Povodom Dana zaštitara i blagdana Svetog Mateja, Sindikat zaposlenih u zaštitarskoj djelatnosti održao je u Zagrebu okrugli stol s temom "Zaštitar - službena osoba". Događaj se održao 21. rujna, u prostorima Područnog ureda Gradske uprave Trešnjevka.
„S obzirom da svakim danom imamo sve više napada na zaštitare kao ovlaštene osobe, pritiska od zaštitara, pritisaka javnosti i nevjerice istih da zaštitari nisu službene osobe, želimo iznijeti stajalište zaštitara, institucija i javnosti o tome te izvidjeti opcije i mogućnosti o tome da zaštitari postanu službene osobe“, poručili su iz Sindikata.
Programom okruglog stola moderirao je tajnik SZZD-a Nikola Sraka. Predsjednica Sindikata Matea Hušnjak je podsjetila da je "s ciljem jačeg promicanja zaštitarske djelatnosti, početkom 2010. godine donesena odluka o obilježavanju Dana zaštitara u Hrvatskoj 21. rujna, na blagdan sv. Mateja".
„Zaštitari i dalje rade u teškim uvjetima, s brojnim prekovremenim satima. To nije tržišno ponašanje. Iako mi u tržišno ponašanje vjerujemo, Zakon se u privatnoj zaštiti ne poštuje. Imamo, recimo, mnogo umirovljenika koji rade prekovremene sate iako bi zakonski smjeli raditi samo pola radnog vremena, imamo ljude koji rade bez da su položili stručne ispite, obično kao recepcionari i čuvari, imamo ljude koji nemaju dovoljno znanja, koji nisu prošli obuke...“, rekla je Matea Hušnjak, predsjednica Sindikata.
Podsjetila je da je u Hrvatskoj do sada poginulo dvadesetak zaštitara na radnom mjest,u a još 15-ak kolega je umrlo na poslu. Hušnjak je govorila i o paradoksu da zaštitari nisu službene osobe i ne mogu dobiti taj status, iako mnogi od njih štite službene osobe. Status službene osobe, Sindikatu je važan jer bi se time, vjeruju, smanjio broj napada na zaštitare, s obzirom da bi napad na zaštitara kao službenu osobu automatski značio i veću kaznu za počinitelje.
Osvrnuvši se na nedavnu smrt zaštitara koji je napadnut na radnom mjestu u zagrebačkom automat klubu, NIkola Sraka je rekao da kao što svi ostali žele biti sigurni na radnom mjestu, jednako tako to žele i zaštitari: „Godinama se borimo za to da zaštitari postanu službene osobe, no bez uspjeha“.
Na skupu su kao gosti, koji su se uključili u raspravu, bili Ilija Jakić iz Policijske akademije, Marica Dodig-Rukavina i Josip Maršić iz Ravnateljstva CZ, Ivica Orač Šukelj iz Zaštite na radu, Dario Kovačević iz HGK, Ana Šarić i Julijana Kuliš iz Pravobraniteljstva te zaštitari Branimir Berend, Kristijan Bosanac i Dejan Perhart.
Kako je istaknuo Ivica Orač Šukelj ovaj vid zaštite zaštitara trebao bi biti reguliran propisima koji međutim nisu u domeni zaštite na radu. Inicijativa da zaštitar postane službena osoba pitanje je dio regulative koja regulira privatnu zaštitu, dok sami propisi zaštite na radu tu problematiku niti regiliraju, niti je mogu regulirati. Zakon o zaštiti na radu daje procjenu rizika i osnovni je dokument zaštite na radu, no bavi se organizacijom rada - mehaničkim, kemijskim i ostalim opasnostima na radu. Iz Ravnateljstva CZ napomenuli su da iako još nisu doneseni svi Pravilnici kao popratni dokmenti novog Zakona o privatnoj zaštiti na njima se radi, no postoje i stari Pravilnici koji još uvijek vrijede i po kojima se može postupati. Sraka je međutim dao primjer da iako u novom Zakonu stoji da zaštitar smije imati papar sprej, poslodavac mu ga je odbio osigurati s obrazloženjem da nije donesen Pravilnik.
Osvrnuvši se na posljednji slučaj ubojstva zaštitara, Sraka je istaknuo da iako je dotični imao zakonsku mogućnost upotrijebiti oružje, kada su se stvorili uvjeti za to, on više nije mogao izvaditi oružje, a uz to s obzirom da se radilo o skučenom i zatvorenom prostoru da ga je upotrijebio mnogao je i netko drugi stradati od odbijenog metka.
Marica Dodig-Rukavina je napomenula da će Pravilnik o procjeni ugroženosti na kojem se radi puno toga riješiti. Ustvari taj je Pravilnik gotov, no treba još proći javno savjetovanje.
Sraka je, pak, napomenuo da si je MUP sam zadao rok od godinu dana od donošenja Zakona za donošenje svih popratnih Pravilnika, no to nije ispoštovano, pa smatra da i država snosi dio odgovornosti za to što se događa zaštitarima.
Zaključeno je da bi u mjestima koja su od posebnog rizika kao što su kasina, automat klubovi, banke... trebala biti po dva zaštitara u smjeni, no tu se onda otvara nova problematika, a to je nedostatak radne snage. I tu dolazimo do drugog aspsurda - iako je na tržištu privatne zaštite primjetan manjak kadra, istovrememno ljudi se boje promijeniti posao i pristaju na svakakve zahtjeve poslodavaca.
Na skupu nije bio ni jedan predstavnik poslodavaca iako im je svima upućen poziv, što je iz Sindikata ocijenjeno žalosnim. U Hrvatskoj ima registriranih oko 17.000 zaštitara, no na tržištu ih radi preko 20.000. Spomenuti su provjereni slučajeve bolnice Rebro u kojem radi pet zaštitara bez licence kao i Ministarstva znanosti. Također je istaknuta i problematika toga što se inspekcija najavljuje za kontrolu i onda zaštitarska firma na prijavljeno mjesto stave licencirane zaštitare.
„Iz iskustva na terenu znam da je svaki četvrti zaštitar koji radi – bez licence“, rekao je zaštitar Kristijan Bosanac.
Mijo Jakić iz Policijske akademije je govorio o obuci zaštitara naglasivši da postoji prostor za poboljšanje obuke koju zqaštitari prolaze. „Postoji potreba za kontinuiranim stručnim usavršavanjem što trenutno ne postoji jer zaštitari nemaju obvezu provjera. Dakle, cjeloživotnog usavršavanja koje je danas nužnost, u zaštitarstvu nema“. (N.G.K.)