Sigurnosna industrija sve se više suočava s ozbiljnim strukturnim izazovima zbog rastuće nestašice kvalificiranih radnika. Taj manjak izravno utječe na sposobnost tvrtki da pravovremeno i pouzdano ispune zahtjeve svojih klijenata. Riječ je o problemu koji već sada ograničava tržišni potencijal brojnih pružatelja sigurnosnih usluga, a u budućnosti bi mogao ugroziti stabilnost cijelog sektora. Nedostatak kvalificiranih kadrova nije jednostavno pitanje broja zaposlenih – riječ je i o kvaliteti njihova stručnog znanja, praktične osposobljenosti i sposobnosti dugoročnog ostanka u sustavu.
Iskustva o kojima je riječ dolaze iz Njemačke, no riječ je o stanju koje je gotovo univerzalno u cijelom sektoru sigurnosti. Slični se problemi bilježe u većini europskih zemalja, a u Hrvatskoj je ovaj trend posebno izražen, osobito zbog dugotrajnih kadrovskih rupa, niskih plaća i negativne percepcije zanimanja u javnosti.
U praksi se to ogleda u sve češćim slučajevima gdje sigurnosne tvrtke ne mogu prihvatiti nove poslove ili ispuniti postojeće ugovore jer jednostavno nemaju dovoljno ljudi. Istodobno, sve je teže pronaći zaposlenike koji već posjeduju odgovarajuće kvalifikacije i iskustvo. Zbog toga je sve veći broj novozaposlenih koji tek započinju svoj profesionalni put u sigurnosti, što znači da je potreban dodatni trud i vrijeme za njihovu obuku i integraciju. U tom procesu često dolazi do propusta, a timski rad i interna kultura znatno trpe. To utječe na kvalitetu usluge i narušava dugoročne odnose s klijentima.
Poseban izazov predstavlja gubitak stručnog znanja kada iskusni djelatnici napuštaju tvrtku. Naime, njihovo poznavanje operativnih procedura, specifičnih lokacija i sigurnosnih rizika teško je nadoknadivo. U mnogim slučajevima, takvo znanje ostaje neformalno preneseno i nestaje s odlaskom pojedinaca, što otežava organizacijsku stabilnost i usporava kvalitetno uvođenje novih ljudi. Povrh toga, učestala fluktuacija zaposlenih dodatno slabi interne procese. Kad se zaposlenici prebrzo izmjenjuju, povjerenje među članovima tima se teško gradi, a kod povjerljivih zadataka to može dovesti do ozbiljnih sigurnosnih praznina.
Kako bi se premostili neki od ovih izazova, mnoge tvrtke sve više ulažu u tehnološka rješenja. Automatizacija, umjetna inteligencija i autonomni sustavi postaju sve dostupniji, osobito u zadacima koji se ponavljaju ili odvijaju u opasnim ili teško dostupnim okruženjima. Primjerice, autonomni nadzorni roboti mogu zamijeniti ljude u rutinskom patroliranju, čime se štedi radna snaga i smanjuje izloženost riziku. Ipak, upotreba takvih tehnologija otvara i nova pitanja. Potrebno je jasno definirati odgovornost, zaštititi privatnost podataka te razviti sustave koji će biti etički prihvatljivi i korisni zaposlenicima, a ne zamjena za ljudski doprinos. Bez stručnog vodstva, ovakve inovacije mogu stvoriti više problema nego koristi.
Važno je naglasiti da manjak stručnog kadra nije izolirana pojava ograničena na sigurnosnu industriju. On je posljedica šireg društvenog i gospodarskog okruženja, uključujući demografske promjene, promjene obrazovne strukture i percepciju rada u sigurnosnom sektoru. Sigurnosna industrija mora se pozicionirati kao atraktivno, stabilno i dugoročno održivo područje karijere. To uključuje poboljšanje radnih uvjeta, transparentne mogućnosti napredovanja, ulaganje u obrazovanje i osposobljavanje, ali i promicanje pozitivnog društvenog imidža ovog zanimanja.
Ako želimo osigurati dugoročnu stabilnost i kvalitetu sigurnosnih usluga, potrebna je koordinirana strategija na razini cijele industrije, ali i uz podršku obrazovnog i zakonodavnog sustava. Tehnološke inovacije mogu biti snažan alat, no bez kvalitetnih ljudi i njihove stručnosti neće biti moguće očuvati sigurnost kao temeljnu društvenu vrijednost. (E. A.)
Više na portalu Protector: Fachkräftemangel in der Sicherheitsbranche