Razgovarala: Nataša Gajski Kovačić
Talibani su u posljednja dva mjeseca zauzeli više teritorija u Afganistanu nego ikad nakon što su svrgnuti s vlasti 2001. Ohrabreni povlačenjem američkih trupa oduzimaju teritorije od vladinih snaga i zauzimaju gradove. O najnovijim sukobima u Afganistanu razgovaramo s prof. dr. sc Roberto mIkcem, izvanrednim profesorom na Fakultetu političkih znanosti i autorom knjige "Afganistan: Nikad završen sukob".
Izv. prof. dr. sc. Robert Mikac
Bezuvjetno povlačenje NATO-a iz Afganistana ohrabrilo je talibane i ponovo rasplamsalo građanski rat. Što možemo očekivati u narednim mjesecima na tom području?
Možemo očekivati vrlo neizvjesnu situaciju iz dana u dan, skoru odlučujuću bitku za glavni grad Kabul, velik zbijeg stanovništva i masovna kršenja ljudskih prava. Situacija će biti vrlo nestabilna u tjednima i mjesecima koji su pred nama te s potencijalnim opasnostima da se sukob prelije i izvan granica Afganistana.
Rusija je već rasporedila značajne snage u srednjeazijskim državama na granici s Afganistanom, u kontaktu je s talibanima te im je poručila da neće dopustiti bilo kakvo ugrožavanje njezinih partnera.
Pakistan je posebna priča, od početka rata u Afganistanu 2001. godine, najveći saveznik, nepoznanica i stradalnik u regiji. Jasno pod stradanjem referiram se na stradanje prosječnih Pakistanaca. Pakistanski teritorij je cijelo vrijeme bio značajna logistička baza talibana za njihove operacije u Afganistanu. Pitanje je kako će se sada presložiti odnosi u regiji na relaciji Afganistan – Pakistan – Indija. Iran svakako neće gledati skrštenih ruku ako talibani počnu presnašno terorizirati narod Hazara u Afganistanu. Posebna priča su raznovrsni borci koji su izbjegli nakon ratova u Iraku i Siriji, lutali su prostorom, a sada bi im Afganistan mogao biti baza za daljnje operacije.
Tako da je pred nama vrlo neizvjestan period.
Reuters je još početkom godine pisao da su američki dužnosnici upozoravali Bidena da će povlačenjem međunarodnih snaga glavni gradovi pokrajina pasti u ruke talibana. Što stoji iza odluke Joe Bidena o povlačenju trupa?
Predsjednik Biden je odlučio okončati predugačak i bezuspješan rat u kojem SAD sudjeluje od 2001. godine. Jednom se navedeno moralo desiti – povlačenje američkih snaga – jer nije realno niti logički očekivati da će tamo ostati vječno. Puno je dublji problem što svih ovih 20 godina zapadne snage i njihovi saveznici nisu uspjeli u svojoj namjeri – izgraditi afganistanske institucije i sustave koji bi bili koliko toliko sposobni izvršavati najosnovnije funkcije kako mi to zamišljamo na zapadu.
Ako dođe do apsolutnog poraza domaćih snaga koje smo ovih 20 godina podupirali to je puno veći naš poraz od poraza domaćih snaga na terenu.
Treba izraziti veliko žaljenje za stradanje domaćih snaga i prosječnih Afganistanaca no sada kad je fitilj dogorio do kraja apsolutno je vidljiv pragmatizam Afganistanaca koji nisu utvrdili gradove i većinom se ne bore nego napuštaju položaje ili mijenjaju stranu. Njihovi strahovi su (vjerovatno) opravdani jer su pratili neuspjehe zapadnih intervencija u Iraku, Siriji, Libiji, svojevrsno napuštanje kurdskih snaga na sjeveru Sirije i Iraka, kao i situacije u drugim kriznim žarištima svijeta.
Mi na zapadu imamo ogroman problem što se tiče intervencija u drugim dijelovima svijeta. Znanje i iskustvo postoje no ciljevi i sredstva nisu adekvatni i dovoljno dobri. I bojim se da će tako i ostali jer rat i intervencije su prevelik biznis da bi bili vođeni teorijskim načelima koje izučavamo i podučavamo na našim visokoškolskim ustanovama.
Pentagon je procijenio bi mogao glavni grad Kabul mogao pasti u ruke talibana već za mjesec dana. Što će to značiti?
Navedeno znači veliki poraz svih nas. Od domaćih snaga koje smo svi godinama podupirali pa do svih nas koji smo sudjelovali na bilo koji način u afganistanskom ratu. No kao i uvijek, najveći gubitnici su prosječni ljudi, stanovnici Afganistana koji su stradali svih ovih godina i kojima će sudbina biti još teža pod upravom talibana.
Ima li uopće šanse za ikakvo političko rješenje ovog sukoba? Može li se s talibanima uopće pregovarati na političkoj razini?
Političko rješenje je jedino i bilo moguće za ovakvu vrst sukoba. Odavno je bilo vidljivo kako pobjeda na bojnom polju nije moguća. Osim možda, kako je to rekao predsjednik Trump za vrijeme njegovog mandata u Bijeloj kući, ukoliko ne zapovijedi upotrebu atomskog oružja. Pobjeda na bojnom polju je propuštena u početnim godinama sukoba, sve nakon toga je bilo održavanje statusa quo.
Samo političko pregovaranje isto tako nije dobro zamišljeno i provedeno. Amerikanci su godinama tajno, a potom javno komunicirali i pregovarali s talibanima. Pregovori su vođeni bez uključivanja domaćih snaga, a koje Amerikanci podupiru u samom Afganistanu. Isto tako, domaća središnja vlast je pokušavala pregovarati s talibanima no talibani ih nisu previše doživljavali jer ju smatraju marionetskom. Premda su se neke skupine talibana odlučile pregovarati s Vladom u Kabulu, to je bilo više zbog partikularnih interesa i kupovine vremena. Treća razina pregovaranja je bila lokalnog karaktera gdje su pojedine lokalne vođe, kao na primjeru sjevera zemlje, zasebno pregovarale s talibanima kako bi uredili stanje na svom području. Sve razine i oblici pregovaranja nisu bili povezani ni koordinirani sa strane koalicijskih snaga tako da su talibani ispali mudriji jer im je to bilo dopušteno.
Pregovori u ovom trenutku, ovih dana nisu izgledni. Talibani imaju iniijativu i sada sigurno neće sjesti za stol i pregovarati. Imaju zamah i sigurno vjeruju da mogu vojnim pobjedama osvojiti cijeli Afganistan.
Rekordan broj civila ubijen je kao posljedica sukoba u prvoj polovici ove godine. Područja u kojima su talibani najjači rijetko su naseljena, ali su borbe prisilile mnoge ljude da napuste svoje domove - oko 360.000 je raseljeno od početka godine. Uz borbe, mnogi Afganistanci također se suočavaju s nestašicom hrane i vode. Oko 80 posto zemlje suočava se s ozbiljnom ili ozbiljnom sušom, koja se očekuje da će imati dramatičan učinak na usjeve pšenice i dovesti milijune stoke u opasnost od smrti. Očekuje li nas novi veliki val migracija?
Apsolutno. Većina ljudi će se pokušati skloniti u susjedne zemlje kako prema geografskoj blizini i/ili poveznici koju osjećaju – Paštuni u Pakistan, Tadžici u Tadžikistan, Uzbeci u Uzbekistan, Hazari eventualno u Iran. Dodatno je za očekivati i da će značajan broj izbjeglica pokušati doći do Europe što je razumljivo jer su bili vezani, neki i radili za europske kontingente u Afganistanu. Problem je što cijeli svijet općenito, tako i Europa specifično, su se umorili od pružanja pomoći i prihvata potrebitih. Što je žalosno. Europa nije spremna za prihvat novih većih brojeva izbjeglica jer nije niti radila na tome već je odlučila jačati granicu i mehanizme odbijanja ljudi koji bježe od progona, neimaštine, zlostavljanja te u konačnosti i od izgubljenog rata u kojem smo i mi krivci u velikoj mjeri zašto je izgubljen.
Koji su korijeni sukoba u Afganistanu koji traju već desetljećima?
Korijeni sukoba u Afganistanu koji traju već desetljećima su definitivno višeslojni. Dio razloga se nalazi unutar same zemlje, dio je vezan uz regionalnu dinamiku, a dio uz geopolitičko nadmetanje velikih sila. Kad se svi razlozi sukoba sagledaju ispada da je Afganistan laboratorij u kojem mnogi institucionalni i izvaninstitucionalni akteri projeciraju interese i silu, sukobljavaju se s drugim akterima, dok su najveći stradalnici prosječni Afganistanci koji si ne mogu pomoći i kojima je vjerovatno jedino rješenje pobjeći iz zemlje.
Foto: AFP