Vitomir Begović
Nakon tragičnog događaja u zagrebačkoj osnovnoj školi Prečko, pokrenuto je pitanje sigurnosti u obrazovnim ustanovama, skazani su zahtjevi roditelja za poboljšanjem sigurnosnih mjera i zaštitu prava učenika, roditelja i školskih djelatnika.Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih izradilo je Protokol o kontroli ulaska i izlaska u školskim ustanovama koji je izrađen s ciljem osiguravanja veće sigurnosti u školskim ustanovamate, najavljerna je dopuna sistematizacije, edukacija i zapošljavanje osoba zaduženih za sigurnost.Grad Zagreb odlučio je u drugom polugodištu zaposliti zaštitare, a raditelji traže i postavljanje mehaničkih sigurnosnih sustava i sigurnosnih kamera, te ograđena dvorišta svake škole i vrtića.
Protokolom je određeno da će svaka školska ustanova formirati školski sigurnosni tim koji se sastoji od ravnatelja, pedagoga/psihologa, učitelja/nastavnika i drugih radnika te predstavnika roditelja, a koji će na redovitim sastancima analizirati potencijalne sigurnosne prijetnje i evaluaciju mjera.
Na sastanke sigurnosnog tima mogu biti pozvani predstavnici osnivača, policije, civilne zaštite, socijalnog rada, zdravstva i drugih relevantnih dionika, a u Protokolu je također navedeno kako je međuresorna suradnja s relevantnim dionicima obvezan i ključni element sigurnosnog sustava školske ustanove.
Znakovito je da se nigdje ne spominje Odbor za zaštitu na radu, stručnjak zaštite na radu, ovlaštenik poslodavca i povjerenik radnika za zaštitu na radu,koj imaju značajnu ulogu u području sigurnosti propisanu zakonom i podzakonskim aktima,a internim aktima isto je moguće ovisno o okolnostima konkretizirati i proširiti.
Djelovanje Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu
Izostalo je i ovom prilikom djelovanje Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu, koje kao savjetodavno tijelo Vlade, treba izvršavati svoju temeljnu zadaću:kritički vrednovati sustav i politiku zaštite na radu te o svojim nalazima i zaključcima izviještavati ladu Republike Hrvatske, koja ima obvezu sustavno pratiti stanje u području zaštite na radu u Republici Hrvatskoj te uz savjetovanje s predstavnicima poslodavaca i radnika utvrđivati, predlagati, provoditi i sustavno preispitivati politiku zaštite na radu te predlagati izmjene zakonodavstva radi unapređivanja sigurnosti i zaštite zdravlja radnika.
Značajno je naglasiti da je zahvaljujući angažiranju obrazovnih sindikata udruženih u središnjicu Maticu hrvatskih sindikata, u sklopu projekta financiranog iz Europskog socijalnog fonda provedena prije šest godina temeljita edukacija na području svih dijelova Hrvatske povjerenika za zaštitu na radu iz osnovnih i srednjih škola, te fakulteta i veleučilišta s ciljem poboljšanja i unapređenja djelovanja predstavnika radnika u jačanju mjera sigurnosti u radnom okruženju.
Primjera radi u protokolu se navodi da su „školske ustanove obvezne provoditi simulacije evakuacije i drugih kriznih situacija najmanje dva puta godišnje“, što je i do sada bila opća obveza najmanje jedanput godišnje, a poželjno je više od propisanog minimuma. Je li se to do sada i kako provodilo ostaje za analizu, i poučak.
Međutim, potreba je podsjetiti i na širi aspekt sigurnosti,kako bi se sveobuhvatno pristupilo njegovom rješavanju.
Pitanje sigurnosti u obrazovnim ustanovama ujedno je i pitanje organizacije i provedbe mjera zaštite na radu (sigurnosti na radu i zdravlja na radu), tj.provedbe odredbi Zakona o zaštiti na radu i podzakonskih propisa,što uključuje i obvezu procjene rizika u svakoj pojedinoj ustanovi,na svakom mjestu rada, i temeljem toga utvrđivanje odgovarajućih mjera prevencije i zaštite.
Postavlja se i pitanje koliko su pitanja tehničke sigurnosti prisutna prilikom projektiranja ,izgradnje, dogradnje ili obnove obrazovnih ustanova,što bi trebao biti redovni, neizostavni i ključni dio primjene preventivnih mjera.
Mnogo je stresora povezanih s mjestom rada u obrazovnim ustanovama , a među najčešće pripadaju nedostatna društvena potpora na radnom mjestu , i antisocijalna ponašanja na radnom mjestu (uznemiravanje, agresija, zlostavljanje i dr.).
Procjena rizika temelj je pristupa za sigurnost u radnom okružju a time i javnim ustanovama.Ako se postupak procjene rizika, kao početni pristup upravljanju sigurnošću i zdravljem, ne provodi pravilno ili se uopće ne provodi, malo je vjerojatno da će se utvrditi ili uvesti odgovarajuće preventivne mjere.
Zato je obveza i odgovornost svakog poslodavca i u obrazovnoj ustanovi da donese uz sudjelovanje stručnih osoba i radnika dokument procjene rizika.Pravilna procjena rizika između ostalog uključuje provjeru uzimaju li se u obzir svi relevantni rizici (ne samo oni koji su trenutačni ili očiti), provjeru učinkovitosti donesenih sigurnosnih mjera, evidentiranje ishoda procjene i redovitu provjeru procjene kako bi bila ažurirana.
Konkretne mjere
Dakle, problematiku sigurnosti u školama potrebno je razmatrati i poduzimati konkretne mjere polazeći od navedenog propisanog stručnog i cjelovitog pristupa.
Ponaprije nužno je analizirati da li obrazovne ustanove ispunjavaju propisane uvjete u području organizacije i provedbe mjera zaštite na radu, kako bi se isto uskladilo s propisima i konkretnim uvjetima.Prema neposrednim saznanjima zasigurno je da u određenim ustanovama ovo pitanje nije primjereno riješeno.Često puta izgovor je bio nedodtatak sredstava,nemogućnost rasporeda postojećih ili zapošljavanja stručnih kadrova i sl.
Poslodavci (ravnatelji ) su odgovorni za organizaciju i provedbu mjera sigurnosti i zaštite zdravlja na radu, a time i prevenciju od nasilja i uznemiravanja na radu,kao i opću sigurnost svih osoba koje se nalaze u prostorima obrazovnih ustanova, pri čemu je moguće i potrebno uvijek internim aktima propisivati i primjenjivati višu razinu mjera zaštite od minimalno propisanih.
Dobrobit, zaštita i sigurnost učenika moraju biti bez kompromisa prioritet i zajednička odgovornost nadležnih institucija,pri čemu je dodatna zadaća Vlade da u ovom i drugim slučajevima osigura kadrovsko ekipiranje i učinkovito funkcioniranje inspekcije zaštite na radu.
Radno okruženje u kojem zaposlenici osjećaju podršku, razumijevanje i uvažavanje ima ključan utjecaj na njihovo zadovoljstvo poslom i njihov radni učinak. Održavanje sigurnog radnog prostora zahtijeva kontinuirano praćenje i evaluaciju sustava sigurnosti te prilagodbu prema promjenama u radnim dinamikama i zakonodavstvu. Organizacije koje aktivno ulažu u izgradnju sigurnog radnog okruženja ne samo da čuvaju svoje najvažnije resurse - zaposlenike, već stvaraju temelj za povjerenje, sigurnost i potvrđuju svoju društvenu odgovornost.
Potreba je osnažiti normativno i praktično djelovanje na prevenciji svih oblika nasilja u društvu.
U lipnju 2019., na stotoj konferenciji Međunarodne organizacije rada, usvojena je Konvencija o nasilju i uznemiravanju (br. 190) i njezina prateća preporuka (br. 206).Globalna zajednica jasno je dala do znanja da se nasilje i uznemiravanje u svijetu rada neće tolerirati i da moraju prestati.
Nasilje na radnom mjestu označava svaki incident u kojem je osoba zlostavljana, u kojem joj se prijeti ili je napadnuta u okviru obavljanja radnih zadataka. Ono može prouzročiti psihološku i fizičku bol zaposlenicima. Osim toga, može rezultirati znatnim socio-ekonomskim gubicima za same zaposlenike, ali i organizaciju,uključivo i njihove obitelji i bližnje.Zato je obveza primijeniti propise o zdravlju i sigurnosti na radu kojih se svaki poslodavac i organizacija trebaju pridržavati.
Ratifikacija
Vlade i nacionalni parlamenti pozvani su da ratificiraju Konvenciju br. 190, te da usvoje potrebne zakone i političke mjere za spriječavanje i riješavanje nasilja i uznemiravanja u svijetu rada, uz poštivanje dostojanstva.
Ratifikacija je formalni postupak kojim država prihvaća Konvenciju kao pravno obvezujući instrument. Ratificiranje međunarodne konvencije kao što je Konvencija br. 190 šalje važan signal pojedincima i međunarodnoj zajednici o predanosti države da poduzme sve potrebne mjere za sprječavanje i rješavanje nasilja i uznemiravanja u svijetu rada.Konvencija br. 190, kao i svi međunarodni standardi rada, može igrati važnu ulogu u izradi zakona i propisa, jer ti instrumenti daju autoritativne smjernice o zakonu i politici.
Tamo gdje su konvencije ratificirane, one podrazumijevaju obveze međunarodnog prava za dotične zemlje.Konvenciju su između ostalih do sada ratificirale Belgija, Danska, Francuska, Njemačka, Irska, Italija, Norveška, Portugal, Rumunjska, Španjolska, Velika Britanija.S 44 ratifikacije u pet godina, Konvencija br.190 o uklanjanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada je najbrže ratificirana konvencija MOR-a u proteklom desetljeću.
U Hrvatskoj su sindikalne središnjice i Hrvatska udruga poslodavaca pozvali Vladu da se obaveže na pokretanje postupka ratifikacije Konvencije MOR-a br. 190 u Hrvatskom saboru , te da na taj način Hrvatska potvrdi svoje opredjeljenje za zaštitu ljudskog dostojanstva i stvaranje radnih mjesta bez nasilja i uznemiravanja.Istovjetan zahtjev upućen je i od strane Pučke pravobraniteljice, i pojedinih fizičkih osoba.
U ožujku 2024. godine je i Europsko vijeće na temelju prethodne suglasnosti EU parlamenta donijelo odluku kojom se države članice pozivaju da ratificiraju Konvenciju br.190 Međunarodne organizacije rada o nasilju i uznemiravanju, pri čemu se posebno ukazuje na dijelove Konvencije koji se odnose prije svega na poboljšanje radnog okružja radi zaštite zdravlja i sigurnosti radnika i radnica te zaštitu ravnopravnosti između muškaraca i žena kad je posrijedi zapošljavanje.
Međutim, do sada je izostala provedba, a resorno ministarstvo nadležno za rad usprkos opetovanom prijedlogu u listopadu 2024.godine tijekom e-savjetovanja olako je ignoriralo tu obvezu u programu zakonodavnih aktivnosti za 2025.godinu.
Nema razloga da se navedena Konvencija ne ratificira žurno, kako bi se Hrvatska priključila zemljama koje su ovu konvenciju ratificirale, ali prije svega i zbog niza razloga koji ukazuju na potrebu činjenja napora za ostvarivanje prava svakog radnika na radno okruženje bez nasilja i uznemiravanja, i za „nultu toleranciju na nasilje i uznemiravanje“.
Polazeći od rastućih problema nasilja i nesigurnosti u radnom okruženju, trendova prijavljenih nesreća, ozljeda na radu, smrtnih događaja povezanih s radom, niza pravno-normativnih, organizacijskih, kadrovskih, institucionalnih i drugih otvorenih pitanja vrijeme je da i saborski Odbor za rad,mirovinski sustav i socijalno partnerstvo održi tematsku raspravu o navedenoj problematici, uz donošenje konkretnih obvezujućih zaključaka.