Eugen Antić
Ministar znanosti, obrazovanja i mladih, Radovan Fuchs, nedavno je izjavio: „Ne bih rekao da se radi o pojačanoj agresivnosti nego možda o nešto većem interesu javnosti za neke slučajeve koji su se i dosada u suradnji s policijom, socijalnim ustanovama i školom rješavali.“ Nažalost, stvarnost nas demantira gotovo svakodnevno. Primjeri eskalacije nasilja, ne samo u školama već i u visokoškolskim ustanovama, ukazuju na duboko ukorijenjen problem koji zahtijeva hitnu intervenciju.
Sve češći slučajevi nasilja u obrazovnim ustanovama nisu samo odraz problema unutar školskih zidova, već su pokazatelj šire društvene krize. Mladi se suočavaju s brojnim pritiscima – od obiteljskih problema, preko utjecaja društvenih mreža, do opće nesigurnosti u društvu. Nedostatak sustavne podrške i prevencije dodatno pogoršava situaciju, a posljedice su vidljive u porastu agresivnog ponašanja i urušavanju povjerenja u obrazovni sustav.
Uz brojne društvene faktore, važnu ulogu igra i dostupnost oružja među mladima, ali i oslabljeni autoritet nastavnika koji često nemaju alate ni podršku za suočavanje s ovakvim izazovima. Upravo zbog ovoga, potrebni su nam hitni i konkretni koraci kako bismo vratili sigurnost u naše škole.
Alarmantni primjeri nasilja
Pogledajmo nekoliko konkretnih slučajeva iz proteklih dana:
- Student u Splitu prijetio pucnjavom na fakultetu – Nastava je otkazana nakon što je student otvoreno prijetio nasiljem. Ovaj slučaj alarmirao je i policiju, a čitava zajednica ostala je u šoku.
- Učenik u splitskoj osnovnoj školi donio nož – Osnovac je u torbi donio nož i hvalio se prijateljima, što je izazvalo strah među nastavnicima i roditeljima. Policija je uključena, ali postavlja se pitanje: Što je dovelo do ovakvog ponašanja djeteta?
- Dječak u Kaštelima uboden škarama – Trinaestogodišnji dječak napadnut je od strane vršnjaka koji ga je ubodom u prsa ugrozio život. Ovaj brutalan slučaj ostavlja nas bez riječi.
- "Lista smrti" u dalmatinskoj gimnaziji – Učenici su sastavili zastrašujući popis učenika i nastavnika koji su označeni kao potencijalne mete. Ovaj uznemirujući slučaj dodatno je naglasio potrebu za hitnim djelovanjem u sprječavanju nasilja.
- Manijak sa skalpelom ispred osnovne škole u Dubrovniku – U blizini osnovne škole u Dubrovniku, zaštitar je spriječio incident tako što je potjerao osobu koja se šetala sa skalpelom. Ispostavilo se da ovo nije prvi takav slučaj s istom osobom, što dodatno naglašava potrebu za stalnim nadzorom i brzim reakcijama na potencijalno opasne situacije.
Ako ove domaće primjere stavimo u kontekst, dodatno nas upozorava i nedavna tragedija iz Slovačke, gdje je učenik ubio dvije osobe u školi nožem, prethodno prijeteći nasiljem.
Također, prema izvještajima lokalnih medija, nasilni incidenti u školama bilježe značajan porast u posljednjih nekoliko godina. Od verbalnih prijetnji do fizičkih obračuna, škole se suočavaju s novim izazovima koje tradicionalni sustavi rješavanja problema ne uspijevaju spriječiti. Stručnjaci upozoravaju na utjecaj društvenih mreža koje često amplificiraju sukobe, kao i na sve veći pritisak na djecu i mlade zbog društveno-ekonomskih uvjeta i manjak adekvatne podrške u obrazovnom sustavu. Ovi slučajevi nisu izolirani incidenti nego simptom šireg društvenog problema koji zahtijeva multidisciplinarni pristup u njegovom rješavanju.
Porast agresije i urušavanje autoriteta
Jasno je da se ne radi samo o pojedinačnim slučajevima. Sve više prijava nasilja, urušavanje autoriteta nastavnika, rastuća agresivnost među mladima i sve viša prisutnost oružja u školama ukazuju na zabrinjavajući trend. Javnost sve više prepoznaje da sustav nije prilagođen suvremenim izazovima.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih najavilo je uvođenje operativnih djelatnika za sigurnost i civilnu zaštitu (ODS CZ) u škole, što je korak u pravcu povećanja sigurnosti. No, s obzirom na rastuće primjere nasilja, postavlja se pitanje: hoće li ova mjera biti dovoljna? Što ćemo učiniti ako nasilje eskalira do te mjere da javnost zatraži prisutnost naoružanih zaštitara u školama? Školski sustav mora predvidjeti sve moguće scenarije i osigurati da djelatnici poput ODS CZ budu adekvatno obučeni i spremni djelovati u različitim situacijama. Uvođenje novih mjera mora biti praćeno sustavnom analizom i praćenjem učinkovitosti kako bi se izbjeglo stvaranje iluzije sigurnosti bez stvarnih rezultata.
Neki od prijedloga koji se sve češće spominju uključuju:
- Prisutnost zaštitara u školama – Ova mjera mogla bi pružiti dodatnu sigurnost nastavnicima i učenicima, osobito u većim urbanim sredinama.
- Policijska patrola u blizini škola – Policijska prisutnost na vanjskim igralištima tijekom velikih odmora mogla bi djelovati preventivno i smiriti potencijalne sukobe.
- Interventne zaštitarske grupe – Uvođenje brzih sustava intervencije u slučaju nasilja, uključujući mobilne zaštitarske timove koji bi djelovali unutar i u neposrednoj blizini škola. Njihova prisutnost pružila bi osjećaj sigurnosti učenicima i nastavnicima, a istovremeno bi omogućila brzu reakciju na potencijalno opasne situacije.
- Rad na prevenciji – Psihološka podrška u školama mora postati standard, a edukacija o nenasilju i emocionalnoj pismenosti treba biti dio kurikuluma.
Dobre prakse iz drugih zemalja također nam mogu poslužiti kao inspiracija. Primjerice, Finska je uvela sveobuhvatan sustav podrške učenicima koji uključuje redovite radionice o nenasilju, te usku suradnju škola s lokalnom zajednicom i roditeljima. U nekim američkim državama, škole imaju školsku policiju koja se fokusira na prevenciju i izgradnju odnosa s učenicima, dok se u Japanu osigurava redovita obuka nastavnika o upravljanju konfliktima i emocionalnim krizama. Ove mjere mogle bi poslužiti kao smjernice za prilagodbu našem sustavu.
Dok ministar Fuchs tvrdi da je sve pod kontrolom, stvarnost ga jasno demantira. Sustav obrazovanja i sigurnosti mora hitno reagirati. U suprotnom, suočit ćemo se s daljnjom eskalacijom nasilja koja će ozbiljno ugroziti ne samo sigurnost nego i budućnost naše djece.