Iako stručnjaka za geopolitiku, informacijske znanosti i komunikologiju, dr. sc. Gordana Akrapa nije ni potrebno posebno predstavljati s obzirom na to da je njegovo ime itekako poznato i u akademskim i u sigurnosnim krugovima, spomenimo ipak da je dr. sc. Akrap dragovoljac Domovinskog rata, nositelj osam medalja i odličja, autor nekoliko knjiga te znanstvenih i stručnih radova iz područja međunarodne, nacionalne i korporativne sigurnosti, izvještajno-sigurnosnih sustava, informacijskog ratovanja te Domovinskog rata.
Predavač na Sveučilištu Sjever, ali i Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Sveučilištu u Splitu, Sveučilištu u Mostaru te na Sveučilištu u Bonnu, glavni urednik časopisa National Security and the Future od 2021. te osnivač i predsjednik Instituta za istraživanje hibridnih sukoba i Zagrebačkog sigurnosnog foruma, kao i član Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija u Hrvatskom saboru, naš je sugovornik u ovom broju Zaštite.
Iza Instituta za istraživanje hibridnih sukoba i udruge sv. Jurja još je jedan uspješno održan Zagreb Security Forum (ZSF). Već osmi puta organizirate međunarodnu znanstveno-stručnu sigurnosnu konferenciju a ove godine tema je bila „Transatlantska suradnja i nova sigurnosna arhitektura”. Osim o ratu u Ukrajini razgovaralo se i o sukobu u Izraelu. koji su glavni naglasci s ZSF-a?
Zagrebački sigurnosni forum i ove je godine okupio velik broj stručnjaka iz 28 država koji su radu sudjelovali, bilo izravno, bilo putem online veze. Rezultati Foruma se, u obliku zaključaka mogu organizirati u nekoliko ključnih cjelina:
- Pojačana razina odgovornosti zemalja članica EU i saveznica u okviru NATO saveza za sigurnu i stabilnu budućnost, ne samo Europe, nego i cijelog svijeta. Naime, ruska agresija na Ukrajinu je pokazala da postojeća svjetska sigurnosna arhitektura (Ujedinjeni narodi) ne funkcionira kad je agresor jedna od stalnih zemalja članica Vijeća sigurnosti UN. Tad dolaze do izražaja organizacije kao što su NATO i EU koje mogu pružiti neophodnu pomoć u obrani od agresora na svim područjima: od vojne, informacijske, financijske, gospodarske, humanitarne, energetske, kulturne i drugih gdje god se ukaže potreba. Time je njihova odgovornost sve veća. Ali i pokazatelj o snažnijem razvoju povezivanja i uvezivanja postojećih te razvoja budućih preventivnih, obrambenih i odvraćajućih kapaciteta, posebno u odnosu na nove sigurnosne izazove s kojima ćemo biti suočeni.
- Primjer odgovora EU i NATO saveza na drugu rusku agresiju na Ukrajinu 2022., ukazuje na brojna otvorena pitanja njihovog djelovanja s kojima se te dvije organizacije moraju dosljedno i otvoreno suočiti kako bi odgovori u budućnosti na slične krize i prijetnje mogli biti učinkovitiji. Posebno u slučaju očekivanog rasta napetosti i moguće pojave prijetnji na području Indo-pacifika.
- Hibridne prijetnje više nisu novost. Javnost postaje sve svjesnija i bolje informirana o njima. To je dobra vijest za sve one koji trebaju znati i moći upravljati krizama. U tom smislu treba razvijati sposobnosti strateškoga komuniciranja kako bi se domicilne javnosti u potpunosti i istinito obavijestile o stvarnosti s kojom su suočene te time ojačale njihove sposobnosti u borbi protiv protuobavijesti.
- Također je ukazano na probleme s kojima se suočava EU (kao i NATO) s brojnim malignim informacijskim operacijama utjecaja na podruju šest država Zapadnog Balkana (Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makedonija, Srbija) koje planiraju i provode Rusija i Srbija Pojedinačno ali i zajedno. To područje treba imati euro-atlantsku perspektivu (one koje još nisu u nekoj od tih organizacija). Međutim, prijem u te dvije organizacije nije i ne može biti uvjetovan prijetnjama koje ta društva i države imaju od drugih aktera. Države Zapadnog Balkana trebaju smoći snage, uz pomoć EU i NATO saveza ukoliko to zatraže, othrvati se brojnim prijetnjama, demokratizirati vlastita društva, osloboditi medije svih unutarnjih i vanjskih medijskih cenzorskih okova, omogućiti ljudska prava i slobode kao što je to u EU, te primijeniti sva ona načela koja EU i NATO drže na okupu.
Na ZFS-u veliku pažnju posvećujete problematici hibridnih prijetnji i hibridnog ratovanja, o čemu se u široj javnosti ipak još uvijek ne zna dovoljno. što je to hibridno ratovanje, što se sve može smatrati hibridnom prijetnjom i možete li navesti neke od najznačajnijih takvih prijetnji u novije vrijeme?
Hibridne prijetnje i hibridni sukobi/ratovi jedni su od onih izraza koji su naglo ušli u široku javnost izazivajući brojne nedoumice. To i ne čudi jer ne postoji zajednička i općeprihvaćena definicija kojom se ti procesi definiraju. Pojava tih pojmova u hrvatskome medijskom prostoru u početku je povezivana s navodnom namjerom institucija vlasti za nametanjem cenzure pisanja i objavljivanja. S vremenom se taj strah povukao. Složenost i integriranost uporabe različitih vektora s ciljem nametanja vlastite volje napadnutoj publici, omogućava djelovanje izvan uobičajenih i dosada općeprihvaćenih mjerila kojima se ocjenjuje razlika između sukoba i rata. Time napadač dobiva dodatni manevarski prostor za napadna djelovanja dok napadnuti treba vremena, znanja i sposobnosti kako bi napad prepoznao, organizirao učinkovitu obranu i oporavak napadnutih ciljeva.
Hibridne prijetnje možemo opisati kao skup planiranih, koordiniranih, usmjerenih i usklađenih djelovanja kojima se napada društvo/država, iskorištavaju postojeće te stvaraju nove ranjivosti demokratskoga ustroja i institucija uporabom političkih, gospodarskih, vojnih, civilnih, sigurnosnih, izvještajnih, energetskih, medijskih, informacijsko-komunikacijskih sustava i sredstava te drugih napadnih vektora, istodobno ili u fazama.
Moderni rizici i prijetnje (rizik je mogućnost pojave određenog sigurnosnog izazova, dok je prijetnja realizacija/ostvarivanje tog rizika) razlikuju se od tradicionalnih (onih koji su obilježavali vrijeme do kraja 20. stoljeća) po svojoj složenosti, prikrivenosti, intenzivnoj uporabi modernih informacijsko-komunikacijskih tehnologija te neovisnosti o udaljenosti napadača i cilja napadnih djelovanja. Taktičkim napadnim djelovanjima se mogu postići strateški učinci, civilnim sredstvima se mogu napasti i vojni i civilni ciljevi (kao i obrnuto), vrlo čest je napadnuti svjestan da se nalazi pod napadom ili da napad već traje dulje vrijeme kad je uglavnom već kasno. Promijenjeni su i prioriteti u ciljevima napadnih djelovanja: napada se ključna kritična infrastruktura uporabom različitih napadnih modela. Krajnji cilj svih napadnih djelovanja je utjecaj na procese donošenje odluka napadnutog cilja na način i u vremenu kako to odgovara napadaču.
Primjer modernih hibridnih prijetnji, odnosno uporabe i pretvorbe nekog od nevojnih područja ljudskog djelovanja i življenja u sredstvo s kojim se pokušava utjecati na donošenje odluka su poticane ilegalne migracije, dubinske analize procesa poznatog pod zajedničkim imenom Arapsko proljeće, zaustavljanje te kontrola distribucije žitarica iz Ukrajine, digitalni napadi na ključnu kritičnu infrastrukturu (vodno-prehrambeni sustavi kao što je to bilo u primjeru napada na Izrael 2020., te ruski napadi na ukrajinski energetski, financijski, informacijsko-komunikacijski sustav prije početka oružane agresije 2022.). Tek kad operacije utjecaja ne poluče očekivane rezultate, pokreću se i oružane agresije.
Na ovogodišnjem je forumu velika pažnja bila posvećena snažnoj krizi i sukobima u Ukrajini i na Bliskom istoku koji prijete ugrožavanju svjetskog mira. Moglo se i čuti da Hamas nije djelovao sam u pripremi terorističkog napada na Izrael. Možete li to dodatno prokomentirati?
Teroristički napad koji su pripadnici Hamasa izveli na Izrael dana 7. listopada 2023. posljedica je nekoliko međusobno uzročno-posljedičnih veza. Na prvom mjestu se radi o ozbiljnim propustima u djelovanju izraelske obavještajne zajednice (prikupljanju, obradi i dostavi izvjesnica, odnosno obavještajnih izvješća). To je proces koji će Izrael pomno proanalizirati kad za to dođe vrijeme jer si ne smiju dozvoliti ponovno ovakvu grešku. Potom je potrebno napraviti analizu razvoja Hamasovih napadnih priprema i djelovanja, logističke potpore kao i sposobnosti prikupljanja i obrade izvještajno-sigurnosnih podataka. Upravo se u ovim područjima, prema kazivanju predavača na 8. Zagrebačkom sigurnosnom forumu kriju odgovori na vaša pitanja. U svakom slučaju u pripremi terorističkih napada sudjelovali su, najvjerojatnije, i Iran i libanonski Hezbolah. Međutim, kako bi zadržali visoku razinu tajnosti operacije želeći spriječiti mogućnost da izraelska obavještajna zajednica sazna za te pripreme, proces odlučivanja je ograničen jedino i isključivo na vodstvo Hamasa na području Gaze. Bilo je primjetno, tijekom duljeg vremena, intenziviranje aktivnosti Hamasa koje su, očito pogrešno, protumačene kao vježbovne bez posebnog cilja.
S druge strane je napad uslijedio nakon niza praznika u Izraelu jer je bilo vidljivo opuštanje izraelskih obrambenih kapaciteta. Sam način na koji je napad izveden kad je prvi cilj napadača bila središnja vojna postaja za kontrolu, nadzor i upravljanje sigurnosnim sustavom i procedurama povezanim sa zaštitom Izraela na tom području, pokazuje da je Hamas imao doličnu obavještajnu pripremu operacije. Isto tako postoje brojni podaci izvještajno-sigurnosne naravi koji ukazuju na snažnu informacijsko-komunikacijsku i logističku potporu koju su pripadnici Hamasa imali od strane Ruske obavještajne zajednice. Poznato je da se već mjesecima, a za potrebe ruskih postrojbi koje sudjeluju u agresiji na Ukrajinu, pokušavaju regrutirati Palestinci koji žive na području Gaze. Također su poznate bliske veze Hamasa s politikom vodstvom Ruske federacije. Riječni koji je koristila i koji koristi ruska diplomacija u vezi s ovim terorističkim događajem također ima svoje uporište u njihovim vezama. Sasvim sigurno će izraelska obavještajna zajednica uložiti snažne napore i u rasvjetljavanje tih sprega kako bi identificirala sve nositelje i aktivnosti koje su poduzeli.
Kome ova tragedija na Bliskom istoku ide na ruku i kako mislite da će se sukob dalje razvijati?
Tragedija koja je pogodila stanovništvo Bliskog istoka, u ovom trenutku odgovara jedino Rusiji i Iranu. Međutim, to je vrlo kratkovidno gledanje na razvoj događaja u budućnosti. Naime, sasvim će sigurno doći do ozbiljnih poremećaja u političkim, sigurnosnim, gospodarskim i društvenim arhitekturama i odnosima na Bliskom istoku i širem području Mediteransko-Afričko-Azijskog bazena. Hamas je u pripremi ovih terorističkih napada očito očekivao širi i snažniji angažman arapskih država te pridruživanje Hezbolaha u napadnim djelovanjima na sjever Izraela. Iako Hezbolah napada Izrael, radi se tek o snažnijem topničko-raketnom djelovanju koje, za sada nema (a izgleda da i neće imati) pješačko-oklopno mehaniziranu napadnu pojavnost. Saudijska Arabija, država bez koje ne bi došlo do potpisivanja Abrahamskih sporazuma mudro komunicira stvarnost i sprječava rasplamsavanje rata na druga područja. Time pokazuje da ne odobrava politiku Hamasa koji je ovim napadom htio spriječiti potpisivanje trojnog mirovnog sporazuma između SAD, Saudijske Arabije i Izraela koji bi stvorio uvjete za trajniju stabilizaciju Bliskog Istoka. Da je do tog sporazuma došlo, Hamas, koji predstavlja vojno sigurnosno, političko, vjersko i ideološko pitanje, odnosno izazov za Izrael, bi postao samo sigurnosno pitanje. Ali ne samo za Izrael nego prvenstveno za Saudijsku Arabiju, Egipat i Jordan, koji bi se tad trebali uključiti u de-radikalizaciju Hamasa i demotiviranje njihovih pripadnika za uporabom terorističkih aktivnosti kao sredstva za postizanje političkih ciljeva. Posljedice će sasvim sigurno snositi i Rusija jer su predavači na ovogodišnjem Forumu jasno istakli kako postoje brojne informacije koje dovode do zaključka da, pored Irana, Rusija predstavlja trenutno najveću prijetnju postojanju Države Izrael.
Dobro je da su posredovanjem Egipta, Katara, Saudijske Arabije i SAD uspostavljeni posredni kontakti koji omogućavaju razmjenu zarobljenika kao i održavanje primirja. Što primirje duže traje, ima se mogućnost postići rješenje koje će moći transformirati pripadnike Hamasa koji nisu skloni nasilju i terorizmu u neku političku opciju koja će moći raditi dugoročni mir i stabilnost na Bliskom istoku te prihvatiti proces pregovaranja s Izraelom o stvaranju dviju država na tom području. Ono što Izrael nudi već dulji niz godina, a što radikali međi palestinskim narodom odbijaju i sprječavaju postizanje dogovora s onim palestinskim krugovima koji žele zaustaviti nasilje i postići taj, tako dugo očekivani, mirovni sporazum.
Ima li ovaj sukob težinu da ugrozi sigurnost u europi i je li europa uopće spremna na to?
Kao i svaki sukob ove naravi, i on ima mogućnost prelijevanja na druga područja. Europa je posebno na njega osjetljiva zbog brojnih pripadnika i simpatizera radikalnih islamističkih djelovanja, kao i zbog političkog sljepila i radikalizma krajnje/ultra lijevih destruktivnih političkih potencijala koji u ovom vide razlog za napad na institucije države i poticanje dodatnih podjela u društvu. Takve pozicije radi koriste i ruske obavještajna zajednica koja takve stavove, podupire, financira te uz pomoć informacijskih operacija utjecaja širi u brojne različite društvene zajednice (prvenstveno radikalno vjerske i populističke naravi) te potiče ulične demonstracije.
Europa je nedovoljno spremna za informacijske operacije utjecaja koje šire zlonamjerni akteri kao što je Rusija jer se ne želi odreći dostignutih razina ljudskih prava i sloboda te slobode medijskog djelovanja. To napadači rado koriste a što je vidljivo iz brojnih primjera koji se posljednjih godina otkivaju o zlonamjernim ruskim medijskim utjecajima u brojnim medijima zemalja članica EU i NATO saveza. Tim smo aktivnostima svjedočili u pripremama utjecaja na predsjedničke izbore u SAD, na referendum o BREXIT-u, na izborima u Francuskoj i Njemačkoj, Crnoj Gori i brojnim drugim političkim procesima (izborima i referendumima).
Lažne vijesti također su veliki problem s kojima se suočavaju sve države i zajednice. Mislite li da će uz napredak tehnologija poput AI-a, lažne vijesti biti još lakše plasirati i na koji način se boriti protiv toga?
Sve ono što pomaže čovječanstvu može se i treba iskoristiti kao napadno sredstvo ukoliko se za tim ukaže potreba. Razvoj Machiavelističkog pristupa u postizanju ciljeva napadnim djelovanjima je dobio potporu u radovima kineskih stratega (iz 1999.) koji su ukazali na prethodno navedeno. Moderne tehnologije se stalno koriste u napadnim djelovanjima kako bi se stvorio i pojačao njihov negativan učinak. Snažan razvoj umjetne inteligencije omogućio je, između ostalog, izradu vrlo kvalitetnih krivotvorenih audio i video zapisa kojima se mogu slati brojne poruke različitih autora ciljanim publikama s ciljem utjecanja na njihovo odlučivanje. Svjedočili smo jednom takvom slučaju na samom početku ruske agresije na Ukrajinu 2022. kad su Rusi objavili video u kojem predsjednik Zelenski poziva pripadnike oružanih snaga Ukrajine na predaju Ruskom agresoru (https://www.youtube.com/watch?v=X17yrEV5sl4).
Poznati su i primjeri lažnih poruka predsjednika Obame (https://www.youtube.com/watch?v=AmUC4m6w1wo) i predsjednika Putina (https://www.nytimes.com/2023/06/05/world/europe/putin-deep-fake-speech-hackers.html).
Umjetna inteligencija može biti od pomoći zlonamjernima u pokušaju prikrivanja stvarnog autorstva lažnih vijesti. Međutim, umjetna inteligencija može biti i alat kojim će se takve aktivnosti moći prepoznati. Stoga se ne treba bojati razvoja, posebno ne digitalnog. Uvijek će biti onih koji će svaki tehnološki napredak pokušati zloupotrijebiti. Stoga se u istraživanju i razvoju novih tehnologija od samog početka treba voditi briga o tome na koji se sve mogući način ta nova tehnologija može zloupotrijebiti i shodno tome planirati preventivne i zaštitne mehanizme kojima će se mogućnost pretvorbe novih tehnologija u prijeteće moći smanjiti na najmanju moguću mjeru. U tom procesu ne mogu sudjelovati samo stvaratelji novih tehnologija. Oni trebaju surađivati sa širom stručnom zajednicom koja može ukazati na moguće ranjivosti i područja zlouporabe.
S druge strane razvoj umjetne inteligencije vođen željom za povećanjem zarade velikih tehnoloških tvrtki, predstavlja ozbiljan izazov za sve one koji se pokušavaju boriti protiv brojnih protuobavijesti koje postoje u brojnim korpusima javnog znanja (nacionalnim i međunarodnim ) po pojedinim temama koje izazivaju snažne društvene podjele te čak i potiču unutarnje podjele, prosvjede, pa i nasilje i terorizam.
Jedan od načina borbe protiv takvog razvoja modernih tehnologija koje se mogu zloupotrebljavati predstavlja i stvaranje nacionalnog i integracijskog (u našem slučaju EU) digitalnog suvereniteta gdje će države, odnosno EU definirati pravila djelovanja i življenja u digitalnom prostoru, a ne tehnološke tvrtke. Naime, neoimperijalizam velikih tehnoloških tvrtki koje, vođene željom za zaradom bez vođenja brige o općem interesu i javnom dobru, za sebe žele preuzeti dio suvereniteta koji imaju države, izazov je s kojim se trebamo znati, htjeti i moći suočiti. Berlinska deklaracija iz 2020. je jasan pokazatelj tog pravca. Kao i nove direktive i uredbe koje je donijela EU (NIS2, CER....).
Umjetna inteligencija predstavlja i bojišnicu u kojoj se sukobljavaju interesi najvećih država svijeta. To se vidi iz brojnih primjera gdje nema sklada u razvoju umjetne inteligencije. SAD i EU rade na relativno jedinstvenom modelu, dok Rusija i Kina razvijaju „vlastite” umjetne inteligencije koje će biti u skladu s njihovim strategijskim ciljevima. Rusija će, kao što već radi i Kina, razvoj umjetne inteligencije okrenuti i prema jačoj i sveobuhvatnijoj kontroli, nadzoru te cenzuri medijskog prostora i brojnih komunikacijskih kanala.
Zbog straha od mogućih negativnih posljedica istraživanja i razvoja novih tehnologija ne trebamo i ne smijemo zaustaviti razvoj čovječanstva. Ako taj razvoj zaustavimo, nećemo moći ostvariti neke od ključnih ciljeva koji stoji pred nama u sljedećih nekoliko (klimatska uravnoteženost) te sljedećih 150-200 godina: naseljavanje drugih planeta.
Svi smo se imali prilike uvjeriti u kojoj mjeri dezinformacije, lažne informacije, teorije urote, mogu nanijeti štete cijelim zajednicama na primjeru pandemije korona virusa. naime, usporedo s mjerama koje su se širom svijeta poduzimale u zauzdavanju širenja korona virusa, širile su se i laži. sada s odmakom, nakon službenog završetka pandemije, možete li prokomentirati koji je bio glavni cilj takvih dezinformacija i lažnih vijesti i u kojoj je mjeri postigao svoj cilj?
Protuobavijesti (prema pokojnim profesorima T. Ladanu i M. Tuđmanu, to je hrvatski prijevod riječi dezinformacija) su jedna od najčešćih i najozbiljnijih prijetnja koje dolaze iz spektra hibridnih prijetnja s naglaskom na njihovu distribuciju modernim sustavima digitalnog komuniciranja, kao što su društvene mreže, aplikacije za mobilno komuniciranje te drugim, posebno digitalnim komunikacijskim kanalima i sredstvima. Njima se izravno utječe na procese donošenja odluka napadnute publike koja ih nije kao takve u stanju prepoznati. Kako bi suočavanje s njihovim negativnim posljedicama bilo učinkovito, nije dovoljno imati mrežnu stranicu na kojoj će se one prokazivati. Potrebno je osposobiti vlastite mogućnosti u prvome redu za strateško, a potom i za krizno, komuniciranje unutar vlastitoga informacijsko -komunikacijskog sustava i izvan njega. Potrebno je stvoriti mrežu stručnjaka i institucija na nacionalnoj i međunarodnoj razini, unutar i izvan sustava, neovisnih, relevantnih, pouzdanih i vjerodostojnih koji će zajedno s vodećim ozbiljnim medijima uočene i prepoznate protuobavijesti moći prepoznati i javno prikazati te njihove autore identificirati i prokazati.
U 2022. SOA je potvrdila 19 državno sponzoriranih kiber napada na ciljeve u RH. Uz trend rasta broja napada (2021. - 14 napada, 2020. - 12), povećan je i broj grupa koje napadaju ciljeve u RH. Napadači su uglavnom povezani s ruskim obavještajnim službama, a napadali su ponajviše državna tijela poput Ministarstva vanjskih i europskih poslova te Ministarstvo obrane. Možete li to prokomentirati?
S obzirom da je RH članica EU te saveznica u NATO savezu, izloženi smo rizicima kojima su izložene i druge njihove članice. U svakom slučaju mi moramo poduzeti dodatne napore jer digitalni kiber napadači stalno traže ranjivosti u sustavima. Kako nacionalnim tako i međunarodnim. I EU i NATO prepoznaju te prijetnje te rade na integriranju i jačanju obrambenih ali i razvoju odvraćajućih sposobnosti.
Foto: HRT/ZSF