"Od ulaska u EU nemojte očekivati ništa veliko i spektakularno jer svaka država razvija zaštitarstvo unutar svojih granica pa jedinstveno europsko zaštitarstvo zapravo – ne postoji", ističu Ingo Pasch i Branko Slak, bivši i sadašnji predsjednik Zbornice za razvoj slovenske privatne zaštite, uz poruku da glavne probleme u hrvatskom zaštitarstvu neće riješiti Unija, nego hrvatske institucije mjerodavne za sektor zaštitarstva
[ Antun Krešimir Buterin, Nikola Milijević ]
Još prije samo 7 do 10 godina Europsku su uniju milijuni doživljavali kao prostor kojim uistinu teku med i mlijeko. Zato je 1. svibnja 2004. godine bio dan velikoga slavlja u čak 10 europskih država. Toga se dana, naime, zbilo peto proširenje Europske unije – ujedno i najveće u povijesti jer su punopravnim članicama Unije postali Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Poljska, Slovačka i Malta te naši susjedi Slovenija i Mađarska.
Otad se unutar Unije situacija stubokom promijenila, i to na lošije, no mi se ovdje zadržavamo na položaju zaštitarstva unutar europskoga gospodarstva, s posebnim osvrtom na iskustva Slovenije kako za vrijeme procesa pregovora o ulasku u EU, tako i nakon samoga ulaska 2004. godine. Našoj molbi za razgovor više su nego ljubazno udovoljila dvojica slovenskih najkompetentnijih stručnjaka odlično upućenih u stanje tamošnjega zaštitarstva unazad 15 godina pa sve do danas. U ljubljanskome sjedištu Zbornice za razvoj slovenske privatne zaštite ugostili su nas dugogodišnji predsjednik Zbornice Ingo Pasch, te sadašnji predsjednik Zbornice Branko Slak, koji je prije godinu dana na čelo ove institucije stigao iz policijskih voda.
Nakon ulaska Slovenije u EU, u Sloveniji nije zabilježen rast broja stranih tvrtki iz država članica EU-a. Tvrtke sa sjedištem u inozemstvu, osobito poznatije europske kompanije kao što su Securitas, G4S, Loomis i druge, na slovenskom su tržištu djelovale i prije ulaska Slovenije u Europsku uniju
I odmah na početku, hladno triježnjenje: "Europsko zaštitarstvo ne postoji", ustvrdio je Pasch. "Trebate znati da je područje privatne zaštite u zemljama članicama Europske unije jedno od rijetkih područja koje dosad još nije ‘europski’ usklađeno. Rok za usklađivanje zakonodavstva među članicama EU-a u području zaštitarstva istekao je krajem 2010. Stoga Republika Slovenija tijekom pristupnih pregovora s EU, ali i nakon ulaska u EU, u tom smislu nije imala nikakvih obveza glede usklađivanja svoga zakonodavstva s relevantnom europskom direktivom", objašnjava nam Pasch. Međutim, Slovenija je imala, i još uvijek ima, obvezu donošenja svojih zakona u skladu s konačnim setom odluka Suda pravde koje su donesene protiv više zemalja, npr. protiv Španjolske, Belgije, Italije, Portugala i Nizozemske, a protiv nekih su donesene i više puta, primjerice, protiv Španjolske i Italije. "Praktički jedini dokument koji je otprije ‘europski’ usklađen i koji djelomice vrijedi za područje privatne zaštite jest Uredba (EU) broj 1214/2011 Europskog parlamenta i Europskog vijeća od 16. studenoga 2011., o profesionalnom prekograničnom prijevozu gotovine u eurima između država članica eurozone. No to se na Hrvatsku zapravo i ne odnosi jer vi nemate euro i još niste dio eurozone", dodaje naš sugovornik, koji je početkom 90-ih, dvije godine bio čak i slovenski ministar turizma.
Za područje privatne zaštite unutar europskih institucija donesen je, nastavlja Pasch, niz dokumenata u različitim područjima kako od strane Europske komisije (npr. to su dokument "Unutarnja sigurnosna strategija EU-a na djelu: Pet koraka za sigurniju Europu" - EU strategija na području unutarnje sigurnosti: Pet glavnih točaka djelovanja za veću sigurnost u Europi), tako i kod drugih institucija, osobito CoESS-a, a tu su i aktivnosti u podršci programa TAIEX. Pasch pritom ističe da će početkom svibnja ove godine u Zagrebu biti priređena posebna konferencija za bivše jugoslavenske republike – bez Slovenije – te za Kosovo, Albaniju i Tursku.
"Jasno je da su elementi koji se odnose na prilagodbu slovenskog zakonodavstva u području privatne zaštite s pravnom stečevinom EU-a relativno ograničeni.
Međutim, upozoravam da čak i u tom ograničenom opsegu, tj. u svezi ograničenja presudama Europskog suda, svejedno nismo u potpunosti uskladili naše zakonodavstvo u ovom području. Recimo, jedna iz niza neprimjerenih odluka jest zakonska nadležnost države, odnosno Ministarstva unutarnjih poslova, da zaštitarskom osoblju izdaje službene iskaznice, što je preduvjet za početak obavljanja toga posla.