Zaštitarska tvrtka Mediteran Security od 2013. godine bilježi rast ljudskih, tehničkih i materijalnih resursa. O njihovom poslovnom uzletu i daljnjim planovima porazgovarali smo s direktorom Damirom Rukom
[ Dražen Najman ]
Registrirana u rujnu 2013. godine na Trgovačkom sudu u Zadru tvrtka Mediteran Security pravni je nasljednik zaštitarskog društva Budno oko, odnosno društva Jurjević i Jurjević utemeljenog još početkom 90-tih godina prošlog stoljeća. Više od 400 zaštitara i ostalog sigurnosnog osoblja u Mediteranu danas vodi Damir Ruk, dobro poznato lice s domaće zaštitarske scene koji je nekada bio suvlasnik Zaštite-Zagreb.
Osim s Budnim okom vašu tvrtku su povezivali i s Adriatic Securityjem?
Naša jedina veza s Adriaticom može se svesti na onu staru uzrečicu ‘dok jednom ne smrkne, drugome ne svane’. Naime, od Adriatica smo u postupku njihove predstečajne nagodbe preuzeli veći dio ljudi i poslova, no tu sam odluku donio nakon pregovora s OTP bankom Hrvatska koja je bila najveći klijent Adriatica. Ipak smo uz ljude i poslove preuzeli obvezu kreditnog opterećenja i dugova Adriatica koje za sada uredno vraćamo. Dugo sam vagao hoćemo li preuzeti Adriaticove financijske obveze, no nakon sklapanja višegodišnjeg ugovora s OTP-om, procijenio sam da se uz dugoročni plan mogu podmiriti sve obveze. U Adriatici više nema zaposlenih i očekuje se otvaranje stečaja. Moram još napomenuti da je OTP pregovarao s nekoliko zaštitarskih tvrtki, a ne samo s nama.
Koje ste ciljeve postavili ispred sebe i Mediterana i kako ste organizirali poslovanje tvrtke?
U listopadu ove godine smo dostigli brojku od 430 zaštitara i čuvara. Od 2013. bilježimo stalni rast u ljudskim, tehničkim i materijalnim resursima, no zadnjih godina smo se praktički u hodu organizirali i posložili u više poslovnih segmenata. Sjedište tvrtke nam je u Zadru gdje odrađujemo najveći broj poslova, a organizirani smo sektorski, sa sjedištima sektora u Dubrovniku, Splitu, Zadru, Puli, Zagrebu i Vinkovcima.
Ušli smo među 10 najjačih zaštitarskih poduzeća u Hrvatskoj, što će se uskoro vidjeti na statistici poslovanja sektora u 2016. godini. Moja ambicija je da Mediteran Security uđe u krug pet najjačih, otkriva Ruk
Sličnu organizaciju imao je Adriatic Security, no to je logično s obzirom da smo višegodišnjim ugovorom vezani za OTP banku. Kod organizacije poslovanja važno je navesti i gotovinske centre, koje smo također rasporedili po sektorima. Uz Upravu, u Zadru držimo CDS i nadzorni centar, a od voznog parka posjedujemo 20-ak blindiranih i 10-ak interventnih vozila.
Kako ocjenjujete trenutnu poziciju Mediterana na zaštitarskom tržištu? Imate li ambicije ući u krug najjačih zaštitarskih tvrtki u Hrvatskoj?
Već sada smo ušli među 10 najjačih zaštitarskih poduzeća u Hrvatskoj što će se uskoro vidjeti na statistici poslovanja sektora u 2016. godini. Moja ambicija je da Mediteran Security kroz par godina uđe u krug pet najjačih zaštitarskih tvrtki po poslovnoj realizaciji i broju ljudi. Iako više ne robujem velikim ciljevima stava sam da tvrtka treba rasti, a ne stagnirati jer stagnacija znači nazadovanje.
Gdje je Mediteran najviše prisutan sa svojim zaštitarima i uslugama i koji su vam najznačajniji klijenti po sektorima?
Dakle, u bankarskom sektoru za OTP obavljamo sve vrste usluga, dok za Erste banku obavljamo pratnju i prijevoz novca, kao i dio usluga za Splitsku banku. Od novčarskih institucija radimo za mrežu mjenjačnica Exclusive Change. U javnom sektoru čuvamo institucije gradova Zadra, Biograda na Moru i Obrovca te Zadarske županije. U Zadru čuvamo sve, od Vodovoda, Čistoće, bolnica, škola, sportskih objekata do Lučke uprave. Treća nam je grana turizam u kojem nam je hotelski lanac Ilirija iz Biograda najveći komitent sa sklopom hotela i kampova.
Potom su tu Vrana i Riva Liburna. Među ostalim tvrtkama koje čuvamo su Cromaris, Jadrolinija, Tankerkomerc, Maraska i dr. U trgovačkom sektoru pružamo usluge za Studenac i Bakmaz, potom za više auto kuća, Nautilus... U Zagrebu uglavnom radimo za OTP banku i neke manje klijente. U Zagrebu se planiramo širiti i dogovarati nove poslove.
Prema nekim procjenama danas u sektoru privatne zaštite ‘nedostaje’ 1500 do čak 2000 ljudi. Najveći je manjak u sektoru tjelesne zaštite. Na koji način se vi u Mediteranu nosite s time obzirom da ste među tvrtkama koje redovito potražuju radnu snagu na HZZ-u?
Kao i druge zaštitarske tvrtke iz sektora tražimo radnu snagu putem svih dostupnih kanala, kao i preko Zavoda za zapošljavanje. Također školujemo svoje ljude za koje ishodimo sve potrebne licence i za sada se ‘pokrivamo’ po pitanju radne snage. Međutim, manjak zaštitara veliki je problem za tvrtke i sektor, a posebno za operativu. Ne vidim rješenje za taj manjak, kad-tad će doći do uvoza radne snage u Hrvatsku. To je neminovnost.
Obzirom da ste godinama prisutni u sektoru možemo vas nazvati veteranom zaštitarstva. Prema vašem sudu što može donijeti rast sektora i bolju poziciju zaštitara u društvu?
Svojevremeno sam 90-tih godina vodio zaštitarsku udrugu pri Hrvatskoj gospodarskoj komori i česta tema razgovora bila je cijena i vrijednost našeg zaštitarskog rada. Do danas se nije puno toga promijenilo oko toga, no cijene i satnice su pale zbog nelojalne konkurencije i ubitačnog dampinga. Nisam optimističan ukoliko me pitate hoće li se u budućnosti popraviti stanje u sektoru. Po mom mišljenju minimalna zaštitarska satnica ne bi smjela ići ispod 33 kune, a optimalno bi bilo između 40 i 45 kuna. Pitanje je hoćemo li i kada doći do te satnice.
Kako ocjenjujete rad Ministarstva unutarnjih poslova i strukovnih udruženja po pitanju sektora privatne zaštite?
Strukovna udruženja se trude, no svakako bi trebala više djelovati argumentima i aktivnostima prema resornom ministarstvu kako bi se pokrenule stvari na poboljšanju stanja u sektoru, a ponajviše u tjelesnoj zaštiti. Svakako bi trebalo ići na osnivanje zaštitarske komore kao što je to učinjeno u Sloveniji sa Zbornicom. MUP bi se trebao odreći dijela svojih nadležnosti na tržištu. Neka se tržište bavi sobom, a kolege iz MUP-a trebaju više slušati stav struke.
S kojim tvrtkama u sektoru surađujete?
Sa svim ozbiljnijim tvrtkama. Suradnja se svodi na operativni dio kada jedni drugima odrađujemo intervencije po dojavi, ovisno o pokrivenosti terena. To je uobičajen vid suradnje. U nekim slučajevima mi odradimo intervencije drugim tvrtkama, a u nekim slučajevima drugi odrade intervenciju za nas. Ipak, suradnja u sektoru trebala bi biti bolja, posebno na ‘višem’ nivou.