Kao i prilikom prethodnih izbora za predsjednika ponovno se razvilo pitanje osiguranja i zaštite te mjesta gdje će biti predsjednički ured. Sjetimo se događanja iz 2010. godine koja su započela već u izbornoj noći kada su u Josipovićev stožer stigli policijski djelatnici koje je MUP delegirao za neposrednu tjelesnu zaštitu. Tada se budući predsjednik nije složio sa takvom odlukom tadašnjeg ministra unutarnjih poslova, a danas predsjednika HDZ-a
Tomislava Karamarka, naglašavajući kako ima pravo sam izabrati osobe koje će ga osiguravati. Navodno je Josipović htio da za njegovo osiguranje bude zadužen bivši tjelohranitelj Ivice Račana,
Goran Vuković Vuk, što je ministar policije Karamarko odbio uz obrazloženje da Vuk nije kvalificiran za takav posao. Inače Vuk je trenutno zadužen za osiguranje predsjednika Vlade
Zorana Milanovića.
I sada imamo izjave buduće predsjednice da ne želi da država troši na njezino osiguranje jer ima "potpuno povjerenje i vjeru u hrvatski narod, ne bojim se i nema potrebu za osiguranjem". Isto tako najavljuje promjene u sustavu osiguranja prostora i objekata koje provodi 300 ljudi u Počasnoj zaštitnoj bojni, a koji brinu o sigurnosti predsjednika te kaže da "se ti ljudi u oružanim snagama mogu iskoristiti puno bolje i da se tu može uštedjeti".
Koliko zaista buduća predsjednica može utjecati na osiguranje i zaštitu koja joj pripada možemo vidjeti i iz Uredbe o određivanju štićenih osoba, objekata i prostora te provođenju njihove zaštite i osiguranja.
Naime buduća predsjednica Kolonda Grabar Kitarović je od trenutka ulaska u drugi krug dobila status štićene osobe II. kategorije kao kandidat za predsjednika i u tom svojstvu ga ima do službene objave rezultata izbora. Taj status zadržava i nakon službenih rezultata sve do dana stupanja na dužnost, a to je kada da prisegu. Kao štićena osoba II. kategorije može se odreći prava na mjere osiguranja i zaštite o čemu je dužna pisanim putem izvijestiti Ministarstvo unutarnjih poslova. Nakon stupanja na dužnost postaje štićena osoba I. kategorije i od tada se ne može odreći prava na mjere osiguranja i zaštite.
Prema nekim informacijama nakon ulaska u drugi krug, tada još kao kandidatkinja za predsjednicu, nije dobila zaštitu od policije pa istu nema niti danas. Za vjerovati je da se odrekla osiguranja i o tome pisanim putem izvijestila Ministarstvo unutarnjih poslova. Iz medija je vidljivo je da se u njenom okruženju nalaze osobe kojima je uloga veća od same pratnje i vjerojatno je da se radi o osobama koje brinu o njenoj zaštiti i sigurnosti. Kao kandidatkinja za predsjednicu i do trenutka stupanja na dužnost mogla se odreći prava na osiguranje i zaštit,u ali nakon što stupi na dužnost više nema takvo pravo. Odnosno od tada će biti pod mjerama osiguranja i zaštite od strane ustrojstvene jedinice Ministarstva unutarnjih poslova nadležne za posebne poslove sigurnosti, a to je Ured za posebne poslove sigurnosti.
Zaista je znakovito da se prečesto prilikom preuzimanja dužnosti gdje osobe dobivaju status štićene osobe ponovno pojavljuje pitanje i isto problematizira oko osiguranja i zaštite. Znakovito je bilo i prilikom preuzimanja dužnosti predsjednika Vlade kada je tada novi hrvatski premijer Zorana Milanovića odlučio da će mu šef osiguranja biti Goran Vuković Vuk koji je bio i šef osiguranja bivšeg premijera
Ivice Račana.
Sjetimo se da se radi o istoj osobi kojoj ministar Karamarko nije dopustio da bude šef osiguranja novom predsjedniku države Ivi Josipoviću, tvrdeći kako je Vuk nestručan za posao osiguranja šefa države. Iz MUP-a su tada poručili Josipoviću kako je Vuk u službu došao 2000. godine po političkim kriterijima, te da zbog toga ne može biti šef njegova osiguranja. To je bilo početkom 2010. godine, ali je već krajem 2011. na poziv novog premijera postavljen za šefa njegovog osiguranja.
Kako će se odvijati primopredaja dužnosti i odabir osiguranja
Zaista će biti zanimljivo promatrati kako će se odvijati primopredaja dužnosti i odabir djelatnika koji samo nastoje profesionalno obavljati svoju dužnost bez obzira na stranačku ili neku drugu pripadnost osoba za čiju se sigurnost i zaštitu brinu. Važno je da štićene osobe razumiju da ti djelatnici prije svega štite instituciju kojoj oni pripadaju, a ne njih kao individue. Nadam se da će uskoro doći vrijeme kada će se za odabir djelatnika osiguranja štićenih osoba prvenstveno voditi kriterijima stručnosti i sposobnosti za uspješno obavljanje te iznimno zahtjevne zadaće, a ne osobnih simpatija ili preporuka.
Sada ćemo imati priliku vidjeti koliko je razrađena vladina Uredba o određivanju štićenih osoba, objekata i prostora te provođenju njihove zaštite i osiguranja u onom segmentu gdje se utvrđuju razine ugroženosti. Podjela razina ugroženosti morala je dovesti do toga da se za svaku razinu ugroženosti, ovisno o kategoriji štićenosti, standardiziraju minimalni uvjeti za provedbu zaštite i osiguranja. Moralo se definirati minimalne mjere tehničke i tjelesne zaštite koje se moraju poštivati, ali isto tako ostaviti prostora za dodatne mjere koje ovisno o okolnostima mogu biti zahtijevane iako razina ugroženosti ne mora biti viša. Ovisno o razini ugroženosti potrebno je bilo ograničiti i pravo na odricanje od zaštite i osiguranja, jer kao što sam već naveo štićene osobe, objekti i prostori su od posebnog interesa za državu koja ih iz tih razloga i štiti. Stoga sa povećanjem razine ugroze moraju povećavati mjere i postupci osiguranja i zaštite, a time i ograničavati pravo na odricanje od mjera osiguranja i zaštite. Isto vrijedi i ukoliko dolazi do smanjenja razine ugroze.
Dakle za odabir primjenjivih i svrsishodnih taktika, tehnika i procedura zaštite i osiguranja, potrebnog broja djelatnika i svih drugih mjera osiguranja i zaštite prije svega treba poštivati propise koji uređuju to područje, pravila struke i u konačnici u razgovoru sa štićenom osobom primijeniti ono što je najbolje za instituciju koja se štiti.
Djelatnici u osiguranju i zaštiti nisu protokolarni 'privjesak' već bitan čimbenik koji štićenoj osobi omogućava sigurno obavljanje dužnosti, a u interesu države. Koliko je sigurnost važan čimbenik možemo vidjeti u nedavnom primjeru kada predsjednik SAD-a
Barack Obama nije došao u Parizu na veliki mimohod protiv terorizma jer nije ostavljeno dovoljno vremena za pripremu putovanja, obzirom na rizik koji je postojao u tom trenutku. Sigurnost je stavljena ispred svega, unatoč pretpostavljanim kritikama koje su mogle i došle su sa raznih strana zbog nedolaska na marš.
Za kraj podsjetimo se da sadašnji predsjednik Republike Ivo Josipović ima pravo na mjere osiguranja i zaštite za štićene šest mjeseci nakon prestanka obnašanja dužnosti.
