Foto jedinice UN-ovih snaga u Kongu (ONUC) osiguravale su položaje izvan perimetra Elisabethvillea 1963.
Autor: Fabrice Robinet
Regionalni sukobi, ubojite policije, iskorištavanje prirodnih resursa, nevini civili prisiljeni napustiti svoje domove; ovi nedavni događaji u istočnoj Demokratskoj Republici Kongo (DRC) samo su najnoviji u problematičnoj povijesti te srednjoafričke države.
DR Kongo je stekao neovisnost 1960. godine i od tada UN ima ključnu ulogu u zemlji, posebno kroz raspoređivanje triju mirovnih misija.
Evo četiri bitne stvari koje treba znati:
1. Prisutnost UN-a od neovisnosti
UN je prvi put intervenirao u DR Kongu samo nekoliko tjedana nakon što je zemlja stekla neovisnost 30. lipnja 1960., nakon 75 godina belgijske kolonijalne dominacije. Glavni tajnik UN-a Dag Hammarskjöld savjetuje se u Elisabethvilleu (sada Lubumbashi) nakon razgovora s Katangom i belgijskim predstavnicima o povlačenju belgijskih trupa i raspoređivanju mirovnih snaga UN-a.
Tijekom kolonijalne vladavine zemlja je bila iskorištavana zbog svojih prirodnih resursa i radne snage bez ikakvih stvarnih priprema za političku autonomiju. Već u srpnju 1960. neovisnost je bila ugrožena odcjepljenjem dviju rudama bogatih pokrajina – Katange i Južnog Kasaija. Potonji je imao koristi od potpore Belgije i stranih gospodarskih interesa, željnih zadržavanja kontrole nad resursima zemlje. Zemlja je tada utonula u veliku političku krizu, obilježenu ubojstvom njezinog premijera Patricea Lumumbe 1961. godine.
Suočen s ovom situacijom, UN je u srpnju 1960. pokrenuo operaciju UN-a u Kongu (ONUC). Prva velika mirovna misija, ONUC, imala je za cilj pomoći vladi u Leopoldvilleu – bivšem imenu glavnog grada Kinshase – da uspostavi red i jedinstvo u zemlji i osigura povlačenje belgijskih trupa. Misija, koja je na vrhuncu brojala 20.000 mirovnjaka, odigrala je ključnu ulogu u okončanju otcjepljenja Katange 1963. prije nego što se povukla 1964.
Gana je prva rasporedila trupe kao dio mirovne operacije UN-a koja je uspostavljena kako bi pomogla vratiti mir i red u tadašnjoj Republici Kongo (ONUC).
2. MONUC: Odgovor na kongoanske ratove
Nakon više od 30 godina diktature pod vladavinom Mobutu Sese Sekoa, zemlja, tada preimenovana u Zair, zapala je u dva uzastopna sukoba - "prvi" (1996.-1997.) i "drugi" (1998.-2003.) Kongoanski rat. Godine 1996. Ruanda je, posebno uz potporu Ugande i Burundija, intervenirala u istočnom Zairu, službeno kako bi istjerala Hutu milicije odgovorne za genocid nad Tutsijima 1994., koji su našli utočište u pokrajinama Sjeverni i Južni Kivu. U svibnju 1997., uz vojnu potporu iz Kigalija i Kampale, Laurent-Désiré Kabila preuzeo je vlast, prisilivši gospodina Mobutua u egzil i preimenovao državu u Demokratsku Republiku Kongo.
Godine 1998.. Kabila se okrenuo protiv svojih bivših saveznika iz Ruande i Ugande, koji su podržavali pobune na istoku zemlje. Sa svoje strane, imao je koristi od podrške Angole, Zimbabvea i Namibije. Nakon potpisivanja Sporazuma o prekidu vatre iz Lusake 1999. godine, UN je poslao misiju Organizacije UN-a u DRC (MONUC) da nadgleda njegovu provedbu.
Čak i nakon službenog završetka rata 2003., DRC ostaje strateško pitanje za regionalne sile zbog svojih iznimnih prirodnih resursa i svoje ključne uloge u stabilnosti regije Velikih jezera.
3. MONUSCO: misija još uvijek prisutna
Godine 2010. MONUC je postao Organizacijska misija UN-a za stabilizaciju u DR Kongu (MONUSCO) s proširenim mandatom, uključujući zaštitu civila i potporu kongoanskoj vladi u jačanju mira i stabilnosti. Još uvijek nedavno raspoređen u tri istočne pokrajine zemlje, Sjeverni Kivu, Južni Kivu i Ituri, MONUSCO je, na zahtjev DRC-a, nastavio s povlačenjem svojih trupa iz Južnog Kivua u lipnju 2024. i bio je spreman potpuno se razdvojiti do kraja godine. Međutim, također na zahtjev vlade, Vijeće sigurnosti produžilo je u prosincu mandat MONUSCO-a do kraja 2025.
Unatoč naporima UN-a, nekoliko naoružanih skupina nastavlja djelovati u tom području, uključujući Savezničke demokratske snage (ADF) i Pokret 23. ožujka ili oružanu skupinu M23, koja brani interese kongoanskih Tutsija i ima koristi od potpore ruandskih snaga.
Od početka 2025. M23 i vojska Ruande odgovorni su za najnovije izbijanje nasilja na istoku zemlje, gdje su zauzeli nekoliko strateških gradova u Sjevernom i Južnom Kivuu.
4. Prirodni resursi: Glavni faktor u sukobima
DRC ima koristi od ogromnih prirodnih resursa, posebno u tri istočne pokrajine, uključujući goleme rezerve zlata, dijamanata i kositra koji se koristi u elektroničkim uređajima. Sjeverni i Južni Kivu također su bogati koltanom, metalom koji je vrlo priželjkivan u tehnološkom sektoru zbog njegove upotrebe u proizvodnji kondenzatora koji se nalaze u mobilnim telefonima i prijenosnim računalima. DRC je također vodeći svjetski proizvođač kobalta, strateškog minerala koji se danas koristi u proizvodnji gotovo svih punjivih baterija u svijetu. Ti prirodni resursi privlače interese susjednih zemalja i u središtu su sukoba u regiji.
Naoružane skupine, poput M23, optužene su za nezakonito iskorištavanje tih resursa za financiranje svojih aktivnosti, uz suučesništvo tvrtki unutar i izvan zemlje, kao i susjeda DRC-a. UN je pokrenuo nekoliko inicijativa za borbu protiv ilegalne trgovine mineralima, uključujući mehanizme za sankcioniranje tvrtki uključenih u ovu trgovinu i embargo na oružje u borbi protiv njegovog širenja u DR Kongu. Međutim, borba protiv nezakonitog iskorištavanja resursa ostaje veliki izazov.