Izvanredna situacija Covid19 pogodila je svaki proizvodni i gospodarski sektor poput tsunamija. Što se dogodilo u sigurnosnom sektoru? Kako je bilo na talijanskom tržištu prije pandemije i kakva je trenutna situacija? Što o tome misli Giulio Lucci, predsjednik ANIE Sicurezza, udruge koja okuplja ključne talijanske operatore u sektorima protupožarnih sustava, protuprovalnih alarma, CCTV-a, kontrole pristupa i automatizacije zgrada -
Kako je funkcioniralo talijansko tržište prije krize izazane koronavirusom? Možete li nam reći nešto o bilanci stanja za 2019. godinu?
Prošlu smo godinu zaključili s rastom od oko 4 posto što je niži trend u odnosu na godinu prije, koju smo zatvorili na +7 posto. Ali da bismo pravilno analizirali podatke, moramo odvojiti rezultate iz prvog polugodišta, koji su bili izrazito pozitivni, od druge polovice, u kojima smo vidjeli da se različiti sektori gube. U osnovi, pad na tržištu osiguranja počeo je ranije, iako se činilo da je industrija u godišnjem porastu.
U odnosu na pojedine sektore, videonadzor je imao najbolju učinkovitost od +7 posto; sustavi za zaštitu od požara ostvarili su rast od 2,1 posto; kontrola pristupa zatvorena je na +1 posto, dok je u drugoj polovici godine postojala stagnacija za protuprovalne alarme i automatizaciju zgrada, koje su se zaključile godinu na oko 0,3/0,4 posto.
Ti podaci pružaju opći pregled situacije, ali također trebamo uzeti u obzir i ona polja koja mi kao udruga ne pratimo, poput cyber sigurnosti i zaštite podataka, koja i dalje bilježe pozitivne trendove. Podjednako važna kao i brojke, je analiza trendova koje tržište i dalje prikazuje. O tome govorim više od dvije godine, ali digitalna konvergencija sada je stvarnost, pravi pokretač za ovaj sektor. Integrirani sustavi između susjednih polja postaju sve češći i ova vrsta fuzije je pozitivan faktor koji treba iskoristiti. Što se tiče izvoza, nažalost moram prijaviti blagi pad, dijelom i zbog Brexita.
Kakav je utjecaj lockdown imao na sektor?
Priznajemo da je izvanredna situacija izazvana Covidom 19 imala manje razorni utjecaj na svijet sigurnosti nego što to ima na mnoge druge sektore. Mislim da sektore možemo podijeliti u dvije vrste: one koji su nažalost izgubili značajan dio prometa i one u kojima ne možemo govoriti o gubitku, već o zamrzavanju a, srećom po nas, sigurnost spada u ovu drugu skupinu. Jednostavno rečeno, vlasnik restorana koji dva mjeseca nije imao kupce ne može nadoknaditi sve što je izgubio tijekom zaključavanja, dok se gradilište koje se zaustavilo zbog posljedica pandemije ponovo pokreće a pravi je izazov pritom nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Definitivno ne govorimo o nultom utjecaju, jer oporavak također stvara niz problema onima koji, poput nas, ponovno počinju. Prvo, logistički problem, jer upravljanje resursima i osobljem kako bi se sve pokrenulo istovremeno nije lako. Drugo se pitanje odnosi na posebnu prirodu trenutne gospodarske situacije, u kojoj je sve povezano. Iako je kriza dijelom poštedjela naše tvrtke, u nekim slučajevima nije poštedjela naše kupce, pa se trebamo suočiti s domino učinkom koji je daleko od bezbolnog. I na kraju, trebamo se pozabaviti općim stanjem. Pritom, problem nije toliko likvidna imovina, koliko potreba za povjerenjem i vizijom budućnosti zbog koje će svi opet početi trošiti. Jer ako se likvidna imovina distribuira s državnim poticajima, a taj strah od nepoznatog i dalje postoji, i dalje ćemo imai problem s reinvestiranjem.
Koja su vaša predviđanja za budućnost tržišta?
Ako napravimo prave poteze i učinimo to što je brže moguće, sigurnosni svijet može zapravo pretvoriti krizu u priliku. Vidjet ćete da se po prvi puta gotovo svakodnevno vijesti bave temama poput upravljanja krizama, intervencijskim procesima, otpornosti i preventivnim planovima. To su koncepti kojima se sigurnosni svijet bavi svakodnevno, ali koji drugi sektori često zanemaruju iz straha od troškova. Otuda prilika za profesionalce iz našeg svijeta, koji po logici win-win mogu postati pravi zastupnici u svim proizvodnim i ekonomskim sektorima. Ako je istina da su sigurnosne tehnologije postale nužnost u hitnim slučajevima, također je istina da su to omogućile upravo izvanredne situacije. Govorimo o rješenjima koja su već postojala na inženjerskoj razini - razmotrite na primjer toplinske skenere - sposobnost proizvođača da komuniciraju s postojećim tehnologijama i, iznad svega, personaliziraju ih u slučaju nužde, može predstavljati važnu poslovnu priliku.
Druga prilika proizlazi iz činjenice da ljudi konačno shvaćaju da, iako sigurnost ima troškove, nedostatak sigurnosti može rezultirati još većim troškovima. U osnovi, imamo priliku poduzeti kulturološki iskorak. Osiguravanje sebe kada postoji hitnost uključuje gubitak vremena i potrebu da se usredotočite na najozbiljnije stvari, previdjevši pritom i one koje su možda najvažnije. Ova kriza nam je vjerojatno pomogla da shvatimo koliko je važno imati globalni akcijski plan koji uzima u obzir sve rizike i predviđa niz protokola o djelovanju. Ta vizija sada napokon postoji, ali nažalost, napravili smo štetu prije nego što smo došli do ove točke. Nadam se da će kriteriji za ocjenu rizika postati zajednički način razmišljanja. Kao što to radimo svaki put kada nam neka tvrtka dođe po savjet, moramo izvršiti analizu onoga što želimo zaštititi, razumjeti tko je počinitelj i analizirati kontekst. S ova tri jednostavna načela možemo započeti s definiranjem učinkovitog plana intervencije za obnavljanje i održavanje poslovanja. Ako napravimo ovaj kulturološki skok, sklonost ulaganju u sigurnost napokon se može promijeniti na pozitivno.