Vitomir Begović
Danas u ponoć završava e-savjetovanje o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini, kojim se još jednom namjerava i pokušava ograničiti rad u toj djelatnosti, odnosno rad nedjeljom. Već godinama slušamo najave, razloge, pokušaje, pogreške, probleme i načine kako zatvoriti trgovine nedjeljom. Glavna je to medijska tema, glavnu riječ vode političari, a izostaje sveobuhvatan pogled na pitanje radnog vremena u cjelini, i to ne samo u jednoj djelatnosti.
Pitanje radnog vremena (redovni rad, prekovremeni rad, rad blagdanima, neradnim danima, dodatni rad, pripravnost, noćni rad, dostupnost nakon radnog vremena, dežurstvo, rad od kuće, rad na izdvojenom mjestu rada,...) zbog niza razloga potrebno je sagledavati, regulirati, evidentirati i nadzirati u cjelini te obuhvatiti sve zaposlene.
Problematika radnog vremena ne može se izolirano promatrati i regulirati samo kad je u pitanju rad nedjeljom, i samo u jednoj djelatnosti. Hoće li nakon ovoga slijediti i reguliranje radnog vremena nedjeljom i u drugim djelatnostima? Možda u Zakonu o gradnji (vidljivo je da radnici nedjeljom rade na gradilištima), Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti,…? Radno vrijeme s aspekta sigurnosti i zdravlja na radu važno je kao temeljno ljudsko i radno pravo za svakog radnika, neovisno o djelatnosti u kojoj radi i poslovima koje obavlja. Stručno i analitičko sveobuhvatno sagledavanje i reguliranje pitanja radnog vremena, uvjeta rada, sigurnosti i zdravlja na radu podrazumijeva muldisciplinarni pristup i jedan propis (sada umjesto racionalizacije propisa i normi ide se ka povećanju i reguliranju istovjetne materije u različitim propisima).
I o tome Vlada i Hrvatski sabor moraju voditi računa prilikom predlaganja i donošenja pojedinih propisa. Uz to, potrebne i opravdane javne institucije koje u razvijenim zemljama znanstveno i stručno proučavaju i usmjeravaju mjere prevencije na području sigurnosti i zdravlja unapređujući uvjete na radu u Hrvatskoj su na prečac preko noći "prestale s radom", a sada se u drugom području najavljuje osnivanje nove uz razne postojeće institucije (npr. Agencije za nadzor aktivnosti i rezultata državnih tvrtki!).
Nema uspješnog gospodarstva bez zdravog i sigurnog radnog mjesta, i to mora biti prvo
Europska direktiva o radnom vremenu još je 2003. ograničila maksimalni tjedni rad na 48 sati s prekovremenim satima. U Njemačkoj propisani radni tjedan traje 35,6 sati, radnici dnevno mogu maksimalno raditi 10 sati, a tjedno s prekovremenim satima maksimalno 48 sati. Istovremeno ove godine 86 posto Islanđana već je prešlo na kraće radno vrijeme ili je steklo pravo pregovarati o tome, nakon što je velika studija pokazala da je kraći radni tjedan poboljšao dobrobit te smanjio stres i izgaranje bez žrtvovanja produktivnosti.
Pravo na isključenje izvan radnog vremena je sastavni i važan dio potrebne regulative ukupnog radnog vremena, a to za sada Vlada ne predlaže u najavljenim izmjenama radnog zakonodavstva, kao i niz drugih pitanja. Dodatni problem je poštivanje važećih propisa i nadzor. Vođenje kadrovske evidencije i prijava radnog vremena zaposlenika uređuje se u Povelji Europske unije o temeljnim pravima.
Povelja pruža okvir za uređenje temeljnih prava građana Europske unije pa tako i okvir vezan za zaštitu prava radnika. Između ostalog, u članku 31. Povelje definirano je: “Svaki radnik ima pravo na ograničenje najduljeg radnog vremena, na dnevni i tjedni odmor te na plaćeni godišnji odmor.”
Osim navedene Povelje, Direktiva o organizaciji radnog vremena (Direktiva 2003/887EZ) detaljnije uređuje i definira pojedine dijelove vezane za rad. Primjerice, definirana je potreba da zaposlenici imaju pravo na dnevni, tjedni i godišnji odmor, najdulje tjedno radno vrijeme te ograničenja vezano za noćni rad. Kako bi se ujednačila primjena ovih pravila, Europski sud u svojoj presudi naveo je da je evidencija radnika i prijava radnog vremena obvezatna za sve poslodavce u državama članicama Europske unije.
Dakle, presuda Europskog suda ima izravan učinak na države članice i nužno je provesti ovu odluku u zakonodavstvima svih država članica, posebno vodeći računa o Povelji Europske unije o temeljnim pravima i Direktivi o organizaciji radnog vremena. Polazeći od navedenoga u Hrvatskoj Zakon o radu i Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, reguliraju da su poslodavci dužni voditi evidenciju o zaposlenicima te su dužni osigurati dokaz vođenja evidencije o radnicima i o radnom vremenu.
Pravilnik detaljno navodi koji se podaci moraju evidentirati kada je riječ o evidenciji rada i prijavi radnog vremena. Evidencija se mora voditi uredno, razumljivo i ažurno, te je poslodavac dužan omogućiti zaposleniku uvid u evidenciju. U slučaju da poslodavac ne vodi evidenciju o zaposlenicima i o radnom vremenu zaposlenika, izlaže se velikim kaznama u slučaju potencijalnih tužbi zaposlenika i/ili inspekcijskog nadzora. Naime, Zakon o radu definira nepropisno vođenje evidencije o zaposlenicima kao najteži prekršaj poslodavca i u čl. 229 predviđa novčanu kaznu za pravne osobe od 61.000 kn do 100.000 kuna. Tako je u propisima, a tako bi trebalo biti i u praksi u uređenim državama, u kojima se poštuje dostojanstvo radnika, i u kojima postoje efikasni mehanizmi kontrole.
Međutim, u Hrvatskoj je porastao broj zaposlenih na više od 1,620.000 s tendencijom daljnjeg rasta, i to je pozitivno.Ali, istovremeno u padu je broj inspektora za radne odnose kao i za zaštitu na radu. Ne primjenjuje se preporuka ILO da na svakih 10.000 zaposlenih treba biti jedan inspektor rada. Popunjenost radnih mjesta inspektora za radne odnose je 75 posto u odnosu na sistematizaciju a kod zaštite na radu svega 68 posto !I taj broj dalje se smanjuje.
Zato je nužno da Vlada donese odgovarajuće odluke, kako bi se riješio ovaj problem. Reorganizacijom poslova i nadležnosti,te raznih preklapanja poslova unutar ministarstava i tijela državne i regionalne uprave i samouprave moguće je preraspodjelom kadrovskih resursa i odgovarajućom edukacijom, osigurati potrebno ekipiranje inspekcije za rad i zaštitu na radu. Bez rješavanja tog pitanja teško je očekivati primjerenu primjenu propisa. Ukoliko ovome pridodamo i činjenicu da nedostaje 50 timova medicine rada u odnosu na propisani standard HZZO, onda situacija postaje krajnje alarmantna i zahtjeva neodložnu akciju nadležnih i odgovornih.
Zašto je važno ukupno radno vrijeme i radno opterećenje?
Duži rad može uzrokovati zdravstvene probleme, bolovanja, veće izdatke zdravstvenog sustava, manja primanja i narušavanje ravnoteže privatnog i poslovnog života. Potrebno je ukazati da je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila kako je 2016. godine, prema procjenama WHO i Međunarodne organizacije rada, 745.000 radnika preminulo od moždanog udara i srčanih bolesti kao posljedice prekovremenog rada i predugog radnog vremena. U usporedbi s 2000. godinom, to je rast od 29 posto. Točnije, 398.000 radnika umrlo je od moždanog udara, a 347.000 od srčanih bolesti kao posljedice rada od najmanje 55 sati tjedno. Istraživanje je pokazalo kako, u odnosu na rad od 35-40 sati tjedno, rad od 55 i više sati tjedno povećava rizik od moždanog udara za 35 posto te srčanih bolesti za 17 posto.
Nadalje, studija Eurofounda tvrdi da oni koji rade u više radnih odnosa u prosjeku rade duže, što se negativno odražava na njihovo zdravlje i dobrobit. Istraživanje pokazuje da oni koji rade više poslova u prosjeku rade duže ;48 sati ili više tjedno i više od 10 sati dnevno. Osim toga, njihovo je radno vrijeme netipično, jer često rade noću, subotom i nedjeljom. Sve to ima negativne posljedice za njihovo zdravlje i dobrobit, na primjer, povećani rizik od kardiovaskularnih bolesti, umora, problema sa spavanjem, anksioznosti, depresije, gastrointestinalnih problema. Potonje se odražava i na slabe mogućnosti usklađivanja radnog i privatnog života.
Psihosocijalni rizici i stres na radnom mjestu spadaju među najveće i najvažnije izazove u pogledu sigurnosti i zdravlja na radu. Otprilike polovina svih radnika u EU-u smatra da je stres povezan s radom zajednički izazov s kojim se suočavaju na radnom mjestu. Više od četvrtine svih radnika navodi da doživljava stres povezan s radom tijekom cijelog ili većeg dijela radnog vremena. Najčešće navedeni uzroci stresa na radnom mjestu uključuju nesigurnost radnog mjesta, dugo ili neredovito radno vrijeme, prekomjerno radno opterećenje te uznemiravanje i nasilje na radnom mjestu. Na gotovo 80 posto radnih mjesta u državama članicama EU utvrđeno je prisustvo barem jednog čimbenika psihosocijalnih rizika unutar dotične organizacije.
Na problem trenda rasta broja radnika s akutnim ili kroničnim bolestima u prostorijama ili na prostorima poslodavaca te teškim ozljedama i smrtnim ishodima, u svojem izvješću za 2018. godinu upozorio je Inspektorat rada te zatražio od ministarstava nadležnih za rad i zdravlje da poduzmu odgovarajuće mjere za smanjenje ovih pojava, ali prema dostupnim informacijama reakcija je izostala.
Zdravstvene probleme do kojih dolazi zbog rada trebalo bi prepoznati kao usporene nesreće koje često imaju jednako teške, a ponekad čak i teže posljedice od mnogih uobičajenih nesreća. Problemi sa zdravljem obično se : razvijaju postupno, teško ih je uočiti, dugotrajni su, teško je utvrditi njihov uzrok, često nisu službeno dijagnosticirani. U Hrvatskoj je u razdoblju od 2018. do 2021. smrtno stradalo na radu 215 radnika od čega je njih 90 preminulo na radnom mjestu!
22. nacionalna konferencija "Izazovi za sigurnost i zdravlje na radu 2023"
Hrvatskoj treba proaktivan sustavu osiguranja zdravlja na radu (bonus/malus), kojeg sada nema, jer se ubire doprinos kao porez. To je itekako važno pitanje i za gospodarske subjekte, pa bi bilo logično da se resorno ministarstvo gospodarstva aktivno uključi u promjenu modela.
Kod reguliranja radnog vremena radnika nužno je uključiti povećane rizike za zdravlje i sigurnost radnika, koji moraju biti prioritet za prevenciju i zaštitu radne populacije.Aktualne preložene izmjene i dopune Zakona o radu koje su u fazi pripreme za II čitanje u Hrvatskom saboru nisu na tom tragu. Naprotiv. Moguće je da će i radnici u trgovini i ako prođe sadašnji prijedlog biti „oslobođeni“ rada nedjeljom, ali će imati drugu mogućnost dodatnog rada, ili drugi način radnog opterećenja (call centri, online prodaja, rad u skladištu, rad od kuće, dostava,...).
Poslodavci, rukovoditelji ljudskih resursa, stručnjaci zaštite na radu, ovlaštenici poslodavaca, povjerenici radnika za zaštitu na radu, predstavnici sindikata i radničkih vijeća o nizu aktualnih tema moći će se informirati i saznati o primjerima dobre prakse na predstojećoj tradicionalnoj 22. nacionalnoj konferenciji "Izazovi za sigurnost i zdravlje na radu 2023", okruglom stolu i pratećim radionicama 7,8 i 9.prosinca 2022. u Zagrebu (više na: www.skup-znr.zirs.hr). Znanje je moć u promicanju sigurnih i zdravih radnih uvjeta, pa je ovu priliku potrebno iskoristiti.
Bez smrtnih slučajeva do 2030.
Povjerenik Europske komisije za zapošljavanje i socijalna prava Nicolas Schmit rekao je: "Radnici imaju pravo na visoku razinu zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, što je istaknuto u 10. načelu europskog stupa socijalnih prava. Biti zdrav na radnom mjestu ne odnosi se samo na fizičko stanje, nego i na mentalno zdravlje i dobrobit radnika".
Deklaracija u povodu stogodišnjice MOR-a usvojena na Konferenciji 2019.godine ističe da su „sigurni i zdravi uvjeti rada ključni za dostojanstven rad. Zaštita zdravlja i sigurnost na radu moraju biti prepoznati kao pravo svih.Svaki bi radnik trebao imati pravo na zaštitu i primjerene uvjete rada.“
U povodu prisjećanja na preminule radnike i pokretanja kampanje „Bez smrtnih slučajeva do 2030.“, Europska konfederacija sindikata u svojem proglasu između ostalog upozorava: „Dugi radni sati i psihološki pritisak na poslu uzrokuju srčane bolesti, moždani udar, depresiju i samoubojstvo. Opterećujući poslovi, ponavljajući pokreti i podizanje teških predmeta uzrokuju bolove u leđima i druge poremećaje mišićno-koštanog sustava te posljedično uzrokuju depresiju i nesposobnost obavljanja posla. Novi izazovi za zdravlje i sigurnost pojavljuju se zbog ekstremnih vremenskih uvjeta i temperatura te klimatskih promjena; novih oblika rada izvan tradicionalnih radnih mjesta kao što je ubrzano rastući rad od kuće i platformski rad.“
Ukupno radno vrijeme i opterećenje jedno je od važnih pitanja.Ministarstvo gospodarstva i Vlada imaju zadaću sagledavati širu sliku. Nema ravnoteže privatnog i poslovnog života bez reguliranja ukupnog radnog vremena u svim djelatnostima a to je moguće učiniti radnim zakonodavstvom za sve zaposlene, reguliranjem specifičnosti (uključivo i pravične naknade) dijalogom i kolektivnim ugovorima između udruga poslodavaca i sindikata, primjenom načela društveno odgovornog poslovanja (postoje razni kodeksi, treba ih dosljedno primjenjivati) te efikasnim inspekcijskim nadzorima i sankcijama.
Udruge poslodavaca i sindikata i postoje kako bi se bavile tim pitanjima preuzimajući prava,obveze i odgovornosti radi uspostave ravnoteže između rada i kapitala.Vrijeme je da u Hrvatskoj konačno nakon više od 30 godina samostalnosti u praksi socijalni partneri potvrde svoju zrelost, ne očekujući i tražeći intervenciju zakonodavca, u onim pitanjima u kojima imaju slobodu zastupajući svoje članstvo regulirati određene interese.
Samo sigurni i zdravi radnici čine uspješne tvrtke i organizacije!