Novi oglas SAR Grupe razveselio zaštitare

Oglasi security tvrtki iz inozemstva koje otvaraju radna mjesta za hrvatske zaštitare vesele zaposlene u zaštitarstvu, ali ne i poslodavce u Hrvatskoj. Poslodavci ovim oglasima gube, jer im ljudi neprestano odlaze na rad u druge države Europske unije, a novih radnika na tržištu nema. Sezonu je potrebno pokriti s velikim brojem sezonskih radnika zaposlenih na određeno vrijeme što baš radnicima u industriji privatne zaštite nije zanimljiva opcija zbog malih plaća pa se radije odlučuju na neke druge poslove u ugostiteljstvu i turizmu.

Poslodavcima u sektoru privatne zaštite teško je pronaći radnike i za rad na neodređeno vrijeme. U oglasu SAR Grupe stoji: "Od kandidata iz Hrvatske očekuje se uvjerenje o nekažnjavanju izdano u Hrvatskoj i hrvatska licenca za zaštitara. Odabrani kandidati bit će obvezni ishoditi licencu u Irskoj u roku od 90 dana od početka rada. Uvjerenje o nekažnjavanju tražit će se od kandidata koji uđu u uži izbor. Preporuke bivših poslodavaca su poželjne. Poslodavac nudi fleksibilne uvjete u pogledu trajanja radnog odnosa i radnog vremena, ovisno o dogovoru s kandidatom. Postoji mogućnost zapošljavanja na neodređeno, te privremeno ili u nepunom radnom vremenu. Ponuđena je satnica od 10,75 EUR na sat. Kandidati su odgovorni za pronalazak smještaja."

Ovaj poslodavac nudi 10,75 eura po satu, dok minimalna satnica u Irskoj iznosi 8.65 eura po satu. Usporedbe radi SAR Grupa traži zaštitare za rad u trgovinama diljem Dublina za 10.75 eura po satu, dok se kod nas ti poslovi plaćaju 17 kuna po satu. Za jedan odrađeni sat u Irskoj kod nas treba raditi pet sati. Istina i život je u Irskoj skuplji, ali bez obzira na to saznanje isplatljivije je raditi u Irskoj, a to potvrđuju oni koji tamo već rade.

SAR Grupa u oglasu napominje da je pismo preporuke bivšeg poslodavaca itekako poželjno. Očigledno je to praksa u Irskoj i drugim razvijenim državama EU-a, da poslodavci sami radniku daju pismo preporuke. Daleko smo mi od takvih međuljudskih odnosa u Hrvatskoj.

Šezdesetih godina prošloga stoljeća građani Hrvatske su odlazili trbuhom za kruhom u inozemstvo s ciljem da prežive. Čitave su obitelji napuštale svoje domove i započinjali novi život u tuđini, a danas se takva sudbina ponavlja. Potplaćena radna snaga, zaštitarke i zaštitari sa svojim obiteljima odlaze u tuđinu. Neke procjene iz medija govore da je u zadnje dvije godine iz Hrvatske otišlo između sto i dvjesto tisuća mladih. (Eugen Antić)