Nedavni dramatični događaj ispred poslovnice Erste banke u Splitu podsjećaju nas na kaotičnu i nepredvidivu prirodu kriznih situacija. U pucnjavi, u kojoj je stariji razbojnik i poznati kriminalac izgubio život, glavnu ulogu odigrali su jedan zaštitar i dvije policajke koje su se slučajno zatekle u blizini. Ovaj slučaj postavlja pitanje realnih očekivanja od osoba koje se nađu u takvim situacijama i poziva nas na promišljanje o hrabrosti i brzoj reakciji koja spašava živote.
Podsjetimo, krajem ožujka, točno u podne, u poslovnicu Erste banke u Gundulićevoj 40A u Splitu ušla je maskirana osoba naoružana vatrenim oružjem, te je uz prijetnju oružjem izvršila kazneno djelo razbojništva. Prijeteći oružjem zatražio je od službenice da mu preda novac, te je ušao u njen radni prostor. Prilikom izlaska iza pulta zaštitar tvrtke Mediteran Security, koji je u to vrijeme bio raspoređen za rad u poslovnici, pokušao ga je riječima smiriti te je uključio automatsko zatvaranje vrata poslovnice. Kada je pljačkaš došao do ulaznih vrata banke i vidio dvije policijske službenice na ulaznim vratima, vratio se u prostor poslovnice te zaštitara uzeo kao taoca prislonivši mu pištolj na glavu. Izašavši iz banke, zaprijetio je policajkama da će ubiti zaštitara ako se ne maknu, nakon čega su napravili desetak koraka u lijevu stranu od ulaznih vrata.
“Maskirani muškarac je tada maknuo pištolj s glave zaštitara i pucao u pravcu policajki. Taj trenutak je zaštitar iskoristio i rukama gurnuo razbojnika koji je pao na pod, a zaštitar je krenuo u suprotnu stranu od njega, prema drugoj strani zgrade te je na zadnji ulaz ponovo ušao u prostor poslovnice. Nakon što je utvrdio da je u poslovnici sve pod kontrolom te da su sve osobe u poslovnici neozlijeđene, otvorio je ulazna vrata poslovnice, pošto je policija preuzela kontrolu nad prostorom ispred poslovnice”, kažu nam u Mediteran Securityju.
Koja su realna očekivanja?
Situacija u kojoj se zaštitar našao u ulozi taoca, s pištoljem na sljepoočnici, izuzetno je stresna situacija, no zaštitar je ipak uspio odgurnuti napadača i osloboditi se. Taj trenutak hrabrosti bio je ključan za daljnji razvoj događaja. Istovremeno, slučaj je pokazao i koliko je nepredvidiva stvarnost. Dvije policajke koje su slučajno bile u patroli odmah su reagirale, vidjevši što se događa. Nakon što se zaštitar oslobodio, a napadač zapucao, policajke su uzvratile i neutralizirale prijetnju.
Ovakvi događaji postavljaju legitimna pitanja o tome što se realno može očekivati od zaštitara ili bilo koje druge osobe u sličnim situacijama. Neki stručnjaci za sigurnost komentirali su da je zaštitar još u fazi oružanog prepada, odnosno ulaska u banku, trebao pokušati razoružati i vezati napadača do dolaska policije. I dok takva izjava možda ima smisla u teoriji, stvarnost je često mnogo složenija. Očekivati da jedna osoba, pod prijetnjom oružja, a kasnije i u ulozi taoca, samostalno svlada napadača vjerojatno je nerealno i potencijalno opasno.
Međutim, ne treba zaboraviti ni činjenicu da većina zaštitari ne nose ni lisice ni plastične vezice za svezivanje osoba kao ni peper sprejeve, pa im tako i ne možemo zamjerati zašto takva sredstva prinude ne upotrebljavaju.
Poslovnica banke u kojoj se dogodio nemili događaj ima uspostavljenu protuprovalu i videonadzor kada je o tehničkim sigurnosnim rješenjima riječ. Dakle, ni kombinacija tjelesne i tehničke zaštite nekad nije dovoljna da spriječi potencijalne razbojnike u njihovom naumu.
A u kojoj se mjeri događaju incidenti u banci i o čemu je najčešće riječ, pitamo Mediteran Security. “Zaštitari se svakodnevno suočavaju sa strankama koje se prepiru i vrijeđaju zaposlenike, stoga je njihov posao smirivanje stranaka i uvođenje reda”, odgovaraju. Nije novost da napadi na financijske institucije mogu biti i pogubni za zaštitare, djelatnike i klijente, stoga se postavlja pitanje kako postupiti da se izbjegne najcrnji scenarij.
“Zaštitari prvenstveno moraju djelovati preventivno, osigurati sigurnost djelatnika i klijenata te zaštititi imovinu klijenta, a u slučaju izvanrednih situacija poduzimaju mjere i radnje temeljeno na svojim zakonskim ovlastima sukladno Zakonu o privatnoj zaštiti NN 1672020”, odgovaraju u Mediteran Securityju.
A o kojim je to ovlastima točno riječ. Nabrojimo ih redom:
(1) Ovlasti osoba kojima je izdano dopuštenje za obavljanje poslova tjelesne zaštite su:
1. provjera identiteta osoba
2. davanje upozorenja i naredbi
3. privremeno ograničenje slobode kretanja
4. pregled osoba, predmeta i prometnih sredstava
5. osiguranje mjesta događaja
6. uporaba sredstava prisile.
(2) Sredstva prisile su: tjelesna snaga, raspršivači dozvoljenih neškodljivih tvari, sredstva za vezivanje (lisice ili druga prikladna sredstva), i vatreno oružje.
“Posao zaštitara podrazumijeva skrbiti o sigurnosti zaposlenika naručitelja i stranaka u poslovnom objektu i ispred poslovnog objekta naručitelja u skladu sa svojim zakonskim ovlastima. Zaštitari u poslovnim objektima trebaju na nenametljiv način i bez nepotrebnog ometanja poslovnih procesa naručitelja osigurati rizične dijelove poslovanja u poslovnicama/ispostavama (npr. dovoz i primopredaja novca i sl.), te ostalim poslovnim objektima naručitelja koje štite”, opisuju nam dužnosti zaštitara u štićenim objektima kao što je splitska poslovnica Erste banke.
“Zaštitari ne smiju dopustiti da se u neposrednoj blizini objekta odlažu razni predmeti, paketi, alati i slično, te parkiraju vozila, osim ako se radi o najavljenim i odobrenim aktivnostima koje je odobrio naručitelj. Zaštitari na poslovnom objektu mogu biti zaduženi za ključeve objekta, te ih mogu izdavati zaposlenicima naručitelja/korisnicima poslovnih prostorija. O takvom izdavanju ključeva obavezno vode evidencije (pisane ili elektronske, ovisno o tehnološkim rješenjima implementiranim na objektu)”, pojašnjavaju dalje ovlasti i radne zadatke svojih zaposlenika iz Mediteran Securityja.
Spomenimo da je zaštitarima na poslovnom objektu naručitelja zabranjeno uzimanje na čuvanje ili bilo kakvo preuzimanje predmeta, kuverti, pošiljki za potrebe zaposlenika naručitelja u i izvan radnog vremena poslovnog objekta.
“Uporaba telefona na portama objekta, na nadzornom mjestu u objektu ili bilo kojeg drugog telefona na štićenom objektu dopuštena je zaštitarima isključivo u svrhu zaštite poslovnog objekta i obavljanja redovitih radnih zadataka. S obzirom na to da svojom prisutnošću u poslovnim objektima naručitelja zaštitari također predstavljaju i naručitelja, dužni su na dužnost dolaziti primjereno odjeveni i urednog izgleda i pojave”, kažu u Mediteran Securityju.
Obavezna edukacija
Zaštitari svoju dužnost obavljaju u službenoj odori zaštitarskog društva. Iznimno od tog pravila, po izričitom zahtjevu naručitelja, zaštitari mogu obavljati svoju dužnost i u civilnoj odjeći, u skladu sa zakonskim i podzakonskim aktima koji reguliraju navedeno.
“Prilikom ulaska naoružanih ovlaštenih službenih osoba (zaposlenici MUP-a, MORH-a i sl.) u štićeni poslovni objekt naručitelja, zaštitari su dužni utvrditi identitet istih i evidentirati njihov ulazak”, kažu u Mediteran Securityju. Dodaju da su zaštitari dužni zabraniti ulazak životinja u poslovne objekte naručitelja, izuzev dresiranih pasa - vodiča slijepih, odnosno dresiranih pasa - vodiča u pratnji osoba s posebnim potrebama.
Zaštitari koji rade u bankama imaju obveznu edukaciju za obavljanje tog posla, a ona podrazumijeva, kako nam kažu u Mediteran Securityju, izobrazbu za obavljanje poslova tjelesne zaštite, nakon koje se polaže stručni ispit kako bi se ishodilo odobrenje za obavljanje poslova tjelesne zaštite. Takva izobrazba uključuje i rukovanje vatrenim oružjem.
“Zaštitar pri zaštiti financijskih institucija zadužuje vatreno naoružanje”, pojašnjavaju u Mediteran Securityju, čijih 200 zaštitara svakodnevno radi na osiguranju financijskih institucija, dok 150 svakodnevno pruža usluge pratnje novca i vrijednosnica. Ostali zaštitari zaposleni u Mediteran Securityju rade na poslovima osiguranja privatne zaštite izvan financijskih institucija.
Prema Zakonu o privatnoj zaštiti, zaštitari imaju ovlasti primjene određenih sredstava prisile, ali njihova uporaba je strogo regulirana. Zakon propisuje da zaštitari smiju koristiti tjelesnu snagu, sredstva za vezivanje (poput lisica), raspršivače s nadražujućim tvarima (poput paprenog spreja) te vatreno oružje, ali samo pod uvjetima i na način propisan zakonom.
Međutim, u praksi, mnogi zaštitari ne nose sredstva poput lisica ili paprenog spreja. Razlog tome leži u internim politikama zaštitarskih tvrtki koje, iz različitih razloga, odlučuju ograničiti ili u potpunosti izostaviti određena sredstva prisile iz opreme svojih zaposlenika. Ove odluke mogu biti motivirane brigom za sigurnost, pravnim rizicima ili percepcijom javnosti. Također, važno je napomenuti da, iako zakon omogućuje uporabu određenih sredstava prisile, njihova primjena zahtijeva pridržavanje strogih pravila. To znači da čak i kada su ta sredstva dostupna, zaštitari moraju biti oprezni i koristiti ih samo kada je to nužno i u skladu s propisima.
Primjer zaštitara iz Splita jasno pokazuje kako u kriznim trenucima ljudi djeluju na temelju instinkta i vlastite procjene. Odluka zaštitara da se oslobodi, a ne da riskira daljnju konfrontaciju, vjerojatno je spasila živote, i to ne samo njegov, već i onih oko njega. Reakcija policajki, koje su u trenu prepoznale ozbiljnost situacije i otvorile vatru kako bi spriječile daljnje nasilje, također zaslužuje pohvale. Njihova prisutnost u pravom trenutku pokazuje koliko su slučajnosti i brze odluke ključne u kriznim situacijama.
Jer, u posljednje vrijeme Hrvatska je svjedok dramatičnih napada na bankovne institucije - od oružanog obračuna u Splitu do filmski isplanirane provale u Pazinu. Ovi incidenti ne samo da ugrožavaju sigurnost zaposlenika i građana, već postavljaju ozbiljna pitanja o djelotvornosti postojećih zaštitnih mjera.
Splitski incident, u kojem je napadač - 65-godišnji Franko Petrinović koji je u Australiji odslužio 20 godina robije zbog ubojstva prilikom pljačke - uzeo zaštitara za taoca prije oružanog obračuna s policijom, pokazuje kako klasične mjere zaštite mogu biti nedovoljne u kritičnim situacijama. S druge strane, “filmska” provala u Pazinu, gdje su kriminalci iskoristili susjedni ugostiteljski objekt kako bi došli do bankovnog sefa, pokazuje sve veću kreativnost organiziranog kriminala.
Slijedom toga, nameće se zaključak da si financijske institucije ne mogu priuštiti pasivnost. Dok kriminalci unapređuju taktike, zaštita mora biti dva koraka ispred; u protivnom će sljedeći napad biti samo pitanje vremena.
Što bi bilo, kad bi bilo
Kriminalist Željko Cvrtila je, neposredno nakon događaja u Splitu, komentiravši pljačku banke naglasio da u slučajevima kada je utvrđeno da je u tijeku razbojništvo, policiji nije preporučljivo da se patrola izravno približava, s obzirom na mogućnost talačke situacije, što se i dogodilo u ovom slučaju. Policajci imaju zakonsko pravo na uporabu vatrenog oružja u četiri slučaja, prema članku 91. Zakona o policijskim poslovima. To uključuje nužnu obranu, krajnju nuždu, hvatanje počinitelja kaznenog djela za koje je propisana minimalna kazna od deset godina zatvora - što vrijedi za teška razbojništva s kaznom do 12 godina - te sprječavanje bijega takvih osoba. Također, oružje se može koristiti u slučajevima kada osoba bježi iz pritvora, uhićenja ili ako je za njom raspisana tjeralica zbog teškog kaznenog djela.
Cvrtila je pojasnio da policijski službenici moraju dokazivati da su sredstva prisile primijenili sukladno zakonu. Iako postoje povjerenstva i načelnici policijskih uprava koji procjenjuju opravdanost uporabe sile, nerijetko se dogodi da policijski službenici, unatoč službenoj opravdanosti, završe u privatnim parnicama. Situaciju koja se dogodila u Splitu smatra nužnom obranom, no zakon bi trebao jasnije definirati situacije kada je dozvoljena uporaba oružja.
Možda je vrijeme da se umjesto teorijskih “što bi bilo, kad bi bilo” scenarija fokusiramo na realnost i svaku moguću podršku onima koji su na prvoj liniji. To u konkretnom slučaju uključuje i podršku zaštitaru i policajkama u svakom smislu; od financijske, psihološke, pa do svake druge koja bude potrebna. Jer na kraju dana, upravo njihove brze reakcije spašavaju živote.
Mediteran Security d.o.o., zaštitarska tvrtka čiji je zaposlenik svojom pravilnom reakcijom vrlo vjerojatno spriječio daljnju eskalaciju sukoba, stalno ulaže u edukaciju zaposlenika, sredstva rada i tehnička pomagala što je rezultiralo i povećanjem broja korisnika njihovih usluga tako da je tvrtka počela djelovati i izvan domicilnog Zadra na čitavom teritoriju RH u uslugama tjelesno-tehničke zaštite osoba i imovine, prijevozu i osiguranju novca i vrijednosnica.
Kažu da dinamičnu ekspanziju tvrtke prate i stalna ulaganja u kvalitetu zaštitarskih usluga kako kroz specijalizaciju zaposlenika za pojedine segmente zaštitarske djelatnosti, tako i u logističke službe tvrtke, koje su kvalitetan servis osnovnim djelatnostima. Verifikacija kvalitete zaštitarskih usluga tvrtke je i posjedovanje i održavanje u svakodnevnom radu međunarodnih certifikata ISO 27001:2022, ISO 45001:2018, ISO 14001:2015, ISO 9001:2015; BVQI i CRS-a za usluge tjelesno-tehničke zaštite osoba i imovine, prijevoza i osiguranja novca.
Tvrtka pruža usluge tjelesne zaštite osoba i imovine, osiguranje prijevoza i prijenosa novca i vrijednosnica, tehničku zaštitu i to privatnim i javnim tvrtkama, državnim ustanova i građanima. Posjeduju svu potrebnu opremu za obavljanje ovih djelatnosti kao što su osobna vozila, oklopljeno vozilo za prijevoz novca i vrijednosnica, Centralni dojavni sustav (CDS) s Dojavnim centrom, dojavne uređaje, sredstva komunikacije, vatreno oružje, streljivo i dr. U sklopu svojih djelatnosti ugrađuju i održavaju i alarmne sustave te sustave videonadzora. Vlastiti Dojavni centar i CDS objedinjuje tjelesni i tehničku zaštitu prijemom, obradom i distribucijom svih vrsti signala te radom interventnih ekipa po dojavi o akcidentima.
Na kraju, treba odati priznanje svima koji su sudjelovali u sprječavanju veće tragedije u pljački banke u Splitu. Zaštitar je pokazao hrabrost u trenutku kada je bio u najvećoj opasnosti, a policajke su reagirale odlučno i profesionalno. Ovakvi događaji nisu samo podsjetnik na opasnosti s kojima se suočavamo, već i na ljudsku sposobnost da u najtežim trenucima pronađemo hrabrost i djelujemo za dobrobit svih.
Eugen Antić i Nataša Gajski Kovačić