Robot koji može sve jer zna sve

U svijetu zasad djeluju dva vozila MVF-5 i to u Rusiji, no veliko zanimanje pokazale su razne privatne i javne organizacije u Hrvatskoj i svijetu kojima je MVF-5 prezentiran, jer su pokazne vježbe dosad održane u više europskih država, a kontakti su ostvareni ne samo s europskim, nego i s više arapskih zemalja
[ Antun Krešimir Buterin ]

Ovoga je ljeta na sve popularnijem glazbenom festivalu Terraneo u Šibeniku, među mnoštvom glazbenika nastupio i mladi Kanađanin imena Dan Mangan. Pjesma kojom je završio nastup zove se "Roboti", a refren ponovljen dvadesetak puta kod tisuća je posjetitelja izazvao trnce u rukama i vatru u srcima. "I robotima je potrebna ljubav. Oni žele da ih mi volimo…", glasio bi prijevod. Ne znamo koliko je zagrebački izumitelj Vjekoslav Majetić muzikalan, no pjesma bi mu se vjerojatno svidjela jer on robote itekako voli. Štoviše, upravo je na njima izgradio tvrtku DOK-ING, s robotima uporno već desetak godina zapošljava radnike, oduševljava svijet… I spašava ljudske živote! 

Iza imena MVF-5 krije se, naime, robot vatrogasac, nastao na temelju njegova pretka – robota pirotehničara. A u srži Majetićeve poslovne, ali i životne filozofije nalazi se pak želja za štićenjem ljudskih života. Nije stoga slučajno što se svi roboti koje proizvodi i stvara sad već 220 djelatnika DOK-ING-a, bave upravo time – spašavanjem života –na požarištima, u rudnicima i na minskim poljima.

Strojevi u 25 zemalja svijeta
 
Priča o robotu MVF-5 zapravo je priča o razvojnom putu DOK-ING-a. Tvrtka utemeljitelja Majetića svoj je pohod otpočela prije 20 godina, za potrebe Domovinskog rata, a prije 15 godina proizvedena je preteča MVF-a. Bio je to stroj za humano razminiranje, gusjeničar na daljinsko upravljanje, koji je tvrtki ubrzo priskrbio pozornost svijeta. Do danas je DOK-ING u 25 država diljem svijeta prodao više od 200 takvih strojeva. Pritom su to najrazvijenije države, a stroj su kupile ne samo kompanije i humanitarne organizacije, nego i najveće svjetske vojske. 
 
"Upravo na bazi tog robotskog vozila, odlučili smo dodatno proširiti posao pa su na šasiji stroja za razminiranje razvijeni rudarski strojevi. Tu nam je odluku prilično olakšao zahtjev jedne od najvećih rudarskih korporacija na svijetu -  južnoafričkog Anglo Platinuma – koja nas je zatražila sličan stroj, ali prilagođen radu u rudnicima. Njegova baza zapravo je identična - robot, gusjeničar, daljinski pogon…, a samo su alati kojima je opremljen ‘rudar’ nešto drukčiji od ‘pirotehničara’, prilagođeni potrebama u rudnicima. Zato je vozilo nešto manjih dimenzija, a trenutno se za rudnike razvijaju strojevi na elektro-pogon", ispričala nam je u sjedištu tvrtke na zagrebačkom Žitnjaku Ana Majetić, vlasnikova kćer, a odnedavno i članica Uprave. 
 
"Rođenja" robota MVF-5 u razgovoru za Zaštitu prisjetio se i sam izumitelj. "DOK-ING se bavi proizvodnjom opreme za zaštitu ljudi i imovine pa sam prije nekoliko godina primijetio da najmanje nove tehnike – unatoč velikim potrebama - ima u segmentu zaštite od požara. S obzirom da smo u tvrtki već imali iskustvo, mogućnosti i tehnička znanja, krenuli smo konstruirati takvo prototipno vozilo kako bismo vatrogasnim snagama pomogli u gašenju požara, osobito onih u najtežim uvjetima, uslijed neke prirodne katastrofe, ukratko, posvuda gdje čovjek praktički nema pristup i gdje je teren teško prohodan", ispričao nam je Majetić.  

 
 
Svestranost i jednostavnost
 
Ubrzo je stigao i zahtjev iz Rusije. Tamošnje Ministarstvo za civilnu zaštitu, izvanredne situacije i uklanjanje posljedica elementarnih nepogoda (EMERCOM) htjelo je razviti stroj za gašenje požara. Prvi stroj DOK-ING je proizveo na bazi manjeg stroja za razminiranje MV-4, dodatno opremljenog pumpom te rezervoarom za vodu i pjenu. Dok je stroj u Rusiji godinu dana prolazio rigorozna testiranja, DOK-ING je razvio MV-10, mnogo veći stroj za razminiranje protutenkovskih mina, na čijoj su bazi napravili i puno veći stroj za gašenje požara. Rusi ih koriste još od 2006., pomogli su im u nizu kriznih situacija, zahvaljujući njima spasili stotine ljudskih života, spriječili ogromnu materijalnu štetu, zaustavili požar koji je nadirao prema nuklearki... I zar onda čudi što Rusi robotima odmilja tepaju "Jelka 4" i "Jelka 10"?!
 
"Ovo je nova filozofija i nov pristup izvanrednim situacijama. DOK-ING već godinama s robotskim vozilima radi u razminiranju i još nismo imali ozljeđivanje ljudi; radimo i u rudnicima gdje također nemamo ozljede, a sad smo i u vatrogastvu jer vjerujemo da je i tu nužna ista filozofija. Ovaj naš robot vatrogasac znatno povećava sigurnost ljudi koji rade u opasnim ambijentima", kaže vlasnik tvrtke DOK-ING Vjekoslav Majetić
U čemu je zapravo tajna robota MVF-5? Nekoliko godina kasnije, dečko-robot izrastao je u pravog svestranog "mladića" sposobnog za gotovo sve. Danas je to multifunkcionalno robotsko vozilo koje bi trebalo biti dio opreme svakog vatrogasnog tima jer nudi nebrojene mogućnosti korištenja – gašenje šumskih i industrijskih požara, ili požara na miniranom području, tek je jedna od njegovih namjena. "MVF-5 se, naime, može koristiti i za dekontaminaciju, namijenjen je ponajprije visokorizičnoj industriji kao što su kemijska i naftna postrojenja i naftovodi, plinovodi, skladišta eksploziva i municije… Koristi li ga se unutar nuklearnih elektrana, moguće ga je opremiti detektorima radiološke, biološke i nuklearne opasnosti i sl.

Robot je toliko multifunkcionalan da bi mogao biti dio standardne opreme ne samo vatrogasnih postrojbi, već i tih specijaliziranih industrija, a uz to ima i važnu antiterorističku primjenu", optimističan je direktor programa vatrogastva Gordan Pešić, koji ističe još jednu njegovu važnu karakteristiku. Vozilo je vrlo robusno, kreće se na gusjenicama pa praktički može prijeći gotovo svaku vrstu opasnog i nepristupačnog terena, što je u izvanrednim situacijama često ona granica između života i smrti. A za cijelo to vrijeme operater je – na sigurnome i vozilom upravlja s velike udaljenosti.
 
Razvijajući MVF-5, konstruktori i tehničari DOK-ING-a na čelu s vlasnikom Majetićem i voditeljem razvoja Zoranom Boškovićem, mogli su pustiti mašti na volju. Na svijetu, naime, donedavno uopće nisu postojala slična vozila pa u konstruiranju stroja nisu imali uzore. Kako kaže Bošković, u vozilu su – u suradnji s partnerima – objedinjeni razni postojeći sustavi i tehnologije. Tako je Ziegler vozilu dao vatrogasni sustav koji se sastoji od pumpe, topa i pneumatskih ventila. Robot koristi standardni motor Perkins UMVF5 s 270 KS, kakav pokreće i "brata pirotehničara". Brzina kretanja trenutno nije velika jer je podvozje preuzeto sa sporohodnih vozila, no radi se na novom ovjesu kako bi robot dosegao brzinu od 15-20 km/h. 

Stroj je opremljen i videonadzornim sustavom od šest klasičnih nadzornih kamera, većinom marke Sony, a tu je i jedna profesionalna infracrvena termalna kamera LT100. Kamere su postavljene tako da operater ima pregled nad cijelim vozilom i njegovim kretanjem – dvije su naprijed, treća je iza, četvrta sa strane, termalna je na hidrauličkoj ruci te prati kretanje vodenog topa, a rotirajuća na početku stroja.
 
Velika autonomija djelovanja
 
Kao veliku prednost stroja Bošković i Pešić ističu jednostavnost servisiranja i zamjene dotrajalih dijelova. "Mi strojeve jesmo razvili i proizveli, ali smo ih pritom sastavili od kvalitetnih komponenti renomiranih proizvođača koje su lako dostupne posvuda u svijetu baš zato da ih se, u slučaju servisa ili kvara, može što lakše popraviti". Osnovna je prednost robota u tome što njime daljinski upravlja operater koji, dakle, ne mora osobno ulaziti u opasnu zonu, već robotom upravlja izdaleka. Doseg komunikacije u pravilu je dva kilometra udaljenosti (eng. LOS – line of sight), što u urbanim uvjetima znači 300 do 500 metara. Valja reći da je stroj dizajniran kako bi maksimalno mogao iskoristiti sve moguće resurse iz okoline – može se spojiti na klasični hidrant i na vatrogasno vozilo, ali ga se isto tako može dovesti u jezerce gdje on sam sebi može tank napuniti vodom - bez ijedne cijevi – brzinom od 2500 litara u minuti. Inače, tank je kapaciteta 2700 litara vode ili 700 litara pjene. Sustav za daljinsko upravljanje ima totalnu autonomiju od 10 sati rada bez punjenja, dok autonomija stroja ovisi o količini dizela, no u prosjeku je riječ o 4-5 sati rada s punim rezervoarom, dok potrošnja goriva ovisi, jasno, ovisno o intenzitetu djelovanja. 
 
Što se tiče daljnjeg razvoja, veli Bošković, radi se na projektu GPS-a i sustava navigacije kako bi vozilo moglo i samo, kroz predprogramiranje, doći do konkretne lokacije, bez navođenja od strane operatera. GPS bi bio koristan i za slučaj prekida komunikacije s operaterom pa bi se stroj po istoj putanji mogao sam vratiti i tako spasiti od uništenja. 
 
Vratimo se pjesmi s početka. "I robotima je potrebna ljubav", a nju će MVF-5 najbolje osjetiti kroz ruke svojih operatera. Njihova obuka traje dva tjedna, jer su iskustvo i praksa sa strojem za razminiranje MV4 pokazali da je to dovoljno za upoznavanje osnova. Ipak, najveći problem upravljanja strojem leži u motorici operatera pa im se nakon učenja osnova savjetuje i redovito svakodnevno vježbanje za stjecanje rutine.

Zahvaljujući upravljačkoj konzoli s gumbima i "joysticima" upravljanje strojem vrlo je jednostavno, nalik računalnoj igri ili playstationu. Zato se već pokazalo da mlađi operateri nemaju nikakvih problema, dok starijima u početku ipak treba nešto više vremena. 
 
Geslo DOK-ING-a govori sve: "Ne šaljite čovjeka da radi posao stroja!" Mi nećemo, a vi? Mi ćemo robote voljeti, ali ne zato što od nas to traži pjevač s početka teksta, već iz zahvalnosti što nas štite i čuvaju, gaseći svaku vrstu vatre, osim one u našim srcima. Jer bez vatre u srcima ne bi bilo ni genijalnih izuma i inovacija kakve stvaraju ljudi poput Majetića.