Riječanka Dražena Šepić iz IBA-e za Zaštitu je prokomentirala tajne i zakonitosti tjelohraniteljske profesije i otkrila kako i kada je odlučila postati tjelohraniteljicom
[ Dražen Najman ]
S deset godina iskustva rada u sektoru privatne zaštite, Riječanka Dražena Šepić danas je jedna od najkompletnijih tjelohraniteljica u Hrvatskoj i susjedstvu. Uz svoje redovite poslove i dužnosti u struci, Šepić je od 2006. aktivna u podružnici Međunarodnog tjelohraniteljskog udruženja (IBA Hrvatska) gdje je završila niz specijalističkih obuka i treninga, a kao certificirani internacionalni tjelohranitelj radila je na poslovima osiguranja i štićenja raznih osoba, od kojih su neke bile iz svijeta poznatih i slavnih. Šepić ipak ističe da dobrom tjelohranitelju najjače oružje nisu oružje ili borilačke tehnike, već je to mozak, jer se s dobrim planiranjem mogu izbjeći sve zamke na zadatku.
“Oduvijek sam željela biti policajka ili vojnikinja, pa me je ta želja dovela do opredjeljenja za security poslove. Odluci su kumovali i geni jer je moj otac bio pratnja i tjelohranitelj jednom našem generalu”, započela je Dražena priču o sebi i nakon toga pobrojala karakterne osobine kvalitetnog tjelohranitelja. To su smirenost, brzo uočavanje problema, brzo donošenje rješenja, hrabrost, mudrost i inteligencija.
Opasnost je dio posla
“Po struci sam tehničar cestovnog prometa, ali 2006. sam se odučila za drugi životni poziv. Prvo sam završila IBA-in osnovni tečaj za tjelohranitelje, a iza toga u riječkom Narodnom učilištu i tečaj za zaštitara. Odmah sam počela raditi kao zaštitar i paralelno nastavila sa specijalizacijama unutar IBA-e.
Do danas sam završila IBA-ine specijalizacije za rad u zonama visokog rizika (PSD), borilački sustav DART specijaliziran za tjelohranitelje, taktičko rukovanje oružjem, tečaj izrade plana osiguranja, hotelsku sigurnost za VIP osobe, sigurnost VIP osoba u zračnim lukama i za voditelja tjelohraniteljskog tima.
Sve to me je ponukalo upisati prekvalifikaciju za tehničara zaštite osoba i imovine, pa sam završila i taj četverogodišnji program”, nastavlja Šepić kojoj je bilo zanimljivo proći sve navedene programe. Jedino joj je bilo teško na PSD tečaju kada se od nje očekivalo da nosi ‘ranjenog’ kolegu i pri tome uzmiče i puca. “Sve kolege na tečaju bili su jake građe i jače tjelesne težine u odnosu na moju konstituciju. Odradila sam i to na način da sam dobila ‘zamjenski’ teret težine koji je bio prihvatljiv za moju građu”, prisjetila se tečaja za rad u zonama visokog rizika.
Nakon edukacije na red je došao praktični dio.
“Samostalni posao tjelohraniteljice radila sam 2013. godina kada sam za tromjesečni period u sezoni dobila zadatak voditi brigu o ruskoj poslovnoj ženi i njenoj devetogodišnjoj kćeri. Naravno , na ‘vezi’ sam cijelo vrijeme imala i kolege iz IBA-e. Ako se traže ili sama situacija zahtjeva isključivo muške tjelohranitelje, onda sam ja u ‘stožeru’ i pomažem u kompletnoj logistici posla.
Ta logistika se sastoji od koordinacije tjelohranitelja i timova, rezervacije vozila, rješavanja smještaja za tjelohranitelje, plaćanje svih računa i neke druge obveze. Imala sam čast biti u stožeru IBA-e na osiguranju Billa Gatesa za vrijeme njegova boravka u Hrvatskoj, potom na osiguranju nedavnog posjeta Georga Sorosa, pa osiguranju predsjednika američke kompanije Wirgley Martina Radvana. To su mi nezaboravna iskustva”, prisjeća se Šepić i upozorava kako je za tjelohranitelje opasnost uvijek prisutna i ona je dio posla. Međutim, napominje, preventivan i proaktivan program IBA-e nalaže da dobro planiranje sprječava lošu izvedbu. U IBA-i vrijedi pravilo: “Ako ne planiraš, to je isto kao da si planirao neuspjeh”.
Prvo osjećaj pa tek onda vještine
“Prije svega tjelohranitelj treba imati osjećaj za posao, pa onda naučene vještine. Mnogi zalutaju u priču, dođu na tečajeve, ali se ne nađu u tome i odustanu. Onda su im krivi ili IBA ili instruktori, ali prava istina je da nisu za taj posao. Tjelohranitelji, osim toga, moraju svladati vještine zaštitne pratnje, zaštitne vožnje, taktičkog rukovanja oružjem, bliske borbe s i bez oružja, paramedicine, protueksplozijskog pregleda objekta i vozila, protuprislušnog pregleda te pregleda protiv raznih lokatora, audio/video snimača i komunikacija.
Ostale vještine su im poznavanje stranih jezika, rad na PC-u, komunikativnost, poslušnost prema nadređenom te kolegijalnost prema timu”, navodi sugovornica koja je trenutno zaposlena u zaštitarskoj tvrtci Gard iz Rijeke.
O položaju žena u profesiji koja zapošljava znatno veći broj muških kolega Dražena Šepić navodi kako je imala sreću što je ‘upala’ u izuzetno dobar IBA tim. “Što se tiče struke, ali i pomoći u radu, od kolega sam uvijek dobivala podršku. Ipak, ne može se reći da je tjelohraniteljstvo čisto muški posao jer postoje situacije koje ženski tjelohranitelj lakše rješava.
Na primjer, žensku osobu lakše čuva ženski tjelohranitelj jer može s njom ulaziti u sobu, pratiti je na toalet, nerijetko pomoći u rješavanju ‘ženskih’ problema. I za čuvanje djece naših VIP-ova tjelohraniteljice su se pokazale boljim rješenjem, jer stavljanje muških tjelohranitelja kod djece stvara strah i nelagodu. Često promatrači, pa čak i sami roditelji imaju primisli o pedofiliji, dok djeca tjelohraniteljicu doživljavaju kao prijatelja ili dadilju”, pojašnjava sugovornica kojoj je cilj postati instruktorica IBA-e upravo za tjelohraniteljice.
I za kraj podatak - što se tiče IBA-e u Hrvatskoj su do sada tjelohraniteljsku obuku položile četiri polaznice, u Sloveniji također četiri, a u BiH jedna polaznica.