Neslavni dubrovački "slučaj Lapthorne" dokazao je da je loš videonadzor jednak nikakvome jer prikupljene snimke policiji baš nisu pomogle. Slično je bilo i s
pljačkom banke u zagrebačkoj Dubravi kada je pljačkaš ubio
zaštitara: policija je zbog očajne loše snimke morala objaviti foto-robot! U Dubrovniku su, izgleda, naučili svoju lekciju...
[ Antun Krešimir Buterin ]
Rođeni Dubrovčanin Đuro Lubura već je s nepunih 19 godina postao zapovjednik Odjeljenja veze u dubrovačkoj brigadi HV, a nakon toga je 10 godina radio u MUP-u kao donačelnik Odsjeka tehnike u Službi za zaštitu ustavnog poretka i kao načelnik Odjela operativne tehnike u PU dubrovačko-neretvanskoj. Zadnjih šest godina živi u Zagrebu, a od 2007. vještak je za telekomunikacije te jedini hrvatski vještak za tehniku i metodologiju prisluškivanja. Odnedavno se našao i u projektu sustava videonadzora javnih površina u Dubrovniku pa za Zaštitu ekskluzivno otkriva sve detalje projekta.
Tko je inicijator ideje o kamerama?
U suradnji s MUP-om, priču o videonadzoru javnih površina Grada Dubrovnika pokrenula je gradska uprava na čelu s gradonačelnikom Androm Vlahušićem. Dogovoreno je da Dubrovnik bude prvi grad u Hrvatskoj u kojem bi se takav sustav postavio i koristio uz potpunu suradnju lokalne uprave i policije. Bit će to pilot-projekt, a vjerujem i ogledni primjer za druge naše gradove. Budući da Grad nema stručnu osobu koja bi mogla odraditi pripremne poslove nužne za pokretanje projekta, zatražili su me da im pomognem.
Što sve ulazi u pripremne poslove?
Prije pokretanja bilo kojeg projekta jedinica lokalne uprave mora imati okvirne procjene troška cjelokupne investicije kako bi sredstva mogla planirati u proračunu. Također, nije moguće provesti postupak javne nabave, a da ne znate što treba nabaviti. Moj je zadatak bio izraditi investicijsko-tehnološku dokumentaciju koja prethodi postupku javne nabave, a to sam i napravio - u suradnji s PU dubrovačko-neretvanskom i stručnim službama Grada.
Zašto mislite da Dubrovnik uopće treba videonadzor javnih površina?
Tu postoje dva aspekta, a prvi je i najvažniji sigurnost građana i turista. Dubrovnik godišnje posjeti gotovo dva milijuna ljudi, od čega njih 600.000 prenoći, a ostalo su dnevni gosti ili turisti s ‘kruzera’. Jedna od najvažnijih prednosti Dubrovnika i cijele Hrvatske nad drugim turističkim odredištima upravo je sigurnost. Nažalost, zadnjih nam je godina više neugodnih slučajeva pričinilo veliku štetu. Sjetimo se mlade Australke Britt Lapthorne koji je obišao svijet i prikazao nas u negativnom svjetlu. Da je postojao kvalitetan videonadzor, policija bi brzo riješila slučaj i ne bi bilo mjesta zlonamjernim špekulacijama. Velik broj turista u stalnom porastu sa sobom nosi i neke sigurnosne rizike.
Dubrovnik je poznat po brojnim nestancima struje pa će sustav biti opremljen besprekidnim napajanjem, a ugovorit će se stalno održavanje uz neprekidan automatizirani monitoring i dojavu svakog kvara ili smetnje
Tako je u 2010. na području Grada zabilježeno oko 430 kaznenih djela iz kategorije općeg kriminala, što je rast od oko 10% u odnosu na 2009., za razliku od hrvatskog prosjeka gdje se bilježi pad te vrste djela od 1,5%. Istodobno, svake se godine u Dubrovniku prijavi 300-400 prekršaja protiv javnog reda i mira koji znatno utječu na dojam sigurnosti. Drugi je aspekt očuvanje vrijedne gradske imovine. Grad svake godine utroši 200.000 do 500.000 kuna samo na popravak oštećenja dječjih igrališta, što nije jedina šteta nastala namjernim uništavanjem. Zato će videonadzor policiji sigurno pomoći u prevenciji i otkrivanju počinitelja, a Gradu smanjiti troškove održavanja. Za svako mjesto, posebice ono koje živi od turizma, sigurnost je iznimno važna i u svijetu vrlo cijenjena kategorija.
Kako ste zamislili budući sustav?
Dogovoreno je da će se nadzorni centar nalaziti u Policijskoj upravi. To je dobro iz više razloga – Grad neće morati zapošljavati ljude koji bi nadzirali sustav, policija će imati trenutnu informaciju i moći brzo reagirati, a snimke će od "curenja" biti zaštićene na najbolji mogući način jer policija već ima razrađene postupke postupanja s povjerljivim podacima. Što se karakteristika opreme tiče, upravo se u slučaju Lapthorne pokazalo da je nekvalitetan videonadzor jednak nikakvome jer su postojale neke snimke koje policiji nisu puno pomogle. Uostalom, sjetite se i nedavnog primjera pljačke "Volksbanke" u zagrebačkoj Dubravi kad je ubijen zaštitar. Iako je policija imala snimke s nadzorne kamere, u javnosti su zbog očajne kvalitete snimke morali objaviti i foto-robot. Zato u Dubrovniku planiramo kamere vrlo visoke razlučivosti i osjetljivosti, a svaka od 72 kamere imat će i infracrveni reflektor kako bi i u najlošijim svjetlosnim uvjetima snimka bila kvalitetna. Uz to, predviđeno je da se kamere spajaju zaštićenim bežičnim linkovima jer u kratkom roku i s ograničenim sredstvima nije moguće sve lokacije povezati kabelima. Zato će sve kamere morati imati svoj procesor kako bi u mrežu slale već obrađen i komprimiran video-signal i tako koristile znatno manji prijenosni kapacitet od konvencionalnih IP kamera. Takav će pristup omogućiti jednostavnu nadogradnju ili mijenjanje pozicija određenih kamera ako se s vremenom pokaže da su potrebnije negdje drugdje.
Plan vam je vrlo ambiciozan, no kako ćete ostvariti sigurnost i veliku raspoloživost sustava?
Tome smo posvetili veliku pozornost. Kamere koje predviđamo moraju imati internu memoriju kako bi se u slučaju kvara ili ometanja prijenosnog sustava sačuvale sve snimke, a odmah po uspostavi veze automatski proslijedile na lokaciju snimanja.
S obzirom na problem vandalizma, bojite li se uništavanja kamera?
U Dubrovniku su na nekim lokacijama već godinama postavljene kamere i nikad nijedna nije namjerno oštećena. Osim toga, tko bi se s time igrao kad zna da će biti snimljen i da policija gleda u stvarnom vremenu? Naravno, kao dodatni oblik zaštite gradske investicije moguće je svu izloženu opremu osigurati, no odluka o tome ovisi o gradskim vlastima.
Sigurno imate procjenu ukupne cijene, a i ideju o tome tko će financirati ovaj sustav?
Izgradnju i održavanje sustava u cijelosti će financirati Grad Dubrovnik, dok će policija snositi troškove osoblja u nadzornom centru. Predviđena ukupna cijena iznosi oko 1.850.000 kuna bez PDV-a, a planirano je da je Grad isplati tijekom dvije proračunske godine.
Kakvi će biti uvjeti natječaja te tko će se sve moći javiti?
U postupku javne nabave mogu se javiti svi koji će zadovoljavati opće i posebne uvjete. Opći su propisani Zakonom o javnoj nabavi, a posebne propisuju Zakon o privatnoj zaštiti i naručitelj. Dakle javiti se mogu svi, a jedino što je sigurno jest da se ja i moja tvrtka - nećemo javljati. Naime, iako zakon to dopušta, osobno držim da nitko tko ima interes u prodaji robe ili usluga u nekom postupku javne nabave, ne bi trebao sudjelovati u pripremi tog istog postupka. Vrlo je teško spriječiti da ga to ne dovede u povlašteni položaj pred drugim ponuditeljima.
Kadgod se pokrene projekt videonadzora javnih površina, uvijek krenu i pritužbe građana zbog ugrožavanja privatnosti. Očekujete li ih i sada?
Osobno se u svakoj prilici zalažem za zaštitu privatnosti građana i na tu sam temu, poglavito vezano za telekomunikacije, često istupao u javnosti. Uvijek će biti ljudi kojima će bilo kakav nadzor smetati, no stava sam da nikad nije problem u samoj mogućnosti da vas netko nadzire, već isključivo u mogućnosti da se određeni podaci zloupotrijebe. U konkretnom je slučaju zaštiti privatnosti posvećena dužna pozornost i snimke neće biti dostupne nikome izvan zakonom propisanih okvira.
Grad svake godine utroši 200.000 do 500.000 kuna samo na popravak oštećenih dječjih igrališta pa će videonadzor policiji sigurno pomoći u prevenciji i otkrivanju počinitelja, a Gradu smanjiti troškove održavanja
Osim toga, snimat će se isključivo javne površine gdje ste ionako izloženi pogledima većeg broja ljudi, te će se paziti da se pri postavljanju kamera ne povrijedi ničije pravo na privatnost. Neće se snimati ničije dvorište i ničiji dom, samo javne površine! Privatno sam razgovarao s mnogo ljudi i većina ih želi videonadzor jer su svjesni da će to osjetno podići razinu opće sigurnosti, te njima i njihovoj djeci omogućiti bezbrižniji život.
Kada bi, prema vašim očekivanjima, novi sustav trebao proraditi?
S moje je strane posao gotov, sada su svi potezi na Gradu Dubrovniku. Prema dokumentaciji, projekt bi se mogao realizirati do početka glavnog dijela turističke sezone 2011., no to doista ovisi o dinamici kojom će se rješavati svi potrebni koraci - od osiguravanja sredstava i ishođenja odobrenja Gradskog vijeća pa do raspisivanja postupka javne nabave.
S obzirom na ovo iskustvo, biste li što predložili drugim gradovima čije vlasti razmišljaju o videonadzoru?
Predlažem da, ako već ne postoji, uspostave tijesnu suradnju s policijskom upravom. Neka svakako osnuju i podržavaju rad Vijeća za prevenciju kriminaliteta i narušavanja javnog reda i mira, te da zajednički procijene potrebe i mogućnosti za povećanje sigurnosti na njihovu području. Budući da gradovi u pravilu nisu kadrovski osposobljeni, ako se i odluče postaviti sustav videonadzora, predlažem im da obvezatno angažiraju neovisnu stručnu tvrtku koja će im, bez interesa da sama sudjeluje u postupku javne nabave, pomoći za najmanje novca dobiti - najbolji sustav.