O angažmanu, radu i svakodnevnici sigurnosnog osoblja u centrima za migrante i izbjeglice u Njemačkoj razgovarali smo sa Sašom Santinijem iz IBA Hrvatske
[Dražen Najman]
Oglas njemačke zaštitarske tvrtke Pond Security Service objavljen početkom godine na internetskom portalu Posao.hr još jednom je aktualizirao problem odljeva zaštitarske radne snage van hrvatskih granica, jer se na domaćem tržištu sve više osjeća nedostatak zaštitara. Podsjetimo, tvrtka Pond koja brine za održavanje reda u centrima za migrante i izbjeglice u Njemačkoj, objavila je prošle jeseni u Sloveniji natječaj kojim su tražili neodređeni broj zaposlenika za stalan ugovor s mjesečnom neto plaćom od 1700 eura. Time su izazvali velik interes među tražiteljima posla u zaštitarskoj branši, ne samo u Sloveniji, već i u Hrvatskoj iz koje su zbog posla u Njemačkoj stizali upiti prema slovenskoj zaštitarskoj komori (Zbornici). Međutim, nije trebalo dugo čekati da Pond pređe granicu na Sutli i kod nas objavi oglas u kojem traže više zaštitara i čuvara. Je li Njemačka obećana zemlja za zaštitare i kakvi su uvjeti rada sigurnosnog osoblja u izbjegličkim centrima pitali smo Sašu Santinija iz Zadra, člana stručnog tima IBA Hrvatske, podružnice Međunarodnog tjelohraniteljskog udruženja.
Procedura za dobivanje posla
“Do angažmana smo došli privatnim kanalima i uz osobna poznanstva s njemačkim kolegama s kojima smo ranije surađivali. Trenutno smo zaposleni u jednoj lokalnoj sigurnosnoj agenciji koja je angažirana direktno od njemačkih vlasti za poslove osiguranja izbjegličkih kampova. Radimo na području savezne pokrajine Baden-Württemberg te ‘pokrivamo’ 25 izbjegličkih kampova različitih veličina, u kojima se trenutno nalazi četiri do pet tisuća izbjeglica i migranata. Po kampu je u prosjeku smješteno od 150 do 250 ljudi. Kampovi su površinski veliki kao otprilike tri nogometna igrališta“, rekao je Santini koji je potom pojasnio proceduru dobivanja posla zaštitara u Njemačkoj. “Formalna zakonska procedura za rad na poslovima sigurnosti u Njemačkoj je slijedeća: Potreba razina znanja njemačkog jezika minimalno je B2 razina, a potrebna je i potvrda o nekažnjavanju prevedena na njemački jezik, uz odrađen tečaj za dobivanje odobrenja za rad u sektoru privatne zaštite u SR Njemačkoj (Unterrichtung 34a) ili direktno položeni državni ispit (Sachkundenpruffung 34a). Podsjećam ovdje da za državljane članica EU radna dozvola nije potrebna. Nakon što odradite zakonsku proceduru za dobivanja posla, razmještaj po radnim mjestima ovisi isključivo o vašim individualnim sposobnostima i znanjima, ali i o potrebama poslodavca”, navodi Santini. Pitali smo ga i o osobnim primanjima u Njemačkoj, što je stvar koja u startu zanima većinu zaštitara. Prema njegovim riječima “osobna primanja zaposlenih u privatnoj zaštiti u Njemačkoj regulirana su tzv. tarifnim ugovorima ovisno o saveznoj pokrajini u kojoj radite”. Velik udio u veličini primanja je individualne prirode i pitanje firme za koju radite, odnosno što imate više znanja, vještina i edukacije, to su vam primanja viša. Uz to postoje i porezne olakšice za djelatnike s obitelji, kao i dječji doplatci za djecu te druge pogodnosti koje pruža njemački zakon. Satnice se kreću od 8,5 pa sve do 16,5 eura bruto za poslove osiguranja kampova. Naravno, drugi sigurnosni poslovi također su regulirani tarifnim ugovorom ovisno o pokrajini i firmi u kojoj ste zaposleni.
Od osobne opreme zakonski koristimo teleskopsku palicu, suzavac s nadražujućom tvari, lisice za privremeno zadržavanje osoba i pancirku protiv uboda nožem, ističe Santini
“Oprema koju koristimo dijeli se na osobnu i opremu sigurnosne službe. Od osobne opreme zakonski smijemo koristiti teleskopsku palicu, suzavac s nadražujućom tvari, lisice za privremeno zadržavanje osoba, pancirku protiv uboda nožem, dok su kolege s odobrenjem za nošenje oružja (tzv. Paragraf 7) naoružane kratkim vatrenim oružjem. Od opreme sigurnosne službe koristimo sredstva tehničke i mehaničke zaštite, kao i pomoćna sredstva za pregled osoba i vozila“, odgovorio je Santini na upit o opremi i sredstvima koje svakodnevno koriste pri čuvanju kampova. Zanimalo nas je na koje sve prepreke nailaze pri obavljanju smjenskih zadataka u krugu čuvanog prostora. “O konkretnim postupanjima ne smijemo govoriti zbog zakonske obveze prema poslodavcu i naručitelju poslova, njemačkoj vladi. No, mogu istaknuti da smo se tijekom službe susretali sa svim oblicima narušavanja javnog reda i mira, fizičkim obračunima, nepoštivanjem kućnog reda kampa, krijumčarenjem alkohola i opojnih droga. Postupanja svih vrsta naša su svakodnevnica. Međutim, uz kvalitetno odrađen posao i dobru suradnju s lokalnom policijom izlazimo na kraj sa svim izazovima”, otkriva nam sugovornik još detalja sa svog posla u južnoj Njemačkoj.
Sustav osiguranja kampova i struktura zaposlenih
Sustav osiguranja organiziran je za svaki kamp zasebno i nema neke posebne šablone po kojoj se radi. Prilikom preuzimanja osiguranja određenog kampa, odrađuje se sigurnosna procjena štićenog prostora na temelju koje se izrađuje plan osiguranja te propisuje broj djelatnika i mjere tehničke zaštite, ali i ostale upute i propisi ukoliko su potrebni. Hijerarhija u sigurnosnoj službi kampa propisana je internim aktima agencije za koju rade zaštitari. Radno vrijeme je u prosjeku 8 do 12 sati, i to ovisno o radnom mjestu.
“Naša je agencija kadrovski dosta izbirljiva, a struktura zaposlenika je šarolika. Ima bivših i sadašnjih vojnika, pravosudnih policajaca, granične policije (njemački zakon omogućuje djelatnim vojnim i ovlaštenim osobama da mogu raditi kao zaštitari van svoje službe, kao dodatni posao) pa do tjelohranitelja ‘contractora’, zaštitara i redara s dugogodišnjim iskustvom, bivših pripadnika specijalnih postrojbi itd. Što se nacionalne strukture tiče, većina su Nijemci, međutim ima kolega iz svih dijelova EU. Struktura osoblja ovisi o željama i potrebama pojedinog poslodavca i zahtjevima posla koji se obavlja. Posla ima dovoljno za sve razine obučenosti, te svatko - neovisno o svom iskustvu i znanju - može pronaći posao koji odgovara njegovim vještinama i sposobnostima. Uz, naravno, ispunjenje svih zakonskih uvjeta za rad”, kaže Santini
koji se osvrnuo i na ponašanje izbjeglica, korisnika kampova. Iskustva su šarolika i nema pisanog pravila po kojem se ti ljudi ponašaju.
U svakom kampu ima različitih profila ljudi i ljudskih sudbina zbog kojih se nalaze u trenutnoj situaciji. Dijele se uglavnom po nacionalnoj osnovi i državama iz kojih dolaze. Svi su oni tu s različitim namjerama, neki su tu zato što trebaju pomoć i traže utočiste u uređenoj državi, a neki od njih su tu i s drugim namjerama, ne baš plemenite prirode, i pri tome predstavljaju potencijalnu opasnost za sve oko sebe. Ljudi koji imaju dobre namjere u pravilu se drže reda i poštuju zakone i propise, dok drugi pokušavaju koristiti situaciju za svoje ciljeve. Za kraj Santinija smo pitali do kada planira raditi u Njemačkoj na osiguranju kampova. “Ne znam odgovor na to pitanje, mi smo sigurnosni kontraktori i radimo tamo gdje imamo najbolje uvjete. Trenutno je to ovdje, na ovoj vrsti posla. Za sada smo zadovoljni angažmanom”, dodao je, pri tome ne želeći komentirati odnos domaćeg stanovništva prema izbjeglicama. “Mi smo prije svega profesionalci i ne bavimo se takvim stvarima, niti to smijemo s obzirom na prirodu posla koji radimo”, poručio je.