Eugen Antić
U posljednje dvije godine Italija se suočila s nizom spektakularnih napada na blindirana vozila za prijevoz novca. Riječ je o kriminalnim operacijama koje više podsjećaju na vojne akcije nego na klasične pljačke: korištenje kamiona za blokadu cesta, eksploziva za otvaranje vozila, paljenje automobila za stvaranje barijera i rafali iz automatskog oružja. Ovi događaji otvaraju ozbiljno pitanje – ako kriminalne mreže osjećaju pritisak i pojačane mjere u jednoj zemlji, mogu li jednostavno preseliti svoje djelovanje preko granice, primjerice u Hrvatsku?
Prvi izvještaji nakon takvih napada redovito šokiraju javnost – slike zapaljenih vozila i razrušenih cesta izgledaju kao scene iz filma. No, za sigurnosne službe i istražitelje one su znak šireg problema: organizirani kriminal ne poznaje granice. U trenutku kada jedna država podigne mjere zaštite, iste skupine traže nove mete, najčešće u susjedstvu. Zato se pljačke i oružani prepadi blindiranih vozila više ne mogu promatrati kao isključivo talijanski fenomen, nego kao "europsko sigurnosno pitanje".
Napadi na portavalori (vozila za prijevoz novca op.a.) nisu nova pojava. Talijanske regije poput Sardinije, Apulije i Toskane već godinama su “crne točke” na karti kriminala, a metode koje koriste bande postaju sve sofisticiranije. Ono što posebno zabrinjava jest intenzitet i učestalost posljednjih godina. Gotovo da nema duljeg razdoblja bez vijesti o pokušaju ili uspješnom napadu: bilo da se radi o eksploziji na autocesti kod Barlette, bagerima koji razvaljuju blindirana vrata u Garganu, ili o filmskom prepadu u Livornu.
Taktika je uvijek slična – brza, nasilna i planska. Napadači koriste lažne barikade, prikrivaju identitet vojnim uniformama, a povlačenje organiziraju tako da policiji ostavljaju spaljene prepreke i minirane automobile. U mnogim slučajevima, zaštitari jedva izvuku živu glavu. Iako je dio akcija završio neuspjehom, činjenica da bande nastavljaju pokušavati pokazuje razinu odlučnosti i resurse kojima raspolažu.
Talijanski slučajevi kao upozorenje
Najpoznatiji napad zbio se 31. siječnja 2024. u Siligu na Sardiniji, kada je desetak maskiranih napadača zaustavilo kolonu od tri vozila tvrtke Vigilpol. Naoružani komando tim blokirao je državnu cestu SS131, zapalio blindirano vozilo i pucao na zaštitare. Prema medijskim izvještajima, plijen se kretao od jednog do četiri milijuna eura.
U ožujku 2025. u toskanskom San Vincenzu presretnuta su Battistollijeva vozila (Gruppo Battistolli) na Aureliji, pri čemu je korišten eksploziv, a šteta se mjeri u milijunima eura. Slični pokušaji zabilježeni su i u Foggiji i Brindisiju, gdje se sve češće upotrebljavaju bageri i specijalna vozila za nasilno otvaranje blindiranih vozila. Italija je tako u posljednje dvije godine postala poligon za najagresivnije oblike ovog kriminala u Europi.
Mobilnost kriminalnih skupina
Za razliku od uličnog kriminala, ove pljačke izvode visoko organizirane kriminalne mreže koje djeluju poput malih vojnih jedinica (komando timova op.a.). Njihova snaga je u mobilnosti: operiraju širom Italije, ali i preko granica. Kada policija i zaštitarske tvrtke u jednoj zemlji podignu standarde sigurnosti, bande traže slabije točke drugdje.
Ovaj fenomen, poznat u kriminologiji kao “efekt balona”, znači da represija na jednom mjestu može izazvati prelijevanje kriminala u susjedne države. Primjeri iz prošlosti pokazuju da su bande iz Italije i istočne Europe operirale u Francuskoj, Belgiji i Švicarskoj, često koristeći iste taktike. To potvrđuje i Europol, koji već godinama upozorava na tzv. “itinerant criminal groups” – pokretne mreže koje se ne obaziru na nacionalne granice.
Hrvatski slučaj: “tihi upadi” umjesto eksplozija
Dok Italija bilježi spektakularne i nasilne prepade, Hrvatska se suočava s drukčijom prijetnjom. Kod nas u zadnje vrijeme zabilježeni su tzv. “tihi upadi” u blindirana vozila – situacije kada kriminalci iskoriste trenutke nepažnje i jednostavno uđu u prazno vozilo.
Umjesto bagera i eksploziva, dovoljno je pričekati da zaštitari izađu obaviti dostavu novca ili pokupe pologe, a blindirana vozila ostanu bez zaštitara. Radi se o krađama bez nasilja, ali s jednakim financijskim posljedicama.
Takve situacije ukazuju na slabosti u procedurama i otvaraju pitanje jesu li međunarodne kriminalne skupine već prepoznale da je hrvatsko tržište “mekši plijen”. Ako u Italiji riskiraju oružane obračune, a u Hrvatskoj mogu doći do novca uz daleko manji rizik – odgovor kriminalaca je predvidljiv.
Hrvatska u radijusu rizika
Iako Hrvatska do sada nije bila poprište spektakularnih portavalori pljački, naš geografski položaj je osjetljiv. Zemlja je tranzitna točka između Italije i Balkana, a autoceste i trajekti olakšavaju kretanje. Ako Italija dodatno pojača mjere zaštite, postoji realna opasnost da kriminalne mreže “testiraju” hrvatske rute i zaštitarske tvrtke - operatere distribucije novca.
Rizik nije samo teorijski: hrvatski zaštitari su u više navrata, pa i putem društvenih mreža Facebooka i Reddita, upozoravali da je njihova oprema skromnija od one kojom raspolažu zapadnoeuropske službe. Upozoravali su i da, brojnost i razina obuke zaštitara često nisu na zadovoljavajućem standardu. Takve informacije lako mogu doći i do kriminalnih organizacija, koje u tome vide priliku. Upravo zato europske institucije poput Europola i CEPOL-a inzistiraju na zajedničkim obukama, razmjeni podataka i podizanju tehničkih standarda oklopnih vozila diljem Europske unije.
Talijanski primjeri pokazuju da napadi na blindirana vozila nisu izolirani incidenti, već dio šireg trenda organiziranog kriminala u Europi. Mobilnost skupina, njihova sposobnost prilagodbe i brutalna taktika čine ih prijetnjom koja se ne zaustavlja na granici. Hrvatska i ostale države regije zasad su izbjegle ovakve portavalori scenarije, no pitanje je koliko dugo. Preventivno ulaganje u sigurnost i međunarodna suradnja jedini su način da se spriječi prelijevanje kriminala iz jedne zemlje u drugu.
Međutim, iskustvo susjeda jasno pokazuje: bolje je ulagati u prevenciju sada i reagirati na vrijeme, nego čekati da se prvo blindirano vozilo zapali ili nasilno zaustavi eksplozivom i dugim cijevima na našoj autocesti ili, ne daj Bože, u nekom urbanom mjestu, ili da shvatimo da su provale u blindirana vozila bez ijednog pucnja već godinama realnost.
Foto: Slika je ilustracija