Stereotipi o nabildanim dvometrašima sa sunčanim naočalama ne vrijede. Dobar tjelohranitelj treba biti prije svega - inteligentan
[Dražen Najman]
Ima li boljeg sugovornika o problematici tjelohraniteljske struke od osobe koja je poslovima osiguranja i VIP zaštite posvetila veći dio svoje profesionalne karijere. Dalibor Debartoli, direktor i vlasnik tvrtke IBS Varovanje iz Kočevja u sigurnosnu branšu ušao je s navršenih 19 godina kada se zaposlio u slovenskom Ministarstvu unutarnjih poslova. Do izlaska iz službe krajem 2007. godine, u sustavu MUP-a prošao je različite dužnosti, položaje i specijalnosti, dok je kroz višegodišnju edukaciju stekao vještine i znanja koja danas aktivno koristi pri izobrazbi polaznika IBS-ova Trening centra u Kočevju. Pri posjetu Dolenjskoj razgovarali smo s Debartolijem čiji Centar danas spada među cjenjenija ‘bodyguard’ učilišta u regiji. Razlog za to su SIA (Security Industry Authority) licence za obavljanje poslova neposredne zaštite (Close Protection) u zonama visokog rizika kao što su Bliski istok ili sjeverna Afrika. Spomenute licence certificirane su od vladine organizacije iz Velike Britanije, uvažavaju se u svim zemljama članicama Europske unije, dok se važnost SIA-e za tjelohranitelje očituje u tome što su u visokorizičnim zemljama poslodavci većinom tvrtke iz Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Američkih Država.
Što sve današnji tjelohranitelji moraju znati ili posjedovati pri obavljanju zadaća u štićenja svojih klijenata? Što sve odlikuje pouzdanog i odgovornog tjelohranitelja?
Stereotipi o nabildanim dvometrašima sa sunčanim naočalama ne vrijede. Dobar tjelohranitelj treba biti prije svega inteligentan. Također, tjelohraniteljstvo je i improvizacija, jer usprkos svim pripremama, procjenama i planiranjima i uz sve poduzete korake često se zna desiti ‘Murphyjev’ zakon zbog čega dolazi do neočekivanih situacija. Tjelohranitelji trebaju biti sportske osobe spremne na psihofizički zahtjevan angažman, dok se sve ostalo može naučiti. Važna je volja za taj posao.
Što po vama karakterizira tjelohraniteljsku struku?
Na pripremu ide 80 posto vremena, a ostalih 20 posto na operativu, na terenski rad. Ukoliko dođe do konflikta na terenu, onda to znači da je napravljena greška u pripremi, u tih 80 posto utrošenog vremena. Kod nas je najvažnija preventiva i na tome se bazira naš posao. Ukoliko preventiva zakaže i dođe do konflikta slijedi evakuacija i uzmak. Nitko, naime, ne može sto posto garantirati da će izaći kao pobjednik u konfliktu s napadačem. Tek ako je konflikt zadnja opcija, tada tjelohranitelj ulazi u konflikt.
Kakva je vaša poruka svima onima koji se žele baviti tjelohraniteljskim poslom?
Tjelohraniteljstvo nije lak posao. Tu nema crnih naočala, ‘šminkanja’, vožnje luksuznim autima i elegantnih odjela. No dobro, ima i toga ponekad, ali svega 15-ak minuta. Tjelohraniteljstvo nije toliko dobro plaćen posao, koliko je težak. I zato moraš voljeti ovaj posao da bi ga radio!
Koliko su plaćeni vaši tjelohranitelji, ako nije tajna?
Nije tajna. Za tjedan dana rada van granica Slovenije, plaćeni su 1200 eura, a za dva tjedna 1600 do 1800 eura. No to ovisi o riziku, o samom poslu, ali i o klijentu. Na ‘Close Protection’ zaštiti radite cijeli dan. Naši tjelohranitelji su uz štićenu osobu dan i noć i zato je politika naše firme da smjene traju po 10, 14, a najviše do mjesec dana. Rijetko kada je smjena duža od 30 dana.
Ovakav način organizacije pokazao se praktičnim jer omogućava više prednosti. Naši tjelohranitelji u kraćim smjenama mogu više zaraditi, nisu predugo odvojeni od svojih obitelji i što je najvažnije - ne dolazi do prijateljskog ili emotivnog zbližavanja sa štićenim osobama.
Kako je danas organizirano IBS Varovanje?
Kada smo počinjali 2006. godine bilo nas je petero. Od tada svake godine bilježimo rast i trenutno nas ima 70. Angažirani smo na poslovima i zadacima u Sloveniji, zemljama EU i diljem svijeta. Mogu navesti da smo čuvali i čuvamo mnoge visokopozicionirane političare, javne osobe ili kolektive. Primjerice, štitili smo bivšeg izraelskog premijera i ministra obrane Ehuda Baraka, potom predsjednika izraelskog parlamenta, a možemo se pohvaliti i osiguranjem engleske nogometne reprezentacije i drugih sportskih timova. Naš popis referenci dosta je dugačak.
Uz razne edukacije za sigurnosni sektor zadnjih godina provodite tečajeve za stjecanje SIA licence koje su dosta cijenjene među tjelohraniteljima. Kako ste organizirali SIA tečajeve u Kočevju?
Ove godine u planu nam je održati pet SIA edukacija. Na svakoj edukaciji okupimo pet do sedam polaznika što je optimalno za program od 16 dana. Naime, prva tri dana polaznici odrađuju obvezni trodnevni medicinski FPOS tečaj, a nakon toga prolaze u 13 dana isto toliko nastavnih cjelina. Svaki je dan podijeljen na teorijski i praktični dio tako što se ujutro izvodi nastava u predavaonici, dok se popodne u praksi izvodi usvojeno znanje.
Nastava je podijeljena na ‘Close Protection’ module te na ‘Conflict Management’ što je dosta važan dio tečaja. Vježba rukovanja dugim i kratkim vatrenim oružjem nije obvezni dio SIA-e, no pucanje na strelištu pridodano je s naše strane u program edukacije, jer time želimo imati uvid u oružane vještine naših polaznika. Uz sve navedeno dio vremena u programu SIA edukacije namijenjen je borilačkim vještinama, odnosno za klasični Jiu jitsu, a za kompletnu izobrazbu zaduženo je šest instruktora i dva asistenta.
Koji je glavni razlog uvođenja SIA-e u program IBS-a?
Cilj nam je od svake edukacije dobiti kvalitetne ljude koji mogu raditi za IBS. Kroz obuku polaznici prolaze selekciju i pri tome ocjenjujemo njihove rezultate. U planu nam je od svakog tečaja dobiti po dvoje kvalitetnih ljudi, odnosno 10-ak ljudi u godinu dana. Za to nam služe SIA edukacije i zbog toga smo upola jeftiniji od SIA tečajeva u Italiji ili Češkoj. Tamo je cijena edukacije oko 3000 eura. Nama nije u interesu zaraditi na SIA-i, u interesu nam je doći do kvalitetnih, vještih i pouzdanih ljudi koji se mogu pridružiti našem timu. Tečajevi nam služe kao svojevrsna regrutacija novih zaposlenika u IBS.
Po čemu se SIA edukacija u IBS-u razlikuje od drugih tjelohraniteljskih tečajeva. Možete li vi polaznicima nakon završetka SIA tečaja pomoći pri zapošljavanju?
Upravo je SIA licenca priznata i cijenjena od poslodavaca u visokorizičnim zemljama. Ono što mi nudimo polaznicima koji kod nas polože obuku za SIA-u je unos u bazu podataka IBS-a jer budući poslodavci od nas znaju tražiti i provjeravati potvrdu o završenom tečaju. Unos u bazu služi i kao mogućnost da potencijalni poslodavci u našem registru pronađu djelatnike.
U bazi se nalaze sve relevantne informacije. SIA licenca inače vrijedi tri godine nakon čega je birokratskim putem potrebno produžiti njenu valjanost, a ukoliko naši polaznici žele nakon isteka dvogodišnjeg roka i dalje ostati u registru IBS-a potrebno je proći dvodnevni ‘recovery’ tečaj koji se sastoji od provjere psihofizičke spreme, rukovanja vatrenim oružjem i usvajanja novih znanja s područja tjelohraniteljstva. Poanta ‘recovery’ tečaja nije u zaradi već u dopuni znanja jer je tjelohraniteljstvo ‘živa’ materija, tu stalno ima noviteta u postupanju, protokolima i vještinama. Stoga je potrebna povremena nadogradnja znanja.