29.6.2021.

Muški migranti uglavnom izloženi prisilnom radu i fizičkom nasilju, dok su žene više izložene seksualnom nasilju

Autor fotografije: OIM/Alexander Bee

Migranti koji se krijumčare preko granica često su izloženi ekstremnom nasilju, mučenju, silovanju i otmici, bilo u tranzitu ili u zarobljeništvu, ali vlasti poduzimaju malo radnji kako bi se pozabavile tim kaznenim djelima, navodi UN-ov Ured za drogu i kriminal (UNODC). Izvješće se fokusira na tranzitne rute u zapadnoj i sjevernoj Africi, Sredozemnom moru i Srednjoj Americi. Nova studija ispituje različite vrste nasilja nad muškarcima i ženama, te čimbenike i motive koji stoje iza zlostavljanja počinjenog tijekom krijumčarenja.

"Naše istraživanje pokazalo je da se krijumčari ili drugi počinitelji koriste nasiljem kao oblikom kažnjavanja, zastrašivanja ili prisile i često nasilje primjenjuju bez vidljivog razloga", rekao je Morgane Nicot, koji je koordinirao izradu izvješća.

„Otkrili smo da su muški migranti uglavnom izloženi prisilnom radu i fizičkom nasilju, dok su žene više izložene seksualnom nasilju, što dovodi do neželjenih trudnoća i pobačaja. Svi spolovi mogu patiti od neljudskog i ponižavajućeg postupanja".

Krijumčarenje migranata profitabilna je kriminalna aktivnost, navodi UNODC, a očajni ljudi plaćaju prelazak granica da bi izbjegli prirodnu katastrofu, sukob ili progon ili tražili zaposlenje, obrazovanje ili priliku za ponovno spajanje s članovima obitelji.

Rašireno nasilje, nedovoljno dokaza

Malo se zna o nasilju ili zlostavljanju koje doživljavaju, niti o tome kakav utjecaj ima na njih i kako vlasti postupaju s tim kaznenim djelima.

"Zbog toga smo odlučili provesti tako potrebna istraživanja", rekla je Nicot. "Naša studija također analizira kako policijski službenici reagiraju na slučajeve teškog krijumčarenja i naglašava koliko je izazovno goniti takve zločine".

Izvještaj otkriva da je nasilje rašireno na određenim krijumčarskim rutama, ali malo je dokaza da takvi zločini vode istragama ili pravnim postupcima, posebno u tranzitnim zemljama u kojima su počinjena kaznena djela.

"Nasilje koje migranti doživljavaju tijekom krijumčarskog pothvata nije uvijek zabilježeno ili nema dovoljno dokaza koji bi utjecali na težinu kazni koje su nacionalni sudovi izrekli krijumčarima", objasnila je Nicot. Neki migranti nerado prijavljuju zlostavljanje jer se boje da će ih se tretirati kao kriminalce, bilo zbog neredovitog statusa ili zbog djela koja su kažnjiva u nekim zemljama, poput pobačaja ili spolnog odnosa izvan braka.

"Migranti se također ne javljaju jer značajan dio zlostavljanja potječe od javnih dužnosnika koji bi također mogli biti uključeni u stvarnu operaciju krijumčarenja migranata", dodala je Nicot. "Ti službenici uključuju graničare, policajce i osoblje koje radi u pritvorskim centrima".

Preporuke za zemlje

Izvještaj pruža smjernice stručnjacima iz kaznenog pravosuđa o tome kako istražiti i procesuirati slučajeve nasilja i zlostavljanja tijekom krijumčarenja migranata, uzimajući u obzir i rodne potrebe i ranjivosti. Također uključuje preporuke za zemlje o načinima na koje mogu odgovoriti na krijumčarenje, zaštititi i pomoći pogođenim migrantima i osigurati više osuđujućih presuda za slučajeve ovih zločina.

"Ako se želimo učinkovito suprotstaviti nasilju povezanom s krijumčarenjem migranata i pružiti migrantima koji su pretrpjeli traumu odgovarajuću zaštitu i pomoć, onda moramo razumjeti zašto se te zlouporabe događaju", rekla je Nicot.

„Moramo znati više o kratkoročnom i dugoročnom utjecaju takvog zlostavljanja na ljude različitih profila i spola i o tome kako nacionalne vlasti mogu pružiti pravdu žrtvama ovih kaznenih djela. Naša studija važan je korak u dobrom smjeru”, zaključila je. (N.G.K.)