Prema najnovijoj Analizi sektora privatne zaštite koju je za potrebe Hrvatskog ceha zaštitara - strukovne zaštitarske komore, HGK - Udruženja istražnih i zaštitnih djelatnosti i časopisa "Zaštita" izradio Ekonomski institut Zagreb prosječan broj zaposlenih u privatnoj zaštiti puno je veći od prosječnog broja zaposlenih u ukupnom gospodarstvu. To ukazuje da ovim sektorom dominiraju srednja i velika poduzeća, dok je situacija obrnuta u ukupnom gospodarstvu gdje je oko 90 posto poduzeća mikro veličine. S druge strane, ukupno gospodarstvo je u 2022. zabilježilo veću stopu rasta ukupnih prihoda u odnosu na privatnu zaštitu, što ukazuje na nešto slabiju perspektivu oporavka privatne zaštite nakon pandemije COVID-19.
Ukupni prihodi sektora privatne zaštite u periodu od 2016. do 2020. rasli su brže od ukupnog gospodarstva RH, da bi se onda ovaj trend preokrenuo od 2021. do danas. Stopa rasta dobiti nakon oporezivanja je u razini ukupnog gospodarstva, što ukazuje na adekvatnu optimizaciju troškova, dostupnije resurse prilikom boljeg raspolaganja i planiranja obrtnog kapitala. No, prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenom je za oko 260 eura manja u privatnoj zaštiti nego u ukupnom gospodarstvu. Iako je u privatnoj zaštiti stopa rasta plaća vrlo komparabilna s ukupnim gospodarstvom, potrebno ju je uvelike povećati ukoliko se želi zatvoriti jaz i dostići hrvatski prosjek.
Analiza sektora privatne zaštite je prvenstveno usmjerena na poslovanje zaštitarskih poduzeća i obrta koja se uglavnom bave tjelesnom i tehničkom zaštitom osoba i imovine, kao najvažnijeg segmenta djelatnosti po ukupnom prihodu i broju zaposlenih. A kako se u tom 'muškom' zanimanju snalaze žene, provjerili smo razgovarajući sa zaštitarkama iz nekih od vodećih tvrtki privatne zaštite.
Zaštitarka Anamarija Lončar koja je zaposlena u Securitasu Hrvatska u zaštitarstvu radi četiri godine i tri mjeseca. Prvo radno mjesto u firmi joj je bilo na porti Glavnog remontnog kruga Crosco gdje je radila šest mjeseci. Nakon toga je tražila premještaj u Pratnju novca kao manipulant/teklić, a vremenom je postala pratitelj, pa vozač tako da danas može raditi na svakoj poziciji u pratnji novca.
Securitas je prva tvrtka privatne zaštite u kojoj je počela raditi, a prije zaposlenja u Securitasu nije mala iskustva u zaštitarstvu te je upravo tu položila licencu za zaštitara.
Slabije i lakše mete?
„Trenutno radim na poziciji interventnog zaštitara pratnje novca. Posao mi je izaći na kvarove i samostalne servise bankomata, pametnih sefova i smart uređaja s kojima radimo, kao i izlaske sa serviserima ako je mehanički kvar koji samostalno ne možemo riješiti. Po potrebi sam vozač ili manipulant u blindiranom vozilu gdje obavljam posao pratnje. Taj posao podrazumijeva punjenje bankomata, pražnjenje smart uređaja, pametnih sefova, pražnjenje dnevno noćnih trezora, dovoz i odvoz novca za poslovnice te pratnju vrijednosnih papira i dragocjenosti“, objašnjava Anamarija.
Dodaje da je posao zaštitara u pratnji novca dosta zahtjevan za ženu i ponekad težak jer se radi o zadacima koji zahtijevaju dobru i psihičku i fizičku spremu.
„Prvenstveno je problem što kao žena možete podići i odnijeti manje tereta nego što to mogu muške kolege zbog svoje snage, građe tijela, veličine ruku i visine. No, na koncu ni to nije problem u odrađivanju posla jer kolege uvijek pomognu. Rekla bih da je ženama u tom poslu psihički teže zbog okoline koja nas smatra slabijom i lakšom metom pa često bude glupih pitanja i predrasuda na temelju spola“, kaže naša sugovornica iz Securitasa.
Obavljajući svoj posao srela se s predrasudama i neprimjerenim komentarima, kaže toga uvijek ima, gotovo svakodnevno, ali se naučila isključiti i ignorirati dobacivanja ili ih jednostavno prihvati kao zezanciju.
Incidenti prilikom obavljanja posla nisu joj strani: „Bilo je par situacija gdje su nas verbalno i unošenjem u lice napadale osobe pod utjecajem alkohola i droga, ali nikad nije došlo do fizičkog obračuna ili napada oružjem jer smo uspjeli razgovorom smiriti situaciju u kojoj smo se našli“.
Edukacije tijekom cijelog radnog vijeka
Porastu žena u zaštitarstvu koji je evidentan, razlog je po njenom mišljenju prvenstveno nedostatak radne snage. „No, i neke pozicije u zaštitarstvu predstavljaju relativno jednostavne radne zadatke, primjerice, rad na lokacijama i recepcijama nije fizički naporan i zna biti dosta zanimljiv i relativno lagan. S druge strane porast žena u zaštitarstvu leži i u činjenici da je sve veća potreba za djelatnicima koji su spremni educirati se tijekom svojeg radnog vijeka“, kaže Anamarija Lončar te dodaje da je pratnja novca nešto fizički teža za ženu pa je donedavno bila jedina žena u pratnji.
Sa svojim kolegicama iz kompanije nema previše kontakata jer je većinom na terenu, no kada se sretnu u dobrim su odnosima. I u drugim firmama privatne zaštite se čuje s par kolegica i u dobrim je odnosima s njima i privatno.
„Zaštitarstvo je dosta povezano s mojim životom. Otac je radio kao zaštitar veći dio mog djetinjstva i priznajem da me je uvijek nešto vuklo prema tom poslu prilikom odrastanja. Tako da mogu reći da je na neki način posao u zaštitarstvu moj životni poziv i odabir“, zaključuje Anamarija Lončar.
Securitas Hrvatska trenutno broji 2180 zaposlenih od čega je 490 kolegica i 1690 kolega. „Prošle godine, u postotku od ukupnog broja zaposlenih, žene su činile 22 posto, a ove godine čine 22,4 posto. Želimo i nastojimo povećati broj žena u našoj kompaniji, a to su i nastojanja u cijeloj Securitas grupi“, saznajemo od Mirele Bartolić, voditeljice marketinga i komunikacija u Securitasu Hrvatska.
Svi imamo svoje prednosti i mane
Ante Perčin, član Uprave Sokol Securityja nam kaže da je u Sokolu zaposleno 18 posto ženskih izvršitelja, a Dijana Kovačić jedna je od njih. Zaposlena u tvrtki Sokol Security od 1994. godine, točno toliko godina radi i u zaštitarstvu. Njena prva radna mjesta obuhvaćala su čuvanje muzeja, rad na recepciji, ali i detektivski posao u trgovinama te osiguravanje javnih događanja kao što su utakmice i koncerti.
„Sokol je moja prva i zadnja zaštitarska firma; zaposlila sam se u Sokol Šafraniću, sadašnjem Sokolu, odmah nakon završetka srednje škole“, kaže Dijana koja trenutno radi na radnom mjestu dispečera operatera u operativnom centru (CDS).
„Brinem o alarmima koje zaprimam s područja cijele Republike Hrvatske na koje šaljem intervencije te komuniciram sa strankama koje koriste naše usluge, kao i s djelatnicima MUP-a“, pojašnjava. Na pitanje je li zaštitarski posao (pre)zahtjevan za žene, odgovara da je to definitivno pitanje koje zahtijeva mnogo razmišljanja te će na njega svatko drugačije odgovoriti: „Ne mogu osuditi niti ženski niti muški spol; svi imamo svoje prednosti ili mane na koje se treba obratiti pažnja, no mislim da zaštitarski posao nije zahtijevan za žene te se mogu odlično uklopiti. Razlika ovisi od pojedinca do pojedinca“, pojašnjava.
Od strane svojih kolega nikada nije doživjela negativna iskustva niti predrasude jer, kako napominje, njihovo okružje je kolektivno i prijateljski nastrojeno. „Na samom početku rada u Sokolu bilo je blagih predrasuda klijenata, no vremenom sam uspješno razbila njihove loše stavove i iskazala se“, kaže Dijana Kovačić. U svojoj se karijeri susrela s nizom incidenata i to tijekom obavljanja detektivskih poslova gdje je dolazilo do verbalnih sukoba.
Volja i karakter
Smatra da se sve više žena počelo upuštati u zaštitarske poslove iz svojih vlastitih strasti, barem je tako u njenom slučaju. „Iako mnogi još uvijek smatraju kako je ovaj posao previše izazovan za žene , nije sve u pitanju snage, nego i volje te snažnog karaktera što mnoge žene, uključujući i mene, posjedujemo“, tumači Dijana koja je upravo u zaštitarskim vodama stekla i brojne kolegice s kojim dijeli i prijateljske veze. „Naša firma povezana je i s drugim zaštitarskim tvrtkama diljem RH što mi omogućava kontakt s drugim djelatnicama, trudim se biti otvorena i prijateljski nastrojena no ne mogu reći da s njima imam razvijeno prijateljstvo kao što imam s kolegicama u firmi u kojoj radim“, objašnjava.
Za sebe kaže da je oduvijek adrenalinski fanatik koji uživa u osjećaju odgovornosti, ali i opasnosti. „Moj životni san bio je raditi u policiji, no nažalost tijekom moje mladosti to nije bila mogućnost jer tada žene nisu primali upravo jer su se smatrale slabijima. No sada mogu sa sigurnošću reći kako sam se pronašla u ovome poslu i kako nikada ne bih odustala od mogućnosti koje mi je pružio. Nisam sigurna je li to samo pitanje navike koju sam stekla odlazeći gotovo svaki dan na posao u zadnjih 29 godina, no sigurna sam da mi je ovaj posao urezan duboko u dušu“, pomalo poetski kaže Dijana.
Snježana Čergar, zaštitarka iz tvrtke Klemm Sigurnost, u zaštitarstvu radi preko 20 godina. Tijekom dva desetljeća radila je na svim poslovima privatne zaštite. Od ukupnog broja trenutno zaposlenih u Klemm Sigurnosti, kojih je 1200, 20 posto je žena.
„Prvo radno mjesto u zaštitarstvu mi je bilo u Klemm Sigurnosti, zatim sam bila zaposlena u nekoliko zaštitarskih tvrtki, a sada sam ponovno zaposlenica Klemm Sigurnosti“, opisuje svoj poslovni put. Trenutno radi na porti jedne veće tvornice. Glavna zadaća na objektu joj je kontrola ulaska i izlaska vozila i ljudi, te kontrola i nadzor situacija koje utječu na sigurnost osoba i imovine.
Žene jednako dobro obavljaju zaštitarski posao
„Ne smatram da je zaštitarski posao prezahtjevan za žene. Iako činimo manji broj u zaštitarstvu, žene jednako dobro obavljaju taj posao, s punom pažnjom i posvećenosti poslu i zadaćama. U nekim situacijama žena reagira drukčije od muškarca i vrlo često upravo takvom drukčijom reakcijom zaustavi moguću eskalaciju problema“, pojašnjava Snježana.
Iako je žalosno da se ovako nešto uopće događa u 21.stoljeću, još uvijek postoje predrasude i komentari. Snježana Čergar ih nastoji ignorirati i raditi svoj posao najbolje što može. No, kaže da je puno veći broj onih koji se prema ženama u zaštitarstvu odnose s poštovanjem i uvažavanjem, kako kolega tako i klijenata i građana.
Snježanu Čergar raduje općenit porast broja žena u zaštitarskoj branši: „Iako, govoreći iz dugogodišnjeg iskustva u ovom poslu, žene se često 'zagriju', ali ubrzo shvate da ovaj posao nije za njih pa odu iz zaštitarstva. S druge strane, ugodno je raditi s kvalitetnim kolegicama jer se dobro razumijemo, često i bez puno riječi. Posebice to dolazi do izražaja u grupnim osiguranjima kad je gužva“. Snježana ima nekolicinu kolegica u firmi s kojima je u svakodnevnom kontaktu i kako kaže, kojima bi i život povjerila jer izuzetno kvalitetno rade svoj posao. U kontaktu je i s kolegicama iz prethodnih tvrtki u kojima je radila, čuju se i vide povremeno pa razmijene pokoju riječ i iskustva na kavi.
Opasne situacije tijekom obavljanja posla ni nju nisu zaobišle, no srećom, s pozitivnim ishodima na kraju.
„S obzirom na to da sam u zaštitarstvu preko dvadeset godina i uživam radeći ovaj posao, vjerujem da moj poziv jest zaštitarstvo“, zaključuje.
Nataša Gajski Kovačić
(Članak je objavljen u okviru programa poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije)
(Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora)