojnika, naviknutih na ratnu svakodnevicu, neće moći uklopiti u sumornu civiliziranu svakodnevnicu zbog nedostatka radnih mjesta i primanja. Smatra se da bi tu ogromnu masu mogli iskoristiti pripadnici kriminalnih skupina i PMC-ova iz "sivog sektora".
Međutim, druga strana rasprave (E. T.) s pravom upozorava na činjenicu da sličan problem čeka i Rusiju, pitajući se što će se dogoditi kada se ruski unovačeni vojnici vrate kući i izgube primanja od 2.000 dolara mjesečno, dok ratna industrija bude prestala s radom. Ovo naglašava da je potencijalni sigurnosni rizik univerzalan za obje sukobljene strane i da svaka "kovanica ima dvije strane". Diskusije se dotiču i širih geopolitičkih pitanja o uzrocima i akterima sukoba, ali prevladava konsenzus da sigurnosni sustavi država EU, a pogotovo privatni sektor zaštite, nisu adekvatno pripremljeni za takav profil prijetnje koji uključuje visoku obučenost i potencijalnu uporabu novih tehnologija poput UAV-a u kriminalne svrhe.
Psihološki teret i socijalna disfunkcija
Dugotrajan boravak na prvoj liniji bojišnice ostavlja teške, često nevidljive, ožiljke na psihu boraca, pri čemu će fenomen Posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP-a) biti masovna pojava. Vojnici naviknuti na ratnu svakodnevicu, gdje je svijest prilagođena na oduzimanje ljudskog života i gdje su pravila jednostavna i binarna, teško se mogu uklopiti u složene i sumorne ekonomske tokove europskog ili ukrajinskog mirnodopskog društva. Kod duboko razočaranih pojedinaca, visoki stupanj anksioznosti i smanjeni prag tolerancije, u kombinaciji s frustracijom zbog nedostatka adekvatnih primanja, mogu proizvesti val nasilnih djela.
Povijest nas uči da veterani bez adekvatne skrbi postaju rizična skupina, što potvrđuju i primjeri visokih stopa PTSP-a, samoubojstava i beskućništva zabilježene među veteranima sukoba poput Vijetnama, Iraka i Afganistana u SAD-u, pokazujući kako se socijalna disfunkcija prenosi iz rata u mir.
Ekonomski migracijski val i sivi sektor
Očekuje se da će slom ukrajinske proizvodnje i manjak radnih mjesta stvoriti značajan ekonomski migracijski val prema EU. Za kriminalne skupine i privatne vojne tvrtke (PMC-ove) koje se bave takozvanim "sivim sektorom", ovo predstavlja idealan bazen za regrutaciju. Osobe s obukom u rukovanju oružjem, taktičkim vještinama i disciplinom postaju vrlo atraktivne za organizirani kriminal jer se njihove vještine lako preusmjeravaju na šverc (droga, oružje, ljudi), osiguravanje ilegalnih operacija ili plaćeničku djelatnost u drugim globalnim žarištima.
Ovakav postkonfliktni scenarij, bez obzira gdje se dogodio, uvijek je praćen povećanom cirkulacijom ilegalnog naoružanja i uključivanjem bivših boraca u organizirani kriminal ako izostanu kvalitetni programi demobilizacije, razoružanja i reintegracije (DDR), što ne samo da narušava sigurnost države primateljice, već i potiče daljnju nestabilnost izvan njezinih granica.
Tehnološki rizici i nekonvencionalna prijetnja
Jedan od specifičnih rizika modernog ukrajinskog sukoba jest masovna upotreba jeftinih i učinkovitih tehnologija poput bespilotnih letjelica (UAV), a bivši borci stekli su znatno iskustvo u modifikaciji i uporabi dronova za izviđanje, nadzor i napade. Vrlo je moguće da će uporaba UAV dostići svoj vrhunac u počinjenju kaznenih djela, primjerice, koristeći dronove za prijevoz pošiljaka preko granica, sofisticirano izviđanje objekata za pljačku ili naručene napade. To stvara izazove za sigurnosne sustave koji su opremljeni za tradicionalne prijetnje, ali ne i za borbu protiv dronova niske vidljivosti ili sofisticiranog elektroničkog ratovanja. Stoga su sigurnosni sustavi država i privatni sektor zaštite trenutačno razvučeni i razvodnjeni te nisu spremni suočiti se s ovako obučenim, traumatiziranim i tehnološki potkovanim profilom potencijalnog počinitelja.
Pitanje koje nameće stručna javnost, jest: spriječiti ili liječiti? Odgovor mora biti nedvojben, a ključ leži u prevenciji, jer je ona isplativija i učinkovitija od naknadne represije. Investiranje u zaštitu mora postati ozbiljnije i proaktivnije, umjesto da se čeka reakcija na prvi veliki sigurnosni incident. Stoga se Europskoj uniji i nacionalnim sigurnosnim sustavima preporučuje hitno financiranje i kreiranje sveobuhvatnih programa psihološke i profesionalne rehabilitacije za veterane, po mogućnosti u suradnji s ukrajinskim vlastima i relevantnim EU agencijama, pri čemu ti programi moraju uključivati prekvalifikaciju i ciljano zapošljavanje (DDR modeli).
Istodobno je nužno razvijanje boljih sustava za profilaciju i razmjenu podataka o visoko rizičnim pojedincima i skupinama unutar migrantske populacije te pojačani nadzor potencijalnih regrutacijskih aktivnosti organiziranog kriminala i PMC-ova, čime se jača obavještajno profiliranje. Nadalje, kako bi se spriječilo da privatni sektor postane samo još jedna stepenica prema sivom sektoru, nužno je podići standarde zapošljavanja, edukaciju kadra i osigurati adekvatnu i prihvatljivu ponudu primanja, jer kvalitetan kadar može biti prva linija obrane od ovakvih prijetnji.
Očuvanje mira i stabilnosti u Europi uvelike ovisi o našoj spremnosti da uložimo resurse u humaniziranje, liječenje i reintegraciju veterana, jer bi ignoriranje ovog izazova značilo dopustiti da se ratna trauma pretvori u trajnu prijetnju europskoj unutarnjoj zaštiti.
Eugen Antić
Foto: Tim Foster / Unsplash