Eugen Antić
Dok su posljednjih mjeseci sigurnosni stručnjaci analizirali "tihe upade" u Sloveniji i raspravljali o proceduralnim ranjivostima sustava prijevoza novca, jučerašnji događaj iz Novog Zagreba brutalno je podsjetio da klasični oružani prepadi nisu nestali. Dvojica naoružanih počinitelja napala su zaštitare tijekom prijenosa novca u trgovačkom centru Supernova Buzin te otuđila kofer s novcem, nakon čega su zaštitari upotrijebili vatreno oružje. Srećom, prema prvim informacijama, u razmjeni vatre nitko nije ozlijeđen.
Ovaj slučaj predstavlja prvi ozbiljniji incident takve vrste nakon duljeg razdoblja u kojem su se sigurnosne prijetnje prema vozilima za prijevoz novca u regiji uglavnom povezivale s prikrivenim i nenasilnim metodama djelovanja. Upravo zato događaj zaslužuje hitnu i pažljivu stručnu analizu, jer su nakon slovenskih slučajeva u Izoli i Ljubljani mnogi počeli vjerovati da se kriminalne skupine sve više okreću isključivo metodama koje izbjegavaju izravan sukob sa zaštitarima. Novi Zagreb pokazuje da stvarnost nije tako jednostavna i da kriminalci ne biraju jednu fiksnu taktiku, nego biraju onu za koju procijene da u određenom trenutku i na određenom mjestu donosi najveću mogućnost uspjeha uz najmanji rizik od hvatanja.
Od "tihog upada" do otvorenog napada
Slučajevi iz Slovenije tijekom ljeta privukli su pozornost upravo zato što nisu uključivali otvoreno nasilje, s obzirom na to da su počinitelji primarno iskoristili proceduralne slabosti i trenutke smanjene budnosti tijekom operativnog rada posada. Fokus u tim napadima nije bio na savladavanju oklopa ili izravnom sukobu sa zaštitarima, nego na zaobilaženju sustava. U Novom Zagrebu situacija je bila potpuno drukčija, jer su prema dostupnim informacijama dvojica naoružanih počinitelja izravno prišla dvojici zaštitara, zaprijetila im vatrenim oružjem i otuđila kofer koji se koristi za prijenos novca. Tijekom incidenta zaštitari su upotrijebili službeno vatreno oružje, a počinitelji su uspjeli pobjegnuti s plijenom. Takav obrazac djelovanja više podsjeća na klasične, agresivne prepade koji su obilježavali ranija razdoblja privatne zaštite s početka 2000-tih godina, nego na "tihe upade" o kojima se u sektoru najviše raspravljalo.
Najopasniji trenutak nije vožnja nego primopredaja novca
Jedna od najvažnijih operativnih lekcija ovog događaja jest da se najveći rizik za CIT sektor ne nalazi tijekom vožnje blindiranog vozila, nego u fazi manipulacije novcem između objekta i vozila. Blindirano vozilo projektirano je da pruži visoku razinu balističke i fizičke zaštite, međutim, u trenutku kada zaštitari napuštaju vozilo kako bi preuzeli ili predali novac, zaštitni potencijal samog vozila privremeno prestaje djelovati. Upravo tada nastupa faza najveće izloženosti ljudi i vrijednosnih pošiljaka, zbog čega međunarodni sigurnosni standardi već desetljećima najstrožu pozornost posvećuju upravo fazi pješačkog prijenosa. Kriminalne skupine vrlo dobro razumiju gdje se nalazi stvarna, fizikalna ranjivost sustava te svoje planiranje usmjeravaju prema tim kritičnim sekundama, pa ako policijska istraga potvrdi da su počinitelji unaprijed snimali rutinu posade u Buzinu, to će ponovno otvoriti pitanje koliko su operativne procedure prilagođene dinamici rada u frekventnim trgovačkim centrima.
Kada zaštitar doista posegne za oružjem
Posebnu težinu ovom slučaju daje činjenica da su zaštitari u kriznom trenutku upotrijebili vatreno oružje, što su situacije koje u hrvatskom zaštitarstvu nisu česte i upravo zato opravdano izazivaju veliko zanimanje javnosti i struke. Dok šira javnost često zamišlja da će zaštitar u slučaju napada automatski i bez oklijevanja odgovoriti paljbom, stvarna situacija na terenu daleko je kompleksnija i dramatičnija. Zaštitar je svjestan da snosi potpunu kaznenu i materijalnu odgovornost za svaki ispaljeni metak, da svaka uporaba oružja podliježe rigoroznim policijskim i pravosudnim provjerama te da se incident u pravilu odvija u prostoru u kojem se nalaze slučajni prolaznici. U slučaju u Buzinu posebno je važno naglasiti da se incident dogodio usred bijela dana u izrazito prometnom trgovačkom centru, na lokaciji gdje se nalazio velik broj građana, što donosi strahovit psihološki pritisak pri donošenju odluke o otvaranju vatre. Činjenica da u takvim okolnostima nema ozlijeđenih prolaznika ni zaposlenika pokazuje koliko je situacija bila na samom rubu katastrofe.
Što ovaj slučaj govori o evoluciji kriminalnih taktika
Možda najzanimljivije stručno pitanje koje nadilazi sam događaj u Buzinu jest ono o smjeru u kojem se razvijaju kriminalne taktike u regiji. Iako se u sektoru posljednjih godinu dana intenzivno govorilo o trajnom prijelazu s oružanih prepada na sofisticirane i nenasilne oblike kriminala, Novi Zagreb pokazuje da kriminalne skupine ne napuštaju klasične metode kada procijene da im one i dalje mogu donijeti brzi rezultat. To znači da se sigurnosni sektor danas ne suočava s jednom dominantnom doktrinom napada, nego s više paralelnih modela djelovanja u kojima jedni kriminalci pokušavaju nadmudriti procedure i prevariti ljudski faktor, dok drugi i dalje računaju na brzinu, element iznenađenja i otvorenu prijetnju vatrenim oružjem. Za zaštitarske tvrtke to je jasna poruka da obrana ne smije biti usmjerena samo na jedan teoretski scenarij, već sustav mora posjedovati operativnu fleksibilnost za odgovor na oba ekstrema.
Brutalno otrežnjenje: zašto je pucanj u Buzinu učinkovitiji od sto obuka
Iako zvuči paradoksalno, za operativne posade na terenu ovaj je incident na neki način bio najbolji i najvažniji mogući alarm u pravom trenutku. Dok su "tihi upadi" u susjedstvu i prošle godine u Hrvatskoj, stvarali apstraktnu raspravu o rupama u procedurama i zlouporabi tehnologije, oružani prepad usred bijela dana u Zagrebu djeluje kao hladan tuš koji u sekundi razbija opasnu terensku rutinu. Kada se mjesecima i godinama ništa ne dogodi, kod zaštitara se neizbježno javlja opuštanje – korak postaje sporiji, skeniranje okoline manje fokusirano, a kofer se u ruci drži rutinski. Činjenica da su u Buzinu ispaljeni meci, a da pritom – pukom srećom i prisebnošću – nitko nije ozlijeđen niti stradao, predstavlja najbrutalniji, ali i najučinkovitiji "stres-test" za cjelokupni CIT sektor. Ovaj događaj je terenskim posadama poslao jasnu i nedvosmislenu poruku koju niti jedan interni naputak ili formalna obuka ne može prenijeti: opasnost nije teoretska, ona je tu, iza prvog ugla trgovačkog centra.
Pouke za hrvatski CIT sektor
Iako će potpuna slika događaja biti poznata tek po završetku službenog policijskog očevida i istrage, već sada se iz ovog razbojništva mogu izvući tri ključne pouke za domaći sektor prijevoza vrijednosti. Prva je da "tihi upadi" nisu potisnuli oružane prepade nego su se samo pridružili spektru prijetnji; druga je da pješačka primopredaja novca ostaje najranjivija točka cijelog lanca; a treća je da zaštitari na terenu, unatoč svoj tehnologiji, kamerama i oklopima, ostaju jedina stvarna linija obrane kada napad započne. Sigurnost prijevoza novca stoga se ne može graditi isključivo na debljini limova ili elektroničkim sustavima, nego mora počivati na kombinaciji napredne tehnologije, nepredvidljivih procedura, realistične obuke i sposobnosti brze adaptacije terenskih posada.
Razbojništvo u Novom Zagrebu pokazalo je da stručna rasprava o sigurnosti prijevoza novca ne smije ući u zamku bavljenja samo jednim, trenutačno "popularnim" modelom prijetnje. Dok su Izola i Ljubljana otvorile pitanja proceduralnih ranjivosti i zlouporabe tehnologije, Buzin je brutalno podsjetio da su klasični oružani prepadi i dalje tu te da ih je nemoguće isključiti iz procjena rizika. Kriminalci ne razmišljaju u teorijskim kategorijama niti prate trendove radi trenda, nego primjenjuju ono što u danom trenutku drže najučinkovitijim. Zbog toga i sigurnosni sektor mora razmišljati jednako obuhvatno, jer u sigurnosti najveća opasnost nikada nije sama metoda napada, nego lažna samouvjerenost i uvjerenje da smo već vidjeli sve što nam druga strana može prirediti.
Foto: Sasun Bughdaryan on Unsplash