19.11.2026.

Ključne riječi za sigurno navigiranje u online svijetu – digitalna pismenost

Photo by Chris Ciapala on Unsplash

Krajem listopada blizanci iz Gane, Jamal i Kamal Abubakari priznali su krivnju za ljubavne prijevare teške 9 milijuna dolara. Oni su sudjelovali u međunarodnoj kriminalnoj mreži koja je varala ljude putem stranica za upoznavanje i društvenih mreža. Skupina je ciljala starije osobe u SAD-u i Europi, koristeći lažne identitete kako bi navela žrtve da povjeruju da su u ljubavnoj vezi, a zatim ih nagovarala na prijenos velikih novčanih iznosa na bankovne račune u Gani. Okrivljena braća imaju tek 22 godine, a s njima je radila i 53-godišnja državljanka SAD-a s Havaja. Svima njima bi se za počinjene prijevare mogla odrediti kazna i do 20 godina zatvora. Kriminalna trojka je varala ljude pune dvije godine, a iako su mnoge žrtve bile iz savezne države Ohio, gdje je i podignuta optužnica, žrtve su pronađene u još 24 američke savezne države, Njemačkoj i Austriji.

U sklopu priznanja krivnje, braća Abubakari i Amerikanka Opoku-Boachie pristali su predati nakit koji su istražitelji zaplijenili tijekom njihova uhićenja, uključujući luksuzne satove, prstenje, lančiće i naušnice. Troje optuženih služio se s više imena: Jamal Abubakari, poznat i kao Jamal Abubakar te pod nadimkom „Arrangement” Kamal Abubakari, poznat i kao Kamal Abubakar te pod nadimkom „Lancaster” Joy Opoku-Boachie, poznata i kao Amanda Joy Glum te Amanda Joy Kessei Bierman. 

Posljednjih mjeseci američke su vlasti pojačale djelovanje protiv kriminalnih mreža koje djeluju u SAD-u i zapadnoj Africi, a čiji je cilj prevariti starije američke građane. Provedeno je na stotine uhićenja nakon razotkrivanja centra za prijevare u Gani. U lipnju je iz Gane u SAD izručen influencer s društvenih mreža poznat kao Abu Trica (pravim imenom Frederick Kumi), kojeg čeka suđenje zbog organiziranja ljubavnih prijevara kojima su stariji Amerikanci oštećeni za više od 8 milijuna dolara. Žrtve je tražio putem društvenih mreža i internetskih platformi za upoznavanje, a tereti ga se da je pod lažnim izgovorima – primjerice, navodeći hitne medicinske potrebe – od njih tražio novac ili dragocjenosti. Postupak protiv Kumija vodi se na temelju američkog zakona o sprječavanju zlostavljanja starijih osoba i kaznenom progonu počinitelja (Elder Abuse Prevention and Prosecution Act). On odbacuje sve optužbe.

Uspon društvenih medija i digitalne komunikacije stvorio je brojne nove mogućnost, ali i brojne građane učinio ranjivijima na različite oblike online prijevara. Stoga su danas ključne riječi za sigurno navigiranje u online svijetu – digitalna pismenost.  Digitalna pismenost, možemo slobodno reći, igra ključnu ulogu u rješavanju problema u eri digitalne revolucije. 

Što je digitalna pismenost?

UNESCO definira digitalnu pismenost kao sposobnost pristupa, upravljanja, razumijevanja, integriranja, komuniciranja, vrednovanja i stvaranja informacija na siguran i odgovarajući način. Uključuje kompetencije koje se različito nazivaju: računalna pismenost, informacijska pismenost, medijska pismenost. UNICEF definira digitalnu pismenost kao „znanja, vještine i stavove koji djeci omogućuju da napreduju i razvijaju se u sve globalnijem digitalnom svijetu, pritom ostajući sigurna i osnažena, na načine koji su primjereni njihovoj dobi te lokalnim kulturama i kontekstima.” Iz perspektive obrazovanja, digitalnu pismenost možemo promatrati kao sposobnost učenika da koristi digitalne alate i tehnologije za rad, učenje i interakciju. U tom kontekstu, digitalna pismenost očituje se kroz kognitivne i tehničke vještine.

S obzirom na to da su djeca izloženija digitalnom svijetu nego starije generacije, to znači da digitalne vještine razvijaju samostalno. Problem je što to otvara mogućnost usvajanja neadekvatne digitalne pismenosti, osim ako se tijekom školovanja ne provodi ciljana pouka. U Hrvatskoj primjerice samo jedna škola ima u kurikulumu uvedenu medijsku pismenost. A nije neka tajna da su oni s jačim vještinama medijske pismenosti bolje opremljeni za otkrivanje i upravljanje rizicima online prijevara. 

Društvene mreže su jedan od glavnih izvora informacija za sve veći broj ljudi, pogotovo mladih, a kako se širi korištenje društvenih mreža, šire se i slučajevi prijevara, dezinformacija i lažnih vijesti. Društvene mreže korisnicima nude raznolike informacije te služe kao učinkovita platforma za njihovo širenje. Međutim, problem leži u jasnoći, odnosno istinitosti tih informacija. Na društvenim mrežama zabilježen je najviši udio širenja netočnih informacija, a budući da proces širenja informacija na društvenim mrežama ne podliježe posebnim pravilima, svi korisnici mogu dijeliti sadržaj prema vlastitim željama i razmišljanjima, a da pritom ne provjere točnost informacija koje dijele. Zbog toga, u stručnoj literaturi postoje različita mišljenja o utjecaju društvenih mreža na zajednicu.

Što kažu teorije?

Neki istraživači ističu da korisnici društvenih mreža primaju veliku količinu informacija, a da pritom ne provjeravaju jesu li one istinite ili ne. Primjerice, Aylin Manduric u svom članku „Društveni mediji kao alat za informacijsko ratovanje” objašnjava da riječi na društvenim medijima postaju oružje koje može utjecati na srca i umove korisnika. Druga istraživanja navode da različiti sadržaji na društvenim medijima mogu zadovoljiti određene aspekte individualne socijalne psihologije, konkretno kognitivne potrebe (Anisah, Sartika i Kurniawan 2021; Pala i Djaffar 2022). također dodaju da društveni mediji predstavljaju oblik komunikacije koji pruža povratne informacije u vidu sadržaja poruka unutar onoga što se dijeli, a te poruke imaju znatan utjecaj. S druge strane, neki istraživači (Cheng i sur. 2021) ističu da društveni mediji imaju učinak stvaranja ovisnosti. To je u skladu s teorijom socijalizacije u financijskom kontekstu i teorijom socijalnog učenja. Teorija socijalizacije u financijskom kontekstu, navodi da se „socijalizacija odvija kroz interakciju pojedinca s različitim akterima u određenom društvenom okruženju”.

To znači da se osobe s kojima pojedinac stupa u interakciju u društvenom okruženju nazivaju akterima socijalizacije, a oni utječu na ponašanje pojedinca. Istovremeno, teorija socijalnog učenja (SLT), koju je razvio Albert Bandura, navodi da se učenje odvija putem triju procesa: promatranja, oponašanja i modeliranja, bilo da je riječ o ponašanju drugih pojedinaca ili sadržajima u medijima. Do učenja može doći i putem izravnog iskustva ili promatranja drugih u okruženju – usmjeravanjem pažnje na druge ili proučavanjem dostupnih informacija – čime se stječe znanje. Teorija socijalnog učenja posebno naglašava okruženje, ponašanje te kognitivne aspekte ili znanje pojedinca, budući da uključuje utjecaj samokontrole na način na koji osoba djeluje u životu.

Ove su dvije teorije vrlo relevantne jer je stav pojedinca pri primanju informacija usko povezan s njegovim znanjem, što mu omogućuje samokontrolu pri korištenju društvenih mreža. Poznato je da su društvene mreže postale sredstvo putem kojeg zajednica međusobno komunicira i dijeli informacije, što je u skladu sa samom funkcijom društvenih mreža, no nedostatak znanja o korištenju društvenih mreža – osobito u pogledu informacija ili poruka koje netko dijeli – može imati negativan utjecaj na korisnike, i obrnuto. Kada je riječ o digitalnoj pismenosti među starijim odraslim osobama, ona podrazumijeva i  prilagodbu novim tehnologijama i prevladavanje ograničenja. Ograničene digitalne vještine ometaju društveno sudjelovanje, pristup osnovnim uslugama, uslugama e-zdravstva, e građana te općenito sposobnost pronalaženja i pristupa informacijama. 

Starije se osobe okreću digitalnim medijima i informacijskim izvorima – ponekad iz nužde, primjerice kada se državne usluge prebace u digitalni oblik, a ponekad zbog osobnih interesa, poput održavanja kontakta s članovima obitelji putem društvenih mreža. Ipak, često prevladava mišljenje da su starije osobe manje vješte i manje sposobne te da im je potrebna dodatna podrška kako bi se prilagodile digitalnim medijima. To otvara pitanje posjeduju li osobe starije od 60 godina kompetencije potrebne za snalaženje u digitalnom medijskom okruženju. Također, postavlja se pitanje jesu li one u dovoljnoj mjeri uzete u obzir u inicijativama za razvoj medijske i digitalne pismenosti, kao i u pristupima razvoju medijskog sektora.

Photo by Georgie Cobbs on Unsplash

No, dob nije najvažniji čimbenik u određivanju korištenja digitalnih medija među starijim odraslim osobama. Umjesto toga, čini se da su društvene karakteristike i čimbenici poput razine obrazovanja važniji. U jednoj studiji, starije odrasle osobe s nižim obrazovanjem, lošim zdravljem, problemima s pamćenjem i onima koji žive sami pokazale su se najosjetljivijima na digitalnu isključenost. Njemačka studija odraslih osoba u dobi između 65 i 90 godina otkrila je da mlađi muškarci s akademskom diplomom imaju tendenciju širokog i vještijeg korištenja interneta. Slično tome, švedska studija pokazala je da su za osobe u dobi između 66 i 85 godina opće internetske navike, spol i politički interesi bili najodlučniji čimbenici u određivanju pristupaju li ljudi vijestima online.

Photo by Georgie Cobbs on Unsplash

Dob ne određuje digitalnu pismenost 

Međunacionalna studija koja je uspoređivala starije osobe u Kanadi, Nizozemskoj, Španjolskoj i Švedskoj otkrila je da se dob čini najmanje značajnim čimbenikom u određivanju obrazaca korištenja pametnih telefona. Umjesto toga, nacionalne politike, sociokulturni kontekst i razina obrazovanja činili su se značajnijima. Različite skupine među starijim odraslim osobama koristile su internet (putem svojih pametnih telefona) za različite funkcije, od igara i razonode do upravljačkih zadataka poput internetskog bankarstva. To nam govori da, iako dob nije ključni faktor koji određuje razinu pismenosti u području digitalnih medija i informacija, ona svakako može pojačati poteškoće u pristupu informacijama i njihovom tumačenju za ranjive skupine (npr. one s ograničenim obrazovanjem i manje podržavajućim društvenim kontekstima). 

U Španjolskoj je, pak, utvrđeno da su sposobnost pristupa, analize, stvaranja i dijeljenja različitih vrsta poruka u različitim formatima – putem raznih medija – ključne za društveno sudjelovanje i osobno ispunjenje starijih osoba. Stoga se čini da je digitalna medijska pismenost važan čimbenik koji određuje hoće li pristup medijima imati pozitivan ili negativan učinak

Digitalna pismenost ne podrazumijeva samo sposobnost korištenja tehnologije, već obuhvaća i niz kognitivnih, psihometrijskih i emocionalnih vještina koje su pojedincu potrebne u digitalnom okruženju (Rahayu i Fitriani, 2023.). Belshaw je definirao nekoliko elemenata digitalne pismenosti: kulturni (razumijevanje konteksta), kognitivni (širenje vidika), konstruktivni (stvaranje pozitivnih sadržaja), komunikativni (sposobnost kvalitetne komunikacije), kreativni (stvaranje novih sadržaja), samopouzdani (odgovoran i siguran pristup), kritički (kritički odnos prema različitim informacijama) te građanski (podrška izgradnji kvalitetnog društvenog poretka).

Dakle, digitalna pismenost može služiti različitim svrhama; ona može pomoći u sprječavanju internetskog zlostavljanja (cyberbullyinga), suzbijanju lažnih vijesti i rješavanju drugih problema (Tsaniyah i Juliana, 2019.). Drugim riječima,upravo društvene mreže mogu poslužiti za edukaciju i informiranje o sprječavanju prijevara putem različitih sadržaja, poput informacija o samim prijevarama, njihovim oblicima ili metodama te savjeta o tome kako ih izbjeći.

Dražen Najman

Članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.