Očima zaštitara: O zaštitarskom poslu
"Gdje smo mi? Vrlo jednostavno pitanje koje nameće još stotinu drugih pitanja koja se sama nameću i traže odgovor. Moram napomenuti da ću biti vrlo kritičan i samokritičan kroz ovaj tekst. Čitajući objave i komentare ne mogu primijetiti doli da mnogi koji se ovdje obraćaju s kritikama nečeg ili nekog mogu i sami postati dio kritike.
Zaštitarstvo je sektor koji obuhvaća širok pojam poslova i poslovanja koje je nemoguće povezati u jedan Zakon o privatnoj zaštiti pa je time raspoređen i na hrpu pravilnika, no veže se i na veliki broj drugih zakona koji se nigdje ne spominju. Slažem se da je veliki dio kadra neobrazovan i da ne zna raditi posao kako bi ga trebalo raditi no to na sreću nije njihova krivica, oni samo zarađuju za svoj kruh najbolje kako znaju i umiju. Kao i u svakom drugom poslu ljudi ga rade s više ili manje entuzijazma, netko skače na svaku sitnicu, a netko stigne kad stigne. Po tom pitanju zaštitarstvo se nimalo ne razlikuje od drugih zanimanja. Bilo bi dobro kada bi netko svim tim ljudima ipak pojasnio za mnoge nebitan detalj, ali po meni jedan od najvažnijih segmenata posla.
Svaka osoba koja je dobila od regulatora (MUP-a) odobrenje za rad, pred zakonom je odgovorna za obavljanje svojeg posla na svom radnom mjestu, tako da sve bude u okvirima zakona. Radio sam sve poslove u zaštitarstvu i znam problematiku svakog radnog mjesta i nema ni bolje ni gore pozicije u zaštitarstvu; od čuvara na gradilištu do kadrovika na zapošljavanju, sve je to gorak kruh sa sedam izgorjelih kora. Znam da je u zaštitarstvu najveći problem zarada, točnije rečeno, plaća. Namjerno sam rekao - znam. No ako pogledamo svugdje kod nas u društvu se sijeku primanja zaposlenika na minimum, jedino se to u zaštitarstvu dešavalo malo brže zbog mentalnog sklopa poslodavaca. No da se ne zadržavam previše na njima jer oni to ne zavrjeđuju, nastavit ću dalje.
Zaštitari nisu policajci, niti to od njih netko traži da budu. Zaštitari nisu stražari, niti to od njih netko traži da budu. Zato se ne ponašajte kao da ste policajci, jer vi to niste, to što imate neke ovlasti kao oni ne znači da morate gurati nos tamo gdje mu nije mjesto, jer vaš posao je zaštititi interese onih kod kojih radite. Nemojte se obazirati na zahtjeve onih koji od vas traže da im stražarite na radnom mjestu jer zna se kako izgleda stražarenje - dva sata pripreme, dva sata straže i dva sata odmora.
Koji je sukus ove moje priče? Kao i u svakom drugom poslu i kod nas se isto radi onako kako nas je društvo odgojilo i kako okolina nameće. Shvatite da kolega u banci radi u izlizanoj košulji i podrapanoj pancirki zato što nema druge, shvatite da je on rekao svom nadređenom da nije za taj posao, no ovaj ga je ipak poslao jer nema kog drugog i da sve funkcionira tako kako je. Jednog dana će se puno toga promijeniti, no to nije u nekoj skoroj budućnosti tako da jedino što nama preostaje je raditi i zarađivati kruh na ovakav način.
Eto, toliko priče o kruhu da me podsjetilo na onu narodnu poslovicu: "Opet svoj kruh jedem, a tuđu brigu vodim". Da svoj kruh jedem, a tuđu brigu vodim ne ide to tako. Nemojte se u komentarima puno osvrtati na to što sam napisao, jer sam ja u cijeloj priči apsolutno nebitan. Bitni ste Vi. Napišite jednostavno ono što vas žulja. Olakšajte si dušu i ne osvrčite se na kolege, nego na sebe", piše zaštitar Nikola Sraka, ponesen svojim snažnim emocijama. (E. Antić)