Kada čuvar ubije čuvanoga

"Ne postoji neizmjerno povjerenje koje vječno traje, ono se gradi, ali i redovito provjerava, o čemu moraju brinuti šefovi osiguranja. Čim osjete da nešto "nije u redu" moraju odmah zamijeniti tjelohranitelja i provesti istragu, upravo zbog sigurnosti VIP-osobe"
[ Antun Krešimir Buterin ]

Pakistanski tjelohranitelj ušao je početkom siječnja u povijest. Upucavši ga sa čak 27 metaka, usmrtio je guvernera čiji je život bio zadužen čuvati. O složenim odnosima tjelohranitelja i štićene osobe, o opasnostima njihova zbližavanja, ali i neprovjeravanja osobne pozadine ljudi koji čuvaju najviše dužnosnike, porazgovarali smo s Rajkom Bačnarom, predsjednikom udruženja IBA Hrvatska. Bačnara ubojstvo što ga je izveo mladi tjelohranitelj Malik Mumtaz Hussein Qadri (26) nije iznenadilo jer Pakistan - poznat po nizu političkih ubojstava – svrstava među države s niskom razinom sigurnosnih standarda.

Mora li povjerenje štićene osobe prema tjelohranitelju biti beskrajno?

Najvažnije je da odnos između VIP-a i tjelohranitelja uvijek ostane profesionalan. Pretjerano zbližavanje može u nekim situacijama dovesti do subjektivnog odlučivanja u slučaju ugroženosti VIP-osobe, a to nije dobro jer odluka mora biti profesionalna. Bezgranično povjerenje stječe se godinama suradnje i korektnim međusobnim odnosom te iznimno profesionalnim radom tjelohranitelja, a ne zbližavanjem s VIP-osobom kako bi time dobili njegove simpatije, ali ujedno i skrili profesionalne nedostatke u svom radu, neznanje, nerad ili nemar.

Koliko je uopće teško steći takvu razinu povjerenja?

Pravo je povjerenje veoma teško steći. Moramo, naime, biti svjesni činjenice da je upravo tjelohranitelj najbolji put ili, kako to mi kažemo, "vodič" potencijalnom atentatoru do VIP-a. Postoje slučajevi u svijetu kad su potencijalni atentatori vrbovali, potkupili ili ucijenili tjelohranitelje i upravo putem njih došli do povjerljivih informacija o kretanju VIP-osobe, njenim navikama, načinu osiguranja… te na temelju tih informacija pripremali atentat.

Sigurno je da ne postoji savršeno štićenje VIP-osobe i nitko ne može sa 100-postotnom sigurnošću jamčiti da je uspješan atentat na VIP-osobu nemoguć - to dokazuju svi dosadašnji atentati
A koliko ga je lako izgubiti?
Povjerenje se gubi u djeliću sekunde - jednom krivom gestom. Valja znati da VIP, u pravilu, nije stručnjak za sigurnost i da rijetko uoči tjelohraniteljevu pogrešku. Uočit će je tek ako je velika i ako ima posljedice, npr. "curenje informacija" izrečenih samo pred tjelohraniteljem ili ih je on čuo prisluškujući telefonski razgovor VIP-osobe. Ipak, češće se događa da VIP tjelohranitelju zamjeri neki "gaf" osobne prirode ili nešto što zadire u samu intimu VIP-a.

Mogu li štićene osobe posumnjati u dobre namjere tjelohranitelja?

To ovisi o razini sigurnosnog obrazovanja ili instinktu pojedine VIP-osobe. Naime, diplomati i političari u nekim državama prolaze tečaj sigurnosti i znaju pravu ulogu i zadaću tjelohranitelja. Takvi će brzo uočiti pogrešku tjelohranitelja. VIP-osobe poput medijskih zvijezda i glumaca također će uočiti tu pogrešku ako su štićene već niz godina pa iz navike znaju procedure u svom štićenju. Jasno, postoje i VIP-osobe koje neće uočiti te propuste bilo zbog neznanja bilo zbog potpune predanosti i povjerenja u tjelohranitelja pa se uopće ne obaziru na događanja oko njih. Oni pogreške sigurno neće uočiti.

Je li ubojstvo u Pakistanu moglo biti spriječeno?

Lako je "biti general poslije bitke" . Trebalo bi analizirati cijeli tok atentata da bismo uočili propuste i vidjeli jesu li mogli biti uklonjeni. Jedno je sigurno: edukacijom tjelohranitelja, analizom dosadašnjih atentata i "pravilnim planiranjem – izbjegavamo loše izvršenje". To je ujedno i naša krilatica u IBA-i.

Pakistanci su najavili češće psihotestove tjelohranitelja visokih dužnosnika, češće provjere osobnog odnosa sa štićenom osobom...

Velika je razlika od države do države u osiguranju VIP-osoba, tj u sustavu koji se provodi. Neke zemlje, među kojima i Pakistan, taj standard imaju na vrlo niskoj razini pa su baš zato tamo atentati i česti. Razlog je nedovoljna educiranost u segmentu bodyguardinga. Oni ne dopuštaju da im u zemlju uđu postojeća "znanja i iskustva" drugih u tom segmentu, sustavi već dokazani i provjereni u naprednim državama. Jasno, i financije znaju biti problem u pružanju vrhunske zaštite VIP-osobe jer je takvo štićenje vrlo skupo. Psiho-testovi, poligrafi…, da, sve je to potrebno, no edukacija je ovdje ipak jedan od najbitnijih čimbenika.