Vitomir Begović
Problematika radnog vremena bila je središnja tema u radu ILO-a od njegova osnutka, kada je usvojen prvi od mnogih međunarodnih standarda rada. Neki od glavnih izazova u ovom području i dalje su prisutni: prekomjerno radno vrijeme i potreba da se zaštiti zdravlje i sigurnost radnika ograničavanjem radnog vremena i osiguravanjem odgovarajućih razdoblja za odmor i oporavak, uključujući tjedni odmor i plaćeni godišnji odmor – koji su ugrađeni u međunarodne standarde rada.
Prema novom izvješću Međunarodne organizacije rada (ILO) Skraćeno radno vrijeme i fleksibilniji raspored radnog vremena, poput onih korištenih tijekom krize COVID-19, mogu koristiti gospodarstvima, poduzećima i radnicima te postaviti temelje za bolju i zdraviju ravnotežu između poslovnog i privatnog života.
Izvješće razmatra dva glavna aspekta radnog vremena; radno vrijeme i raspored radnog vremena (također zvani rasporedi rada) te učinke oba na poslovnu uspješnost i ravnotežu između poslovnog i privatnog života radnika. Uključuje niz novih statistika koje pokrivaju sate rada, prije i tijekom krize COVID-19.
Studija, koja je prva koja se usredotočila na ravnotežu između poslovnog i privatnog života, otkrila je da znatan dio globalne radne snage radi dugo ili kraće radno vrijeme u usporedbi sa standardnim osmosatnim radnim danom/40-satnim radnim tjednom. Više od jedne trećine svih radnika redovito radi više od 48 sati tjedno, dok petina globalne radne snage radi skraćeno (nepuno radno vrijeme) manje od 35 sati tjedno. Veća je vjerojatnost da će radnici u neformalnom gospodarstvu imati duže ili kraće radno vrijeme.
U izvješću se analiziraju različiti rasporedi radnog vremena i njihovi učinci na ravnotežu između poslovnog i privatnog života, uključujući smjenski rad, rad po pozivu, skraćene sate i programe usrednjavanja sati. Upozorava da prednosti nekih od ovih fleksibilnih aranžmana, kao što je bolji obiteljski život, mogu biti popraćene troškovima, uključujući veću rodnu neravnotežu i zdravstvene rizike.
Također se bavi mjerama odgovora na krizu koje su vlade i tvrtke koristile tijekom pandemije COVID-19 kako bi organizacije održale funkcioniranje i radnici zaposleni. Utvrđeno je da je povećani udio radnika sa skraćenim radnim vremenom pomogao spriječiti gubitak radnih mjesta. Naglašene su i dugoročne promjene: "Velika implementacija rada na daljinu gotovo posvuda u svijetu gdje je to bilo izvedivo promijenila je... prirodu zapošljavanja, najvjerojatnije u doglednoj budućnosti", kaže se u izvješću.
Krizne mjere povezane s COVID-19 također su dale snažne nove dokaze da davanje veće fleksibilnosti radnicima u tome kako, gdje i kada rade može biti pozitivno i za njih i za poslovanje, na primjer poboljšanjem produktivnosti. Suprotno tome, ograničavanje fleksibilnosti donosi znatne troškove, uključujući povećanu fluktuaciju osoblja.
"Postoji znatna količina dokaza da politike ravnoteže između poslovnog i privatnog života pružaju značajne prednosti poduzećima, podupirući argument da su takve politike 'win-win' i za poslodavce i za zaposlenike", navodi se u izvješću.
“Takozvani fenomen 'velike ostavke' stavio je ravnotežu između poslovnog i privatnog života u prvi plan društvenih pitanja i pitanja tržišta rada u svijetu nakon pandemije”, rekao je Jon Messenger, glavni autor izvješća. „Ovo izvješće pokazuje da ako primijenimo neke od lekcija iz krize izazvane COVID-19 i vrlo pažljivo pogledamo način na koji je radno vrijeme strukturirano, kao i njegovo ukupno trajanje, možemo stvoriti dobitnu korist, poboljšavajući i poslovnu izvedbu i posao život balans."
Izvješće uključuje niz zaključaka i preporuka:
- Zakoni o radnom vremenu i propisi o maksimalnom dnevnom broju radnih sati i zakonskim razdobljima odmora postignuća su koja pridonose dugoročnom zdravlju i dobrobiti društva i ne smiju se dovoditi u opasnost.
- Duži radni sati općenito su povezani s nižom jediničnom produktivnošću rada, dok su kraći radni sati povezani s većom produktivnošću.
- Zemlje bi trebale iskoristiti iskustva koja su stekla sa smanjenjem radnog vremena i fleksibilnošću tijekom krize izazvane COVID-19. Uključivi programi skraćenog radnog vremena s najvišim mogućim naknadama ne samo da održavaju zaposlenost, već i održavaju kupovnu moć i stvaraju mogućnost ublažavanja učinaka gospodarske krize.
- Potrebni su odgovori javne politike za promicanje smanjenja broja radnih sati u mnogim zemljama, za promicanje zdrave ravnoteže između poslovnog i privatnog života i poboljšane produktivnosti.
- Duži rad može uzrokovati zdravstvene probleme, bolovanja, veće izdatke zdravstvenog sustava, manja primanja i narušavanje ravnoteže privatnog i poslovnog života.
Europska direktiva o radnom vremenu još iz 2003. ograničila je maksimalni tjedni rad na 48 sati s prekovremenim satima. Prošle godine 86 posto Islanđana već je prešlo na kraće radno vrijeme ili je steklo pravo pregovarati o tome, nakon što je velika studija pokazala da je kraći radni tjedan poboljšao dobrobit te smanjio stres i izgaranje bez žrtvovanja produktivnosti.
Potrebno je ukazati da je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila kako je 2016. godine, prema procjenama WHO i Međunarodne organizacije rada, 745.000 radnika preminulo od moždanog udara i srčanih bolesti kao posljedice prekovremenog rada i predugog radnog vremena. U usporedbi s 2000. godinom, to je rast od 29 posto.
Točnije, 398.000 radnika umrlo je od moždanog udara, a 347.000 od srčanih bolesti kao posljedice rada od najmanje 55 sati tjedno.Istraživanje je pokazalo kako, u odnosu na rad od 35-40 sati tjedno, rad od 55 i više sati tjedno povećava rizik od moždanog udara za 35 posto te srčanih bolesti za 17 posto.
Nadalje, studija Eurofounda tvrdi da oni koji rade u više radnih odnosa u prosjeku rade duže, što se negativno odražava na njihovo zdravlje i dobrobit.Istraživanje pokazuje da oni koji rade više poslova u prosjeku rade duže ;48 sati ili više tjedno i više od 10 sati dnevno. Osim toga, njihovo je radno vrijeme netipično, jer često rade noću, subotom i nedjeljom. Sve to ima negativne posljedice za njihovo zdravlje i dobrobit,na primjer, povećani rizik od kardiovaskularnih bolesti, umora, problema sa spavanjem, anksioznosti, depresije, gastrointestinalnih problema. Potonje se odražava i na slabe mogućnosti usklađivanja radnog i privatnog života.
S početkom 2023. godine stupile su na snagu izmjene i dopune Zakona o radu, a među njima i odredba o dopunskom radu za drugog poslodavca, odredba o pravu na isključenje za vrijeme odmora i dopusta, te odredba o radu na izdvojenom mjestu rada po osobnom izboru radnika. Međutim, usprkos upozorenju struke konačna normativna rješenja Vlade i saborske većine nisu uključila povećane rizike za zdravlje i sigurnost radnika, koji moraju biti prioritet u odnosu na sve druge naizgled povoljne okolnosti.
Rad na daljinu pomaže u održavanju zaposlenosti i stvara novi prostor za autonomiju zaposlenika. Međutim, ove i druge vrste fleksibilnih radnih dogovora treba kvalitetno regulirati, kako bi se obuzdali njihovi potencijalni negativni učinci.