Precizan odgovor koliko nedostaje zaštitara, čuvara, zaštitara tehničara i drugog osoblja u sektoru privatne zaštite u Hrvatskoj trenutno ne zna nitko. I to iz više razloga. Kao prvo, prema Zavodu za zapošljavanje i ostalim posrednicima u zapošljavanju, ne dostavljaju se točni podaci o potrebama za radnicima. Mnogi poslodavci, naime, razmišljaju da ako Zavodu upute stvarne brojke, takvo što bi moglo predstavljati "pozivnicu" za razne inspekcije, te "alarm" za potencijalne radnike, jer bi ljudi mogli pomisliti da kod tog poslodavca "nešto očito ne štima" pa je bolje "sreću" potražiti u nekoj drugoj firmi.
Kao na Wall Streetu, kad se iznenada pojavi velika ponuda nekih dionica (ili kad se takve dionice stalno nude na prodaju), to automatski izaziva pad njihove vrijednosti, tako i na burzi rada, velika (i stalna) potražnja za radnicima (ako nije posljedica dobivanja velikog posla) automatski izaziva sumnju, pad interesa i sl.
Kao drugo, manipulira se stvarnim podacima o prekovremenom radu. Mnogim zaštitarima i čuvarima, plaća je porasla za dva ili čak više puta, a da pritom nisu promijenili svoje radno mjesto, niti se promijenio broj radnih sati na njihovoj platnoj listi.
Naravno, to znači da je između nekih poslodavaca i radnika realiziran dogovor o ekstra prekovremenom radu, i to o ukupnoj količini takvog rada, primjerice 350 do 400 sati mjesečno, potom o rasporedu takvog rada, primjerice radi se po 24 sata u komadu (pa čak i više), tako da se radniku omogući ušteda na troškovima prijevoza i vremenu utrošenom na putovanje od posla do kuće. Dogovara se i o načinu rada, primjerice dok na objektu ima komitentovih radnika, stranaka i sl., radi se normalno, a kad objekt ne radi, može se odmarati, spavati i sl., ali i o načinu prikazivanja takvog rada na platnoj listi, primjerice količina radnih sati je redovita, ali pod posebnim dogovorenim šiframa stoje znatno veći iznosi.
Stvari danas funkcioniraju tako da za prekovremeni rad i sl. kršenja Zakona o radu, poslodavac neće biti ni optužen ako radnik inspektoru rada izjavi da nije radio prekovremeno, odnosno neće biti osuđen ako radnik isto izjavi pred prekršajnim sudom. To već i vrapci znaju, pa je ovakvih dogovora sve više.
Kao treće, mnogi su zaštitarski poslodavci, pritisnuti manjkom radnika, bili prisiljeni otkazati ugovore s niskim cijenama, jer im je bilo važnije fokusirati se na “kvalitetnije” komitente.
Švedska želi cijele obitelji
Prema nama dostupnom uzorku, smatramo da je manjak radnika u tjelesnoj zaštiti takav da bi se 1500 čuvara/čuvarica moglo zaposliti odmah, a da isto ne bi utjecalo na veće smanjenje prekovremenog rada. Možda samo onog ekstra prekovremenog. Uz to, nedostaje i licenciranih zaštitara-tehničara. U tom segmentu zaštitarstva prosjek je 50-ak prekovremenih sati mjesečno (prema nama dostupnom uzorku).
Prethodni podatak je isto varljiv s obzirom da poslove zaštitara-tehničara danas rade i nelicencirani ljudi, koji zbog nedostatka SSS-tehničkog smjera uopće ne mogu dobiti licencu. Ali treba napomenuti da znaju kvalitetno obavljati taj posao.
Razlozi manjka zaštitara u sektoru, odnosno razlozi njihovih odlazaka u inozemstvo isti su kao i za sve ostale djelatnosti u Hrvatskoj, samo što su kod zaštitarstva još jače izraženi.
Ljudi se masovno iseljavaju u zapadnu Europu. Manji broj odlazi u Kanadu, Australiju, Novi Zeland.Također, kad iz neke djelatnosti koja je bolje plaćena od zaštitarstva, ljudi odu u inozemstvo, na njihovo radno mjesto često dođu bivši zaštitari i čuvari (bez obzira imaju li potrebne kvalifikacije). Imamo slučaj u jednoj zagrebačkoj firmi koja se bavi proizvodnjom auto dijelova gdje radi više od 20 posto bivših zaštitara i čuvara.
Hrvatski zaštitari najviše odlaze u Irsku, a potom i Njemačku, Austriju, Švedsku, Češku (naročito Prag), Dansku. Irska je favorit primarno zbog jezika.
Zanimljivo, očito je da se u Švedskoj razvija strategija borbe protiv "bijele kuge", protiv raspada mirovinskog sustava, te problema neprilagođenih doseljenika iz Afrike, Bliskog istoka, Afganistana i sl. Velika većina neprilagođenih doseljenika živi isključivo na socijalnoj pomoći, odbija bilo kakav posao, odbija učiti švedski jezik, pa čak i engleski (koji u Švedskoj i sl. zemljama gotovo služi kao drugi službeni jezik), druži se isključivo sa svojim zemljacima, dolazi u sukobe s domaćima i dr. doseljenicima, razvijaju se grupe koje se bave kriminalom. Izgleda da bi sve to Šveđani voljeli ispraviti “uvozom” cijelih obitelji iz zemalja poput Hrvatske. Eto, primjerice, u ožujku 2018. u Švedsku planira otići devetero naših ljudi (od kojih su pet licencirani zaštitari).
Prema informacijama koje imamo, od njih je traženo da donesu ovjereni prijevod svojih zaštitarskih dokumenata, kako bi takve poslove mogli obavljati i u Švedskoj, kao glavni posao ili "u fušu".
Sve što je rečeno za Švedsku, vrijedi i za Irsku, samo čini se da je to u Švedskoj "državna strategija". Također, u Irskoj nema tako izraženog problema neprilagođenih doseljenika iz Afrike i Bliskog istoka. Općenito tamo ima jako malo izbjeglica i azilanata.
Iako nemamo preciznih podataka koliki je bio odljev ljudi u nekoliko zadnjih godina, evidentno je da svaka liberalizacija zapošljavanja u EU izaziva novi i veći val iseljavanja. Ova je godina po pitanju odlazaka bila do sada najgora. Ali to već svi znaju. Pitajte demografe poput dr. Šterca.
Očekivanja i procjene za dalje sve su lošije i lošije, jer u Hrvatskoj više neće biti radnika, a mirovinski sustav će propasti, osim ako se nešto na razini države radikalno ne promijeni na bolje.
U sektoru privatne zaštite trebaju nam veće cijene usluga tjelesne zaštite, a s njima i znatno veće plaće, a to se propisima može riješiti samo uz dobro obrazloženje prema EU odnosno EK. Obrazloženje treba “obogatiti” opasnostima novog doba (npr. terorizam), društvenom koristi koju bi zaštitarska populacija donijela u slučaju poplava, požara, i sl. katastrofa.
Uvoz radne snage nije realna opcija
S obzirom da u Hrvatskoj postoji sloboda tržišnog natjecanja, ovo se može postići samo ako se zakonom, pravilnikom ili granskim kolektivnim ugovorom, odredi veća minimalna plaća (satnica) u zaštitarskoj djelatnosti (ili veća minimalna plaća općenito), a potom donesu propisi kojima će se kontrolirati da cijena usluge ne može biti niža od minimalnog troška takve plaće. Potrebno je olakšati zapošljavanje i ubrzati procedure stjecanja licence. Potrebno je i jasnije odrediti sve vrste zaštitarskih poslova, tako da se izbacivači u noćnom klubu više neće moći predstavljati kao zalijevači cvijeća i sl.
Uvoz radne snage nije i neće biti realna opcija, pa čak i kad BiH, Srbija i Crna Gora uđu u EU. Jer netko tko će doći do Zagreba, produžit će još 50 kilometara do Slovenije, a vjerojatno i dalje.
Novi Zakon o privatnoj zaštiti mogao bi donijeti pomake po tom pitanju, ali to bi trebala biti neka radikalnija promjena. Posljednji osvrt, odnosno primjedbe i prijedlozi koje je Vijeće RSRH-Zaštita, vodeći zaštitarski sindikat u Hrvatskoj dostavio, odnose se na posljednji prijedlog MUP-a i posljedica je našeg razmišljanja kako je bolje predložiti izmjene i dopune već postojećeg prijedloga, nego ustrajati na nečemu radikalnijem.Ali, kao što smo imali priliku vidjeti, ni takav naš ziheraški stav nije prošao, jer i dalje čekamo novi ZOPZ. S time da naglašavamo, zadnji MUP-ov prijedlog nije životan, i samo će pogoršati već ionako loše stanje u zaštitarstvu. No, postoje mnoge stvari koje sami, kao djelatnost, možemo učiniti, i bez uplitanja države, primjerice razvoj novih zaštitarskih proizvoda i/ili istodobno spajanje s već postojećim uslugama, čime bi se mogao premostiti manjak ljudi, a istodobno povećati plaće radnika.U prvom redu riječ je o daljnjem povezivanju tjelesne zaštite s tehničkom, primjerice kombinacije CNS-a i drugih oblika videonadzora s interventnom ekipom stacioniranom u nekom gradskom kvartu i zaduženom za štićene objekte u tom kvartu.
Ideja je korištenjem novih tehničkih mogućnosti, isključivo putem interneta, povezati lokalno interventne zaštitare sa sustavima kako bi imali trenutnu informaciju o stanju sustava. Primarno, radilo bi se o TCP/IP dojavi putem push poruke s alarmnog sustava. Drugi korak provjere je trenutno spajanje sa sustavom videonadzora. Napominjem da je ovdje moguće nadograditi sustav dodavši postojećoj dojavi na CDS push poruke s alarmnog sustava interventnom zaštitaru, koji ima pristup internetu uz pomoć podatkovnog prometa, i može se spojiti na sustav videonadzora objekta, i nadgledati situaciju "izdaleka". To je zasad najsigurniji sustav, jer je moguće da je u slučaju kad je interventni zaštitar u području slabijeg signala, push poruka jednostavno ne dopre do njega.
Ukoliko je sustav napravljen tako da interventni zaštitar ima neometani pristup internetu, i nadgleda aplikaciju, uz uvjet da je sustav na objektu zaštićen od sabotaže i opremljen UPS-om, gubitak veze sa sustavom predstavlja alarmno stanje.
Moguće je i stalno nadgledanje prostora putem udaljenog pristupa sustavu videonadzora putem mobilne aplikacije ili aplikacije na PC-u. Alarmni sustav može biti iznajmljen, bitno je da je izveden na način da ruter koji omogućava pristup aplikacijama ima izvor neprekidnog napajanja (UPS). Također mogu se raditi i kombinacije obilazaka starijih i nemoćnih osoba i pomoći istima. Sve navedeno može se primijeniti i na ovo područje. Sustav može biti izveden s bežičnom ili žičano spojenom tipkom za pomoć starijim i nemoćnim osobama, uz pomoć koje bi se slao tzv. "medical alarm".
Miomir Jačimović, predsjednik Vijeća RSRH