Nedavni incidenti u zagrebačkim školama, uključujući sukob između roditelja i zaštitara te slučaj alkoholiziranog zaštitara, ponovno su pokrenuli raspravu o ulozi i percepciji zaštitarske struke. Dok su takvi događaji rijetki, oni ističu potrebu za razumijevanjem izazova s kojima se zaštitari susreću, ali i važnosti njihove profesije u osiguravanju sigurnosti.
Zaštitari su često u središtu kritika i stereotipa, koji mogu biti posljedica različitih čimbenika. Prvo, percepcija stručnosti i profesionalizma u ovoj struci varira. Dok su mnogi zaštitari kvalificirani i predani svom poslu, postoji i manjina koja ne ispunjava očekivane standarde. To može dovesti do općenitog pogrešnog stava da je zaštitarska profesija manje vrijedna ili manje profesionalna od drugih.
Drugo, sociokulturne predrasude igraju važnu ulogu. Zaštitari se često doživljavaju kroz prizmu nižeg društvenog statusa ili manjeg obrazovanja, što može potkopati povjerenje u njihov rad. Takve predrasude ne samo da štete pojedincima već i cijeloj profesiji, koja je ključna za održavanje reda i sigurnosti u zajednici.
Treći aspekt odnosi se na radne uvjete i regulaciju. Iako postoji regulativa, nedostatak dosljedne primjene jasnih standarda u zapošljavanju, obuci i licenciranju može dovesti do situacija u kojima pojedinci ne ispunjavaju potrebne kriterije ili koji kroz sustav prođu kao "deva kroz ušicu igle". Država, preko zakonskih regulativa i regulatora MUP-a RH, ima ključnu ulogu u osiguravanju da zaštitari budu adekvatno obučeni i da njihov rad bude pravilno reguliran.
Važno je naglasiti da većina zaštitara obavlja svoj posao s požrtvovnošću i odgovornošću. Prije zapošljavanja, zaštitari prolaze kroz određene postupke, prvo se vrši sigurnosna provjera kandidata od strane MUP-a koja traje do 1 mjeseca, zatim liječnički pregled opće zdravstvene sposobnosti za čuvare ili opće i posebne zdravstvene sposobnosti za zaštitare, što uključuje i psihološko testiranje. Osim toga, zaštitari moraju završiti program izobrazbe u trajanju od 100 nastavnih sati, dok čuvari prolaze kratki program izobrazbe od 40 sati i potom polažu stručni ispit. Ovi postupci osiguravaju da su zaštitari spremni za izazove svakodnevnog rada.
Ipak, unatoč ovim standardima, potrebno je kontinuirano praćenje i poboljšanje radnih uvjeta, cjeloživotna edukacija te dodatna podrška kako bi se osigurala visoka razina profesionalizma. Njihov rad često ostaje nezamijećen, ali zaštitari igraju ključnu ulogu u sprječavanju incidenata i osiguravanju sigurnosti u školama, trgovačkim centrima, uredima i drugim javnim prostorima. Kvalitetna regulacija i podrška zaštitarima ne samo da će unaprijediti njihov rad nego će i doprinijeti većem povjerenju javnosti u ovu ključnu profesiju.
Nedavni incidenti u zagrebačkim školama podsjećaju nas na važnost zaštitarske profesije, ali i na potrebu za kontinuiranim poboljšanjem uvjeta rada i regulative. Umjesto generaliziranja i oslanjanja na stereotipe, potrebno je prepoznati vrijednost ovog posla i podržati zaštitare u njihovom nastojanju da budu profesionalci na koje možemo računati. Konačno, samo kroz zajednički napor države, poslodavaca, udruga, sindikata i javnosti možemo osigurati da zaštitari budu prava podrška sigurnosti našeg društva. (Eugen Antić)