O utjecaju stjecanja punopravnog članstva Hrvatske u EU na status hrvatskog zaštitarstva, kao i o mogućim promjenama unutar zaštitarstva, s posebnim naglaskom na konkurentnost, zakonodavstvo i plaće, porazgovarali smo s čelnim čovjekom tvrtke AKD-Zaštita Nevenom Martićem. Međutim, ovoga puta on nije nastupio s pozicije direktora te velike zaštitarske tvrtke, ego kao predsjednik Udruge tjelesne zaštite pri Hrvatskom cehu zaštitara koji je godinama pridruženi član CoESS-a
[ Antun Krešimir Buterin ]
Na samom početku razgovora Martić nas upozorava da europsko zaštitarstvo zapravo - ne postoji. "Postoje nacionalna zaštitarstva država članica Europske unije, a CoESS čiji smo član, samo je savjetodavno tijelo koje ništa ne određuje niti ne donosi zakone, već ih samo može predlagati". "Pitanje organiziranosti zaštitarstva u pojedinim državama u EU pitanje je uređenosti samih zaštitarskih tržišta. Ona koja su zakonski ranije uređena imala su veći rast. Zato je za nas u Hrvatskoj sretna okolnost što su već 90-ih godina doneseni propisi koji su uređivali rad privatne zaštite u RH jer su baš ti propisi, koliko god smo ih u međuvremenu morali poboljšavati, ipak definirali tržište i omogućili da se ono razvija te da korisnici naših usluga prepoznaju profesionalne zaštitarske tvrtke i povjere im posao", naglašava Martić.
Usporedbe radi, podsjeća na stanje u susjedstvu i ističe Srbiji koja još nema nikakav zakon koji bi regulirao tržište privatne zaštite, već tek sada pokušavaju doći do zakonskih propisa koristeći hrvatska iskustva. Zanimljiva mu je i usporedba vrijednosti zaštitarskih tržišta. "Prema dostupnim podacima, zaštitarsko tržište Italije vrijedi oko 2,7 milijarde eura, Austrije 350 milijuna, Hrvatske oko 200 milijuna, BiH 29 milijuna, a Slovenije 1,3 milijuna eura. Ovi nam podaci pokazuju da nije ključna samo geografska veličina neke države, već i uređenost nekog tržišta i njegovih propisa", smatra Martić.
Strancima smo i prilika i prijetnja
Govorimo li o najrazvijenijim zaštitarskim tržištima u Europi, ponajprije se ističu skandinavske zemlje odakle su, uostalom, krenule i dvije danas najveće zaštitarske tvrtke na svijetu - Group 4 i Securitas. Martić ponavlja da je pitanje razvoja zaštitarskog tržišta zapravo pitanje povjerenja poslovnih subjekata da "outsourciraju" profesionalnim zaštitarskim tvrtkama ono što nije njihov ‘core biznis’ – a to je da vode brigu o njihovoj sigurnosti. S obzirom da se to u Skandinaviji i Europi događalo puno prije nego kod nas, već su samim time definirali daleko veće tržište.
Stranci u nama, po Martićevu mišljenju, danas vide i prijetnju i priliku za novo tržište. Prijetnja smo im iz razloga što su naše plaće, cijene i odnosi daleko ispod njihovih. Primjerice, minimalna plaća u Sloveniji iznosi 700 eura, a u Austriji još i više. S druge smo im strane i prilika jer imaju propise koji im omogućuju brži razvoj i osvajanje tržišta.
"Nakon ulaska Hrvatske u EU ne očekujem masovniji dolazak stranih zaštitarskih tvrtki. Uostalom, one su na ovaj ili onaj način već duže prisutne u hrvatskom zaštitarstvu. Dok im je zakon to priječio, to su činile indirektno, a sada kad su zakoni drukčiji i tržište otvorenije, ulaze izravnije. Moguće je da neke domaće tvrtke zato ostanu bez posla, no ne vjerujem u tektonske poremećaje"
"Upravo smo zato mi u Cehu krenuli s upitom i pozivom svim domaćim zaštitarskim kućama da se aktivno uključe u rad Ceha, tj. da prepoznaju važnost CoESS-a kako bismo definirali hrvatsko tržište i stvorili preduvjete za razvoj u široj regiji, a s druge strane, da možemo bar u reciprocitetu djelovati na zaštiti hrvatskog tržišta", veli Mertić.
Nakon ulaska Hrvatske u EU naš sugovornik ne očekuje masovniji dolazak stranih zaštitarskih tvrtki. Uostalom, dodaje, strane su tvrtke na ovaj ili onaj način već duže prisutne u našem zaštitarstvu. Dok im je zakon to priječio, to su činile indirektno, a sad kad su zakoni drukčiji i tržište otvorenije, ulaze izravnije. Svi koji rade korektno, po principima tržišta i uz poštivanje zakona, moći će, ocjenjuje Martić, konkurirati našim tvrtkama, no ako će se stranci ponašati drukčije, otvorit će se pitanje lojalnosti i nelojalnosti konkurencije.
"Da se razumijemo, nakon našeg ulaska u EU definitivno ne očekujem drastične promjene, ali da će određenih nivelacija i promjena biti, u to ne sumnjam. Moguće je, recimo, da se pojave još neke multinacionalne kompanije iz Europe koje dosad nisu radile kod nas, dok će im se sada otvoriti mogućnost da jednim ugovorom s trgovačkim lancima ili korporacijama pokriju i Hrvatsku. Neke bi domaće zaštitarske tvrtke u tom slučaju vjerojatno mogle izgubiti neke poslove, no sve je to pitanje razvoja konkurentnosti. Tvrtke se jednostavno moraju profilirati i na tržištu se dokazivati isključivo svojom kvalitetom. Ako u tome uspiju, posao će im", uvjeren je Martić biti zajamčen.
Obične zaštitare najviše zanima financijski aspekt ulaska Hrvatske u EU, odnosno hoće li to na bilo koji način utjecati na visinu njihovih plaća…
Cijene su naš osnovni problem
Naš sugovornik pritom podsjeća da se sve elementarne stvari rješavaju u nacionalnim okvirima, pa tako i razina minimalnih plaća."Nažalost, zaštitarstvo je djelatnost koja je zasad na oko 30 posto ispod razine prosječnih plaća u RH. Naš su glavni problem cijene. Mi smo prije nekoliko godina, 2008., na neizravan način pokušali urediti to pitanje na tržištu, jer svim kompanijama koje se bave zaštitarstvom – kao uslužnom djelatnošću - najveći je trošak upravo trošak radne snage. Potpisivanjem kolektivnih ugovora koje smo prenijeli i kao granske KU, tada smo pokušali utjecati na to da taj najveći trošak – radna snaga - bude isti za sve. U Hrvatskoj je", žali se Martić, "bila vrlo izražena ona ‘siva strana’ tog posla gdje se dio novca plaćao radnicima, drugi se dio isplaćivao na ruke, a sati rada nisu se prikazivali itd.
"Naprosto smo htjeli definirati bazu, minimalnu cijenu rada koja bi bila temelj svima.
Time smo uspjeli prilično urediti tržište, pokrenuvši proces u kojem su se cijene sata rada čak i dizale".
Nažalost, nakon toga je uslijedila globalna recesija i - sve je stalo. Štoviše, čak se i preokrenulo u suprotnom smjeru. Do 2008. godine hrvatsko je zaštitarstvo bilježilo propulzivnost rasta tržišta bržu od rasta ukupnih prihoda u RH. Dok je gospodarstvo raslo po stopi od oko 10 posto godišnje, zaštitarski su prihodi rasli i više od 20 posto, što je značilo ekspanziju zaštitarskih poslova.
"Recesija je te odnose drastično promijenila, a kriza traje i danas. Rast je sad posve zaustavljen, što je i razumljivo jer svi gospodarski subjekti režu troškove, ali će, nesumnjivo, bilo kakav razvoj tržišta pozitivno utjecati i na buđenje zaštitarstva kao gospodarske grane i povećanje usluga zaštitarskih usluga. Martić u tom smislu vjeruje da će se hrvatsko zaštitarsko tržište i dalje razvijati, vjerojatno više ne po stopama rasta otprije 5-6 godina, jer je to bilo doba formiranja tržišta. Švedsko tržište, recimo, raste po stopama od tek 3 do 7 posto godišnje, no i to im bez problema omogućuje kakav-takav razvoj.
Ipak, smatra da je propusta bilo i kod poslodavaca i kod socijalnih partnera jer se na početku recesije "nisu dovoljno aktivno uključili u sve zaštitarske tvrtke koje su upravo radile na principu nelojalne konkurencije, a takvih je, nažalost, bilo dosta", dodajući kako mu nije jasno zašto njihovi zaposlenici prihvaćaju takav način rada i zašto ga tako dugo toleriraju.
Statistika otkriva sve nepoštene
"Kako bilo, takav način rada dovodi do velikih razlika. Zato smo lani, u prosincu, konstatirali da su sva trgovačka društva koja su se pridržavala KU-ova i primjenjivala ih, imala određen rast poslovanja, ali mnogo manji nego tvrtke koje se KU-ova uopće nisu pridržavale. Mislim da svatko tko pogleda statistiku, može lako vidjeti koje su to tvrtke zadnjih godina najbrže rasle…", upozorava Martić.
"Stranci u nama danas vide i prijetnju i priliku za novo tržište. Prijetnja smo im jer su naše plaće i cijene daleko ispod njihovih, dok smo im s druge strane i prilika jer imaju propise koji im omogućuju brži razvoj i osvajanje tržišta"
Predsjednik Udruge tjelesne zaštite očekuje da će se u 2012. opet pokrenuti aktivnosti na točnom definiranju minimalnih troškova rada u zaštitarstvu, kako bi to opet postala bazna veličina obvezna za sve. To je, smatra, nužnost. Plaće u zaštitarstvu prije su bile na razini minimalnih plaća u društvu, a ako netko ide ispod toga, onda se, dodaje on, ne može govoriti ni o razvoju tržišta niti o ulaganjima u zaštitarstvo, već se sve svodi na puko preživljavanje i otimanje tuđih poslova. "Nažalost, to je kratkog vijeka i u konačnici bi moglo pogodovati stranim tvrtkama koje bi tada lakše osvojile naše tržište i napravile štetu svima nama".
Međutim vratimo se zaštitarstvu u Europi. Godine 1999. formirana je organizacija CoESS. Posrijedi je Konfederacija europskih sigurnosnih službi, tj. zaštitarskih tvrtki, koje su osjetile potrebu da se određeni procesi unutar Europe – harmoniziraju i urede, da se definira zaštitarsko tržište i izbjegnu tržišne anomalije. Tome su, prisjeća se Martić, osobito težile multinacionalne kompanije koje su djelovale u više država. S druge je strane vrlo jasna bila tendencija svake od država da zaštiti svoje tržište.
"CoESS nije arbitar i nikome neće uređivati tržište, ali kao tijelo pokušava savjetima, prijedlozima i iskustvom omogućiti lakše dolaženje do rješenja koja su negdje već definirana i koja postoje. CoESS kroz radne odbore pokušava u svakoj grupi djelatnosti naći minimum zajedničkih interesa i propisa koji se mogu harmonizirati, a onda bi se kasnije nadograđivali", objašnjava Martić. Dodaje da je sama primjena propisa bila, međutim, dugo odgađana. Štoviše, neki su propisi doneseni tek lani.
Hrvatska je kao pridruženi član CoESSa zadnjih godina pratila sva zbivanja u EU. Naime, CoESS djeluje kao savjetodavno tijelo Europskoj komisiji nudeći im razne prijedloge. Sve što je primjenjivo Komisija dalje u obliku direktiva spušta dalje, prema nacionalnim parlamentima država članica Unije.
I EU muči nelojalna konkurencija
"Prateći te aktivnosti uvidjeli smo da su naši zakonski propisi i uređenost posve u skladu s uređenošću drugih članica EU-a pa ne vidim razloga za neke velike promjene i šokove. Jasno, posve je drugi problem zaštita tržišta. Ako se mi potpuno otvorimo svima, a drugi nisu potpuno otvoreni nama, može se postaviti pitanje naše ravnopravnosti, tj. naših kompanija koje bi htjele raditi na europskom tržištu".
Predsjednika Udruge podsjećamo da je česta boljka Hrvatske što imamo vrlo dobre zakone, ali je njihova provedba vrlo loša. "Znam što želite reći. Iz razgovora s mnogim kolegama iz EU, saznao sam da svi imaju slične probleme kao i mi. I njih i nas muči nelojalna konkurencija – u Austriji, u Italiji mnogi također pokušavaju loviti
u ‘sivoj zoni’. Razlika je u tome što oni imaju djelotvornije represivne mehanizme i rigoroznije sankcije pa opseg takvog poslovanja nije velik, a onda ni stanje na tržištu ne zabrinjava. Ako se i u Hrvatskoj taj dio dovede u red, nema razloga", uvjeren je Neven Martić, "da hrvatsko zaštitarsko tržište ne bude još sličnije europskima".
U kontekstu ulaska u EU, obično se govori o dolasku stranih tvrtki koje će pokupovati naše tvrtke. No što je sa suprotnim slučajevima, postoji li mogućnost da AKD, Sokol Marić, Adriatic, V Grupa, Klemm ili druga veća domaća tvrtka, pokušaju proboj na tržištu, npr. Mađarske, Slovenije, Italije…?
Sveprisutan osjećaj nesigurnosti
Martić ističe da će nam tržište EU-a biti potpuno otvoreno te da ne postoje nikakve zapreke za takve pokušaje. Za njega je to pitanje poslovne politike svakog pojedinog trgovačkog društva i njihova razvoja. Smatra da je to smjer u kojem tvrtke moraju razmišljati – one moraju odrediti svoj budući razvoj, vidjeti u čemu su najbolje, što bi im moglo donijeti uspjeh, čime bi mogle parirati konkurenciji u Hrvatskoj, ali i u inozemstvu. Pitali smo ga i koliko će se ulaskom RH u EU promijeniti položaj naših tvrtki prema istočnim susjedima? Hoće li ojačati svoju poslovnu poziciju u odnosu na njihova tržišta i njihove kompanije? "Onako kako smo mi u Hrvatskoj pratili što se događa u nama susjednoj zapadnoj državi, Sloveniji, vjerujem da će naši istočni susjedi pozorno pratiti zbivanja u Hrvatskoj, na njihovu zapadu. Vjerujem da će koristiti naša pozitivna iskustva, stvarati napredniju organizaciju, rješavati se najgorih aspekata poslovanja kao što je korupcija, te zadržavati samo afirmativne koji potiču profesionalnost".
