Svijet je više nego ikada suočen s ubrzanim gubitkom bioraznolikosti i rastućom nesigurnošću kada je hrana u pitanju. Uoči UN-ove konferencije o bioraznolikosti COP15, koja se održava od 7. do 19. prosinca u Montrealu, WWF poziva svjetske čelnike da osiguraju ambiciozan globalni sporazum koji će omogućiti budućnost za prirodu i za sve nas.
judi postaju sve svjesniji ove krize. Najnovije istraživanje svjetske organizacije za zaštitu prirode WWF pokazuje da je broj ljudi zabrinutih zbog brzog gubitka prirode porastao na gotovo 60% – što odražava povećanje od 10% od 2018.*. Osim toga, od tisuća ispitanih, 81% ljudi smatra da su priroda i klimatske promjene najvažnije političke teme.
„Munjevitom brzinom gubimo bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta. Već smo zabilježili prosječni pad od 69% u populacijama vrsta od 1970., gotovo svakog sata izgubimo jednu vrstu. Mi smo neodvojivi dio prirode i svaki gubitak u prirodi je gubitak za sve nas. Iako je budućnost prirodnog svijeta upitna, priroda je otporna – i uz snažan globalni sporazum koji pokreće hitnu akciju, vjerujemo da se može oporaviti“, ističe Nataša Kalauz, izvršna direktorica WWF Adrije.
WWF će vršiti pritisak na vlade u Montrealu da usvoje sporazum „u stilu onog iz Pariza“ koji bi mogao potaknuti trenutne radnje za zaustavljanje i preokrenuti gubitak bioraznolikosti do 2030. za svijet koji je pozitivan prema prirodi. To znači imati više prirode na kraju desetljeća nego što imamo sada. Do danas je više od 90 svjetskih čelnika podržalo Obećanje čelnika za prirodu, obvezavši se preokrenuti gubitak bioraznolikosti do 2030. godine. Iz naše regije, među njima nisu jedino čelnici Kosova i Srbije.
“Priroda krije odgovore na mnoge od najhitnijih svjetskih izazova. Neuspjeh na COP15 nije opcija. To bi nas izložilo povećanom riziku od pandemija, pogoršalo klimatske promjene čineći nemogućim ograničenje globalnog zagrijavanja na 1,5C i zaustavilo gospodarski rast. Nakon mnogih obećanja i obvezivanja, vrijeme je da svjetski čelnici isporuče rezultate kojima ćemo osigurati opstanak prirode o čemu ovisi opstanak i ljudi," kaže Kalauz.
Zemlje se moraju usuglasiti oko cilja očuvanja najmanje 30% kopna, slatkih voda i oceana do 2030. U isto vrijeme potrebno je osigurati održivo upravljanje i obnavljanje preostalih 70% planeta – a to podrazumijeva hitno rješavanje pokretača gubitka bioraznolikosti. Stope globalne proizvodnje i potrošnje potpuno su neodržive i uzrokuju ozbiljnu štetu prirodnim sustavima na koje se ljudi oslanjaju za svoj život i dobrobit. Ključni sektori, kao što su poljoprivreda i hrana, ribarstvo, šumarstvo i infrastruktura moraju se transformirati i tako doprinijeti stvaranju prirodno pozitivnog svijeta.
Trenutačno se financijski nedostatak za obnovu bioraznolikosti procjenjuje na 700 milijardi USD godišnje. WWF poziva zemlje da znatno povećaju financiranje, uključujući međunarodno javno financiranje zemljama u razvoju kao korisnicima. Neophodno je i uskladiti javne i privatne financijske tokove s prirodnim pozitivnim praksama, uključujući ukidanje ili prenamjenu štetnih subvencija i drugih poticaja.
“Čelnici moraju dati mandat svojim ministrima i pregovaračima da pretvore postojeće obveze u ambiciju i da potpišu jasan nacrt za isporuku potrebnih financijskih sredstava. Moraju svima jasno poručiti da se kriza egzistencijalne prirode može i mora rješavati u isto vrijeme kad i trenutne hitne socio-ekonomske potrebe. Nakon dva uzastopna desetljeća u kojima smo gubili bitku s prirodom, jer nisu ispunjeni globalni ciljevi oko bioraznolikosti (Aichi ciljevi), ne smijemo si priuštiti još jedno – to bi uzrokovalo još veću ljudsku patnju, produbljivanje nejednakosti i ozbiljnu ugrozu za život kakav trenutno poznajemo“, zaključuje Kalauz.
WWF napominje da je snažan mehanizam provedbe koji zahtijeva od zemalja da pregledaju napredak u odnosu na ciljeve i povećaju mjere prema potrebi bitan mehanizam koji osigurava poduzimanje pravih akcija na terenu.
Ovaj prijedlog je naglašen istraživanjem WWF-a, koje je pokazalo da 56% ispitanih ljudi vjeruje da vladine mjere za zaštitu bioraznolikosti nisu dovoljne. Istraživanje, koje je anketiralo više od 9200 ljudi diljem regije pokazavši im zapanjujuće stope gubitka bioraznolikosti, otkrilo je da ljudi također smatraju da su akcije povezane s politikom utjecajnije od pojedinačnih radnji potrošača.